Većina ljudi ne voli razgovarati o smrti. Zazire i od samog spomena na nju. Ipak, smrti nije moguće umaknuti. Gotovo da nema čovjeka kojem ona nije oduzela neku voljenu osobu i za sobom ostavila neopisivu bol. Smrt je uistinu najveći i najokrutniji neprijatelj ljudskog roda.
Mada smo svjesni da svi ljudi na koncu umiru, nitko od nas ne miri se lako s gubitkom roditelja, bračnog druga ili djeteta. Bilo da nam netko umre iznenada bilo nakon duge i teške bolesti, smrt u nama stvara strašnu prazninu te neizrecivu tugu. Pomisao da je smrt kraj svega može nas potpuno slomiti.
Premda je, dakle, riječ o temi o kojoj nitko ne voli previše razgovarati, jer povlači za sobom emocije i strah, vrlo je bitno pripremiti sve što je potrebno za slučaj smrti, neovisno o dobi.
Poklon svome gradu?
U trenutku smrti, imovina koja postoji za života prelazi u ostavinu koju zatim nasljeđuju nasljednici, ako ih ima. U slučaju da nasljednika nema, riječ je o ošasnoj ostavini, a to znači da ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem području se nalaze i gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište.
Starija gospođa je smatrala kako nema potrebe razmišljati o smrti i ostavljanju imovine, kad ima samo dvije kćerke i to će ići svakoj po pola, bez problema. No, odjednom se u jednom ćaskanju sjetila kako je u mladoj dobi, kad je tek postala punoljetna, napisala vlastitom rukom na običnom papiru kako svu svoju imovinu ostavlja svojem malom polubratu. Stoj! Pravno upućena kolegica joj je objasnila da je time neupitno sve svoje pokretnine i nekretnine ostavila tom svojem bratu, iako je već prošlo pedeset godina i u međuvremenu je postala majka i baka. „Strašno”, rekla je gospođa i zabrinuto upitala što treba učiniti da se nešto takvo doista ne dogodi, jer s bratom niti ne komunicira.
Napišite oporuku!
Sto je oporuka? Oporuka je, kako se stručno kaže, razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti. Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina. Ako nisu ispunjene te pretpostavke, oporuka je ništavna, a to znači da ne stvara pravne učinke.
Postoji nekoliko vrsta oporuka. Može se sastaviti u obliku privatne ili javne isprave, koje su redovite oporuke, a u izvanrednim okolnostima oporuku možete izjaviti pred dva svjedoka.
Privatne su vlastoručna oporuka i pisana oporuka pred svjedocima. Vlastoručna je ona oporuka koju ste vlastoručno napisali i potpisali. Pisanu oporuku pred svjedocima možete napraviti ako za ispravu, bez obzira na to tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavite da je to vaša oporuka i da je pred njima potpišete. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci.
Privatna i javna posljednja volja
Osim privatnih oporuka, postoji i mogućnost javne oporuke. Javna oporuka je oporuka načinjena uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može valjano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati, može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke. Ukoliko zatražite ovaj oblik oporuke, može je sastaviti jedna od zakonom ovlaštenih osoba: sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske. A eto i kurioziteta: takvu oporuku, u slučaju nepismenosti ili bolesti, može oporučitelj potpisati i – otiskom palca.
Ako postoje izvanredne okolnosti zbog kojih niste u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, možete izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka. Ta oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Ovaj oblik oporuke uvijek je u usmenom obliku. Kao izvanredne okolnosti možemo navesti rat, elementarnu nepogodu, nesreću i tome slično. Istina, u takvim slučajevima može doći i do zloporabe, no zato postoje dva svjedoka.
Ako iz bilo kojih razloga više ne želite da ta oporuka postoji, imate mogućnost opoziva oporuke. Oporuku možete opozvati u cijelosti ili djelomično. Postoji više načina kako opozvati oporuku: očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka; uništenjem isprave; novom oporukom ili kasnijim voljnim raspolaganjem stvari ili pravom koje ste nekom oporukom namijenili.
Kako pohraniti oporuku
Sto kada je oporuka napisana? Gdje ju pohraniti i kome ju dati na čuvanje? Svoju oporuku, neovisno o obliku u kojem je sastavljena, možete čuvati sami ili je predati na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi. To je ujedno i način koji ništa ne košta.
Ako svoju oporuku želite povjeriti na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplo- matsko-konzularnom predstavniku Republike Hrvatske, oni su je dužni primiti na čuvanje i o tome bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka. Ova vrsta čuvanja oporuke se naplaćuje.
Hrvatski upisnik oporuka je javni upisnik, ali podaci iz upisnika ne mogu se prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju on za to posebno ovlasti. U Upisniku se evidentira činjenica da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka, a vodi ga Hrvatska javno- bilježnička komora.
Uzmite papir i kemijsku
U taj upisnik, na zahtjev oporučitelja, podatke o navedenim činjenicama dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku. Za evidentiranje upisa ili upisa vraćanja jedne oporuke plaća se naknada od 100 kuna i to prilikom evidentiranja.
Za upis u jednom ostavinskom postupku plaća se naknada od 50 kuna. Za promjenu evidentiranja podataka plaća se naknada od 30 kuna. Paušalna naknada za potpuni spisak svih isprava koje su evidentirane pod jednim evidencijskim brojem, iznosi 100 kuna. Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti.
Istina, ukoliko ne želite napisati oporuku, vaša imovina, tj. nakon vaše smrti ostavina, pripast će vašim zakonskim nasljednicima, ako niste potpisali i neku drugu ispravu, poput ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju ili o darovanju. No, to je već posve druga priča.
Naša gospođa iz gornjeg primjera je odmah požurila napisati oporuku. Jeste li Vi?
Besa Canoli
