Mjesecima se govori i raspravlja na svim nivoima političkog sustava, u svim sindikatima, udruženjima poslodavaca i udrugama umirovljenika o novoj mirovinskoj reformi. Većina ljudi često ne razumije smisao i ne sagledava povezanost i cjelovito rješavanje problema održivosti cjelokupnoga mirovinskog sustava, već se fokusira na svoj osobni status i prihvaća najbolje ponuđeno rješenje. Mjesecima, a osobito nakon reklamne kampanje Ministarstva o dvije nastavnice koje imaju iste uvjete za odlazak u mirovinu (godine starosti i staža, istu plaću), ali neće imati istu mirovinu, u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske, ali i u Psihološkom savjetovalištu, osobe koje imaju bilo kakve uvjete za umirovljenje panično traže savjet kada trebaju podnijeti molbu za odlazak u mirovinu, koja bi varijanta za njih bila povoljnija.
Reklama poput one za Flobijan, kao da se promiče bolja probava, zbunila je ljude, jer ako imaju iste uvjete, onda je jasno da im
treba odrediti mirovinu po boljem izračunu, jer će to svatko prihvatiti. Ministarstvo je željelo naglasiti kako je njihov prijedlog bolji i kako će mirovine biti bitno bolje. Istovremeno nije prihvatilo prijedloge da se radni vijek ne produžuje do 67 godina, jer to je već donijela neka prethodna Vlada.
Mi koji smo doživjeli i sada živimo mirovinu i koji imamo iskustvo življenja s mirovinom, pridružili smo se naglašavajući veliko siromaštvo sadašnjih umirovljenika i opravdano tražeći korekcije postojećeg sustava.
Na prosvjed smo pozvali sve umirovljenike i doista, odazvao se velik broj članova SUH-a, ne samo iz Zagreba i Zagrebačke županije već i iz Istre, Dalmacije i Slavonije. Najveći broj smo ih privukli preko naše Face- book stranice.
Umnožili smo poseban letak i napravili 35 transparenata na ostacima kartonskih kutija s porukama o životu u mirovini, jer sredstava za više i bolje nismo imali. Dokazali smo da živimo mirovinu i da smo se prilagodili, koristeći ono što neki drugi odbacuju.
Na prosvjedu je bilo mnogo starijih osoba (prema procjenama oko 2.000 ljudi) i ja sam ih, kao i obično, promatrala. Moram naglasiti da je to „profesionalna deformacija”, odnosno da kao psihologinja nastojim s njima komunicirati i čuti njihove probleme. Šetala sam trgom, pozdravljala poznate i sa svakim popričala. Stala sam kraj jedne klupe i pozdravila neke naše članice.
Naišla je jedna starica s velikom vrećom dopola punom boca i, budući da sam držala transparent, pitala me kakav je to skup. Kratko sam joj objasnila da je to za pravednije mirovine, a ona je rekla da ona ima 1.000 kuna i da mora skupljati boce. Pitala me jesmo li dijelili sendviče, jabuke ili vodu. Bila je razočarana i otišla otvarati kante za otpad u susjednoj ulici.
Svi prisutni su aktivno sudjelovali, zviždalo se i glasno negodovalo hukanjem. Istinite priče komunalca Elvisa, građevinca Izeta, medicinske sestre Anite i odgojiteljice Iskre bile su ilustracija problema rada 40 i više godina, do 67 godine života, a o kojem Vlada ne želi ni raspravljati.
Nakon prosvjeda, prisutni radnici Čistoće, koji inače uvijek nakon javnih okupljanja čiste prostor, nisu imali posla. Dokazali smo da prosvjed može biti dostojanstven. Prisutni policajci koji su šetali oko prosvjednika kao da su se stidjeli, jer ovo je bio miran skup, a imala sam dojam da su mislili na svoje roditelje i na bake i djedove, jer njihova mirovina im se danas čini dalekom i nedostižnom, naročito s ovakvim prijedlogom buduće mirovinske reforme koja „nudi” svjetliju budućnost na osnovi ove sive i tmurne sadašnjosti, ne samo za umirovljenike, već i za njih same.
P.S. Ponosna sam na stranicu u Večernjem listu u kojoj sam ugledala sliku naših sindikalnih aktivista, koji su mahali SUH-ovim zastavama i transparentima. Žao mi je što ostale udruge umirovljenika (i SUH je for- malno-pravno udruga) nisu shvatile smisao i potrebu sudjelovanja u protestu i što nam se nisu pridružile. To je bio socijalni protestni skup, a ne politički. Boli me stoga komentar jedne umirovljenice koja je rekla da se neće „slikati po novinama, a vi ako nešto uspijete, dobit ću i ja”. Tako je najlakše. Oprati ruke i koristiti plodove tuđe borbe.