Izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju koje stupaju na snagu 1. srpnja 2025. godine predviđeno je i uvođenje trajnog godišnjeg dodatka na mirovine. Visina dodatka na mirovinu ovisit će isključivo o mirovinskom stažu, pa je tu i vidljiv motiv Vlade da potiče što duži ostanak u svijetu rada, no ono što svakako nije dobro je činjenica da će Vlada sama određivati vrijednost jedne godine staža. SUH je u više navrata predložio da se vrijednost te godine veže uz aktualnu vrijednost mirovine (AVM), koja trenutno iznosi 13,57 eura, te bi se povisivala svakih šest mjeseci usklađivanjem mirovina.
Daleko od 13. mirovine
No, krajem ožujka predstavnici resornog ministarstva i HZMO-a počeli su u javnost davati izjave kako vrijednost godine staža „bi trebala iznositi najmanje pet eura“, jer da taj iznos ovisi o gospodarskoj situaciji, odnosno sredstvima u državnom proračunu. Po toj računici, 5 eura po godini staža značilo bi tek 155 eura za prosječnog hrvatskog umirovljenika, jer prosječan staž svih kategorija umirovljenika u Hrvatskoj iznosi 31 godinu. Tih 155 eura bilo bi tek 28 posto iznosa prosječne mirovine od 550 eura, pa bi i kolokvijalni naziv 13. mirovina za ovaj dodatak doista izgubio smisao.
Još gore, netko tko je imao mirovinu do 350 eura i ranijih godina je dobivao tri jednokratna dodatka od 160 eura, odnosno 480 eura, sada bi s ovim dodatkom dobio puno manje. Na primjer, osoba sa 28 godina staža dobila bi tek 140 eura.
Stoga su SUH-ovi predstavnici na sjednici Nacionalnog vijeća u ožujku upozorili na taj problem i da očekuju da se nastavi s isplatama jednokratnih dodataka umirovljenicima s nižim mirovinama. Uvođenjem trajnog dodatka riješio se jedan problem, jer konačno oni koji imaju preko 840 eura mirovine više neće biti zaobiđeni, jer više neće postojati cenzusi, ali bi sada mogli patiti oni koji imaju niže mirovine. No, predstavnici ministarstva, pa i premijer Plenković na sastanku sa socijalnim partnerima 25. ožujka 2025. na kojem je bio i SUH-ov predstavnik, odgovorili su da će Vlada i ubuduće paziti da se pomaže najugroženijim umirovljenicima. Držimo ih za riječ.
Austrija kao uzor
Zanimljivo je usporediti hrvatski dodatak s onim u drugim EU zemljama, gdje neke zemlje doista odskaču po visini i broju isplata. Tako u Mađarskoj u veljači svi umirovljenici dobivaju dodatnu mirovinu u istom iznosu mirovine koju su primili u siječnju. Dakle, pravu 13. mirovinu. Danci pak jednom godišnje isplaćuju tzv. ček za starije u iznosu od preko 2.300 eura! Poljska pak isplaćuje svim umirovljenicima jednaku 13. mirovinu i to u iznosu koji je jednak iznosu najniže starosne mirovine, a isplaćuju i još jedan dodatak koji se isplaćuje ovisno o cenzusu, odnosno visini mirovine. U Italiji svi umirovljenici dobivaju 13. mirovinu u prosincu, dok se 14. mirovina isplaćuje u srpnju, ali samo onima s nižim primanjima.
Sličan model mogao bi se primijeniti i u Hrvatskoj nakon što se uvede trajni dodatak, da se upravo kroz dodatne jednokratne isplate pomogne onima s nižim mirovinama.
Svakako najdopadljiviji model ima Austrija, koja svojim umirovljenicima isplaćuje dvije dodatne mirovine godišnje, jednu u travnju, a drugu u listopadu. U 2023. godini prosječna starosna mirovina žena u Austriji iznosila je 1.409 eura, pa su dakle na svoju mirovinu tamošnje umirovljenice dobile još dvaput godišnje taj iznos, dok su muškarci imali prosječnu starosnu mirovinu od čak 2.374 eura. Na stranu vidljivi rodni jaz u mirovinama (40 posto), očito je kako je Austrija položila svoj ispit u pogledu zaštite umirovljenika. A što se tiče rodnog jaza, u slučaju smrti partnera, Austrijanke mogu uz vlastitu mirovinu primati i do 60 posto partnerove, a samci također ostvaruju pravo na dodatak.
Hrvatska (ne) kao Luksemburg
Godišnji dodatak koji se planira u Hrvatskoj ima svoje sličnosti s onim koji postoji u Luksemburgu, najbogatijoj europskoj državi kada se gleda BDP po stanovniku. Sličnost u tome je što se i u Luksemburgu za isplatu dodatka gledaju navršene (ili započete) godine osiguranja te jedna godina staža vrijedi 24,5 eura, ali može maksimalno iznositi 979,80 eura. Preračunato, njihova godina staža vrijedi gotovo pet puta više od one koja se sad plasira u hrvatskoj javnosti.
Sve sličnosti prestaju kad se usporede iznosi prosječne mirovine kod nas i kod njih, jer prosječna mirovina umirovljenika koji je odradio cijeli radni vijek u Luksemburgu još u 2022. godini iznosila je 3.570 eura. Malo je i ružno uspoređivati se s najbogatijom EU zemljom čiji je BDP 3,2 puta veći od našeg, jer je onda još teži povratak u hrvatsku umirovljeničku realnost. No, zato se možemo usporediti sa zemljom čiji je BDP na razini našega. Riječ je o Portugalu, koji svojim umirovljenicima isplaćuje i 13. i 14. mirovinu, odnosno u srpnju i prosincu svake godine isplati im se dodatni iznos mjesečne mirovine kao regres i božićnica.
Pola EU zemalja ne isplaćuje dodatke ili 13. mirovinu, a pola da, tako da po tom pitanju Hrvatska bi bila negdje u sredini. No, ako se dublje analizira, većina tih zemalja koje ne isplaćuju nikakve dodatke su bogate EU zemlje čiji umirovljenici imaju mirovine koje im osiguravaju dostojanstven život, a onima najugroženijima se pomaže kroz druge mehanizme. Stoga ako Vlada odluči isplatiti našim umirovljenicima samo 5 eura po godini staža možemo slobodno pričati o debaklu te mjere. Jer 155 eura jednom godišnje, značit će tek 12,91 eura više mjesečno. Malo, premalo…
Igor Knežević
