Eto kako smo spasili starije vozače bez suvišnih zašto!
Možda se nekom čini da se zakoni tek tako donose, netko napiše tekst izmjena zakona, pa se to stavi na online savjetovanje, nakon čega se primjedbe onih koji su informatički pismeni i nadobudni te ih unesu u online savjetovanje, uglavnom ne prihvate. Potom ide prijedlog zakonskih izmjena na Vladu, upućuje ih se na saborske odbore da bi konačno stigli na dnevni red Hrvatskog sabora, gdje pojedini klubovi pripremaju svoje amandmane.
Tako je bilo i sa Zakonom o prometu na cestama, o kojem smo prošlih godina intenzivno pisali, jer je snažni lobi medicine rada u jednom navratu uspio, naglim izmjenama zakona usred ljeta i praktički bez javne rasprave, ishoditi izmjene kojima su stariji od 65 godina trebali ići na redovite zdravstvene preglede kod (nepoznatog) liječnika medicine rada te platiti svaki put najmanje 450 kuna, i to u dobi kad se smatra da su još itekako dužni i sposobni raditi.
Moj me doktor dobro zna
U europskim zemljama većinom nema dobnog ograničenja, a potvrde o zdravstvenoj sposobnosti za vožnju daju njihovi liječnici primarne zdrav
stvene zaštite, i to besplatno. Tako je bilo i u našem zakonu jasno propisano da je primarni liječnik, onaj koji zna koje bolesti i terapije imate, izvijestiti vas i policiju da privremeno ili trajno niste sposobni za vožnju. Ali od toga nema profita za medicinu rada pa su digli bunu. Uglavnom, Matica i Sindikat umirovljenika su, što odvojeno, što zajedno pisali Vladi, ministru unutarnjih poslova, a SUH je čak i podnio pritužbu protiv MUP-a zbog diskriminacije starijih osoba, i, kad je sve bilo gotovo, opet se krenulo u izmjene Zakona o prometu na cestama u skladu s odredbama osvježene europske Direktive o vozačkim dozvolama koje se odnose na kardiovaskularne bolesti i dijabetes.
Tako je izmijenjeni zakon došao u Sabor. Sve bi dobro prošlo da se medicinski lobi pri Mostu nezavisnih lista nije domislio dati amandman kojim traže „obvezu zdravstvenih pregledn nakon navršenih 65. godina, svakih sljedećih 5 godina života”. Tako je Most odlučio protiv interesa oko 200.000 starijih osoba za volanima u Hrvatskoj, pogodovati biznisu medicine rada.
Srećom, na noge su se digle umirovljeničke udruge, pa je SUH lobirao stranke na vlasti i oporbene, dok je Matica dala javno priopćenje. Ovaj put su pobijedili slabiji i ranjiviji. Liječnici opće prakse – besplatno – trebaju obavijestiti bolesne o njihovoj (ne) sposobnosti za vožnju, jer oni i jedini znaju stvarno stanje zdravlja svakog svog pacijenta.
TKO SMIJE I TKO NE SMIJE VOZITI?
Što je novo? Bitno su postrožene provjere zdravlja za srčane bolesnike, a za vozače amatere s dijabetesom su malo fleksibilnije, jer je stanovništvo sve starije, a dijabetičara je sve više. Riječ je o usklađivanju s novom direktivom koja obuhvaća više od 20 kardiovaskularnih stanja kod kojih se vozačka može izdati ili produljiti uz uvjet da je stanje djelotvorno liječeno i da je osoba pod redovitim zdravstvenim nadzorom te još desetak u kojima se vozačke ne izdaju niti produljuju (uz moguće iznimke).
Velika novost je detaljno bavljenje visokim krvnim tlakom. Sada nastupa medicina i treba se izraditi svojevrsni vodič za liječnike primarne zdravstvene zaštite kako bi doista znali prosuditi kad netko više ne smije voziti, neovisno o dobi. Primjerice, ograničavajući su faktor za vožnju i simptomi angine pektoris kod manjih napora, a poznato je da pri vožnji iznad 100 km/h raste frekvencija srca. Kako će se to regulirati u praksi, treba vidjeti, ali i što to znači za vozače profesionalce. Kod dijabetesa je razlog za neizdavanje i neproduljivanje dozvole teška ponavljajuća hipoglikemija.
„Pravi liječnici” su prihvatili ove promjene i pojačanu odgovornost, jer će se time poticati i pacijenti da brinu o zdravlju, ali i podići sigurnost u prometu. Cilj je liječiti, a ne oduzeti dozvolu. Time je pojačana i odgovornost MUP-a da, zajedno s liječnicima, utvrdi učestalost pregleda za pojedina oboljenja.
