U svakodnevnom životu komuniciramo s ljudima iz vlastite okoline vrlo površno, loše ili premalo. Svađe u obitelji, strah od bliskih odnosa te poteškoće pri izražavanju vlastitih osjećaja stvaraju ozbiljne probleme pri međusobnom komuniciranju. Sučeljavanje mišljenja, a ne sugovornika, pravi je put do zdrave komunikacije.
Razlog poteškoćama koje osjećamo pri kontaktu s ljudima koje dobro poznajemo je taj što nas jednostavno nitko nije učio izražavati svoje osjećaje i kako reagirati na osjećaje i brige drugih ljudi. Kad muž kaže ženi: “Zapuštaš se – ne vodiš brigu o svom izgledu”, ona mu može odgovoriti: “Pogledaj se, koliki ti je trbuh! Koliko imam vremena za sebe, još i dobro izgledam”.
Dakle, žena zauzima obrambeni stav, te vrlo često nakon toga uslijedi otvorena svađa. Čim ste nekog optužili ili uvrijedili, blokirali ste komunikaciju. Ispravan način ophođenja je izraziti svoje osjećaje i to na pozitivan, a ne neprijateljski način. Muž se mogao izraziti drugačije: “Volio bi kad bi malo obnovila svoju garderobu”. Svađa se teško započinje s nekim tko izražava svoje emocije na lijep način. Zato je mala vjerojatnost da bi žena u ovoj drugoj verziji zauzela krut, obrambeni stav.
Pažljivo slušanje – najveći kompliment
Jedan od najtežih oblika komunikacije je slušanje. Dok drugi govore, ne slušamo ih pažljivo. Priroda je čovjeku dala dva uha, a jedan jezik, da bi više slušao, a manje govorio. Uglavnom smo obuzeti vlastitim idejama i vlastitim problemima. Vrlo se često događa da istodobno govore dvije ili više osoba. Treba naučiti promatrati stvari s različitih točki gledišta, svladati vještinu respektiranja, prihvaćanja, razumijevanja i tuđih mišljenja. Ostavimo na trenutak po strani svoje vlastite osjećaje i pokušajmo stvarno razumjeti što nam govori druga osoba. Pokušajmo se postaviti u njen položaj.
Pokažite svoj interes na različite načine: na primjer, položajem svog tijela (nemojte okrenuti leđa), očima, licem, tonom, jer sve to govori u ime vas. Plutarh je kazao: “Ako znate slušati, možete učiti i od onih koji govore loše”. Pedeset posto dobrog razgovora je slušanje. Slušajmo, ali ne samo ušima, već i očima, srcem i razumom. Slušatelj mora biti siguran da je razumio poruku koja mu je upućena. Osim toga, pažljiv slušatelj inspirira onoga tko govori. Pažljivo slušanje i pokazano zanimanje predstavljaju najveći kompliment za onog tko ima nešto kazati.
Izbjegavajte riječ „ja”
Postavljajte pitanja koja stimuliraju. Nemojte prekidati izlaganje nevažnim potpitanjima i primjedbama. Izbjegavajte upotrebu osobne zamjenice ja. Diskutirajte, ali nemojte se svađati. Sučeljavajte mišljenja, a ne ličnosti. Nemojte ogovarati, niti vrijeđati. Uključujte u razgovor i druge. Ono što je posebno važno u zdravoj komunikaciji jest nastojati izražavati osjećaje, a ne činjenice (primjer žene i muža). Koliko god je to moguće, budite u izlaganju konkretni (izbjegavajte uopćavanja). Kad upućujete neku kritiku, odmah nadodajte i pozitivne osjećaje („Sine, ako se budeš posvećivao školskim zadacima malo više vremena, učinit ćeš me sretnijim, naši će odnosi biti bolji, a ja bi to tako želio”.).
Vodite brigu o tome kako vaše riječi djeluju na druge, budite taktični prema osjećajima drugih ljudi (ne ismijavajte druge, ne pričajte viceve koji ismijavaju neki narod ako je u društvu neki pripadnik tog naroda). Komunicirajte međusobno, jer čak i ako se pojavi iskra svađe, bolje je negoli prekid razgovora i indifrerentnost. Indiferentnost je emocionalna smrt.
dr. Ivo Belan
