Pitanje: Od cijele obitelji imam žive samo nećaka i njegovu suprugu. Brinu se o meni te nemam nikakvih prigovora na njihov odnos. Stoga sam odlučila svu svoju imovinu, koja nije mala, poslije moje smrti prenijeti u njihovu korist. Problem je u tome što smo neki dan razgovarali o načinu prijenosa, pa se oni ne slažu da to napravim oporukom ili darovnim ugovorom, već traže da sačinimo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. S obzirom na to da sam putem medija čula sve najgore o tome ugovoru i mogućnosti da ostanem bez ičega prihvatim li ga, odbila sam njegovo sklapanje. Rekli su mi da će se iseliti iz kuće gdje su stanovali sa mnom te potražiti za sebe neka druga rješenja. Moram priznati da me to uzdrmalo, jer sam sigurna da neću nigdje i ni od koga imati takvu brigu i skrb kakvu su oni dosad pokazivali, pa razmišljam da ipak prihvatim njihov ultimatum. Zanima me postoji li kakav pravni postupak kojim bi se ja usprkos sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju mogla zaštititi od mogućnosti da pod stare dane ostanem bez ičega? (N.K., Vrbovec)
Odgovor: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je izuzetno opasan po sigurnost vaše imovine, a time i vas. Naime, potpisom i ovjerom tog ugovora na sudu ili kod javnog bilježnika možete ostati bez cjelokupne imovine, ako je ona kao takva predmet ugovora. No, s druge strane, s obzirom na to da jako dobro poznajete svoje rođake, predlažemo vam ipak da prihvatite ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali da u njega obavezno stavite klauzulu „stvarnog tereta uzdržavanja”. U tom slučaju, svatko tko dođe u posjed vaše imovine, jer teoretski postoji mogućnost da vaši rođaci prodaju imovinu koju su dobili ugovorom, dužan je preuzeti uzdržavanje vas do kraja života, kao da je s vama sklopio taj ugovor. Ima i bolje rješenje, a to je da predložite potpisivanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ili čak da sačinite darovni ugovor s pravom doživotnog plodouživanju.
