Kruh je od 2020. godine poskupio 60 posto. Je li to realno? Sada košta 1,6 do 2 eura, a najavljuju se i više cijene. Nije stoga čudno da se domovinski ministar gospodarstva Ante Šušnjar opet uhvatio pekarskih proizvoda. Nakon što je ovaj pravnik s ministarskom plaćom od preko 4.000 eura umirovljenicima savjetovao da sami peku kruh, umjesto da kukaju kako je skup, sada ima novi biser. Poručio je ovih dana da je jedna njegova poznanica ispekla 50 kiflica za sedam eura. Trošak u pekari bi za tu količinu, pojašnjava, bio višestruko veći. Takve inovacije podsjećaju na Mariju Antoanetu koja je zapamćena kad su njene poruke građanima kako trebaju jesti kolače, ako nemaju kruha, bile okidač za pokretanje Francuske revolucije i kraljičin tužni završetak u Bastilji i pod giljotinom.
Nitko to ne želi našem ministru koji izgleda kao da voli papati, ali baš ne shvaća što sve ulazi u cijenu štruce kruha. Nije njemu jasno niti da u vrijeme kriza i pada standarda raste potrošnja najjeftinijih proizvoda, odnosno da se uslijed slabije kupovne moći više jedu pekarski proizvodi, ako umirovljenici s niskim mirovinama nemaju dovoljno novca za meso, voće i povrće i dr., preostaje im vjerni kruh. No, hrvatski kruh se uzgoborio i umjesto da košta realno mogućih 80 centi, eto i njega ćemo kupovati na šnite.
Jel’ čujete gospođu Musić Milanović kako veselo plješće, jer konačno će se vjerojatno ispuniti njezina preporuka iz 2014. kad joj je mužić bio premijer, a ona je dobronamjerno rekla hrvatskoj javnosti kako je ‘crni kruh koji preporučuje za konzumaciju istina skuplji od bijeloga, no crni kruh naprosto možete rezati na tanje šnite’.
Vratimo se mi domoljubnom ministru, kojemu bi se njegovo razmišljanje moglo oprostiti da je ministar poljoprivrede pa u troškove svoje prijateljice uračunava samo sastojke. No treba uračunati i procijenjenu cijenu rada od kojih 16 centi po štruci, i utroška energije, pa amortizaciju sredstava rada po 4 centa, ali i još dvadeset centi treba dodati na ime troška energije, logistike, ali i cijene kapitala. Pa profit trgovaca i dućana. Ima toga. A cijena raste i raste.
No, ima i pametnjakovića poput Borisa Podobnika, prodekana na ZŠEM-u koji poziva umirovljenike da iskoriste tržišnu snagu izborom trgovaca s povoljnijim cijenama i izbjegavanjem onih s previsokim. Pa predlaže poput talijanskih potrošača na potrošački bojkot određenih dućana ili pekara. Ideja je i da kupujemo ostatke proizvoda navečer prije zatvaranja pekara jer su tada proizvodi jeftiniji. On to zove biti aktivnim potrošačima na tržištu, borcima za jeftini kruh, jer kad imaš kruha, tad je i tuga lakša, kako reče poznati Cervantes. A onda bi kruh mogao biti jeftiniji i za 15 posto.
A umirovljenici, oni šepavi, s artritičnim rukama, i dalje ponavljaju ‘Daj nam kruh naš nasušni svaki dan’, jer tako govoraše Isus Krist u evanđelju po Mateju.
Kruh kakav danas znamo nastao je u Egiptu. A Egipćani su ga smatrali vezom između tijela i duše, čovjeka i Boga, svatko tko ga je poštovao i jeo nadao se životu poslije smrti. Pa domoljubni Šušnjara razmislite o jednostavnom rješenju – da umirovljenicima dignete mirovine, kao što ste digli sebi i javnim službenicima plaće. I eto vas kod Boga.
Jasna Petrović
