Tema regionalne konferencije u organizaciji najveće talijanske umirovljeničke organizacije SPI CGIL „Balkanski umirovljenici za socijalna prava i proširenje EU“ održana je u Beogradu u hotelu Majestic 4. prosinca 2024. godine. Domaći suorganizatori su bili Sindikat penzionera Srbije Nezavisnost i Udruženje sindikata penzionera Srbije.
Konferenciju je otvorio i vodio Roberto Treu iz regije Friuli Venezia Giulia, koji je prezentirao nacrt završnog dokumenta konferencije, koji su pripremili u SPI CGIL-u. Miloš Grabundžija, čelnik Sindikata penzionera Nezavisnost i Milan Grujić, predsjednik Udruženja sindikata penzionera Srbije su upoznali sudionike konferencije sa stanjem i problemima penzionera Srbije.
Agostino Siciliano, glavni tajnik FERPA/Europske federacije umirovljenika i starijih osoba, prikazao je glavnu problematiku prava umirovljenika u EU. Nakon toga je otvorena rasprava u kojoj je Mato Obradoviić izložio o položaju umirovljenika u Hrvatskoj. Obradović se posebno usprotivio prijedlogu završnog dokumenta Konferencije, u kojem su Hrvatsku svrstali u zemlje Balkana, što talijanski predlagači nisu uspijevali razumjeti. Nakon njegovog inzistiranja da su Slovenija i Hrvatska zemlje Srednje odnosno Jugoistočne Europe, u završnom dokumentu je to konačno korigirano.
Pozdravljeno je i održavanje samita EU lidera s liderima Zapadne Europe u Briselu 18. prosinca 2024. godine, čijom se deklaracijom potvrđuje budućnost Zapadnog Balkana u Europskoj uniji.
U završnom dokumentu, koji nije potpisan od strane sudionika, poglavito se naglašava potreba ubrzanja integracije zemalja Balkana u Europsku uniju, iako su neke balkanske zemlje već punopravne članice, pa je ovaj dokument promašen u tom dijelu zbog nepreciznosti.
Na inicijativu Sindikata umirovljenika Hrvatske, zbog toga što u toj zemlji postoji stalno savjetodavno nacionalno tijelu u kojem ravnopravno uz predstavnike Vlade, sudjeluju i predstavnici umirovljenika, u završni dokument je ušao i prijedlog za promoviranje razvoja istinskog socijalnog dijaloga između predstavnika sindikata radnika, penzionera i civilnog društva s javnim institucijama, s ciljem jačanja socijalnih prava umirovljenika.
Nažalost, nova talijanska ekipa zadužena za koordinaciju s umirovljeničkim sindikatima iz zemalja nastalih iz bivše Jugoslavije, nije dovoljno ni politički, niti s aspekta položaja umirovljenika, upućena u vrlo razvijene dosadašnje oblike suradnje tih sindikata i bez njihovog posredovanja. Istina, uz materijalnu podršku SPI CGIL održano je do sada devet godišnjih regionalnih konferencija, prva u Zagrebu u prosincu 2010., a posljednja 2019. u Beogradu nakon čega je zbog pandemije Covida došlo do prekida. Svaka je imala jednu glavnu stručno razrađenu temu te nekoliko sporednih, a rezultati su bili korisni svima. Nažalost, ova posljednja, „balkanska“, s tekstom rezolucije sastavljanom od strane samog talijanskog organizatora, nije bila na razini dostojnoj prethodnih.
—————————————————————
EUROPSKA KONFEDERACIJA SINDIKATA
REZOLUCIJA O MIROVINAMA (2024.)
Za stotpostotno usklađivanje mirovina!
Konačno su radnički sindikati udruženi u Europsku konfederaciju sindikata 2024. godine usvojili Rezoluciju o mirovinama, koja će biti nastavljena pokretanjem zajedničke peticije s FERPA/Europskom federacijom sindikata umirovljenika i starijih osoba u 2025. godini, u čemu će aktivno sudjelovati i Sindikat umirovljenika Hrvatske. U njoj su kao glavni nacionalni prioriteti naglašeni sljedeći zahtjevi:
- uključiviji i primjereniji mirovinski sustavi koji jamče odgovarajuće stope zamjene i pristojan životni standard izvan zaštite od siromaštva;
- više društvenih i javnih ulaganja u skladu sa starenjem stanovništva, u javne usluge, uključujući preventivnu zdravstvenu skrb, dugoročnu skrb, pristojno stanovanje;
- potpunu tj. stopostotnu indeksaciju i revalorizaciju mirovina koje će biti usklađene s plaćama ili povećanjem troškova života kao i potrebama u starosti;
- pravičan i raniji pristup mirovinama za one koji obavljaju težak posao;
- posebna pravila za kompenzaciju i nadoknadu razlike u mirovini između spolova;
- učinkovito promicanje međugeneracijske solidarnosti i na razini EU-a i na razini država-članica, na primjer politikama koje potiču zadržavanje starijih radnika na poslu u dobrom zdravlju do zakonske dobi za umirovljenje, zajedno sa stvaranjem putova uključivanja u kvalitetna radna mjesta za mlade ljude kao što su kvalitetno naukovanje ili pripravništvo;
- odgovarajući minimalni mirovinski programi ili drugi instrumenti koji jamče da „svatko u starosti ima pravo na sredstva koja osiguravaju život u dostojanstvu”, čiji je cilj osigurati svima mirovine iznad minimalne egzistencijalne razine; kako bi se ispravile disfunkcije tržišta rada, nadoknadili negativni učinci rascjepkanih doprinosa i slabo plaćenih karijera, nadoknadila nevoljna nezaposlenost i razdoblja obuke; za starije radnike moraju se poduzeti mjere usmjerene na kompenzaciju svih nastalih nedostataka.