Kad je predstavnica Sindikata umirovljenika Hrvatske u radnoj skupini za izradu Strategije socijalne skrbi za starije osobe 2017. – 2020. godine uspjela izboriti da u nju uđe i institut tzv. nacionalne mirovine, kakvu ima više od stotinu zemalja u svijetu, nije bilo nade da će tako brzo ta socijalna mjera za najsiromašnije starije osobe diljem Hrvatske zaživjeti. Pa, u stvarnosti i nije ispala tako djelotvorna.
Ipak, Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe je već 18. svibnja 2020. uvedena nacionalna naknada, kojom se predviđalo pokriti minimalne potrebe barem 21.550 osoba, dok u stvarnosti pravo na naknadu trenutno ostvaruju svega 6.633 osobe. Kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, umirovljeničke su udruge zatražile izmjene tog zakona, tvrdeći kako je osnovni razlog što stariji siromašni građani uglavnom žive u ruralnim područjima, u izolaciji, daleko od javnog prijevoza, te većina njih nisu niti saznali da imaju to pravo, pošto mnogi nemaju niti TV priključak ili radio.
Najveća je parodija bila što se sam čin prijave za to pravo u formularu uvjetovao unošenjem IBAN-a, odnosno broja tekućeg računa. Resorno ministarstvo nije nikako prihvaćalo činjenicu da siromasi nemaju bankovne račune, a niti novca za naknadu za vođenje takvog računa. I zato su mnogi iz zabiti Banovine, Like, Slavonije, Zagore, ostali bez tog svog prava.
Samo deset godina prebivanja
Konačno je na brzinu osnovana radna skupina za izmjene ovog Zakona i 17. travnja 2023. je održan prvi sastanak na kojem je gotovo sve efikasno dogovoreno. Već 25. svibnja je na 2. sastanku radne skupine prezentiran novi prijedlog Zakona sa svim dogovorenim izmjenama.
Od 1.1.2024. možemo očekivati da će konačno nacionalna naknada stizati na puno veći broj adresa. Naime, iako će glavni dobni uvjet ostati 65 godina, uvjet o neprekidnom prebivanju na području Hrvatske čak 20 godina prije podnošenja zahtjeva, snižava se na samo deset godina. K tome se povećava prihodovni cenzus po članu kućanstva mjesečno na 300 €. Čak ako takav korisnik nacionalne naknade ima sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, dobit će naknadu ako je pokrenuo sudski postupak za raskid ili poništenje.
Podiže se i iznos nacionalne naknade sa 120,71 € na 150 € po osobi mjesečno, s tim da će se nastaviti usklađivati od 2025. godine. I ono najvažnije, nacionalna naknada će se moći besplatno dostavljati poštom, a kao uvjet za ostvarenje prava više neće biti posjedovanje tekućeg računa.
Najskromnije preživljavanje
Kakva je, dakle, razlika između nacionalne naknade i zajamčene minimalne naknade poznatije kao stalna socijalna pomoć? U tome što se za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu ne stavlja uvjet neposjedovanja ikakve nekretnine, što je uvjet za socijalnu pomoć. Starice i starci iz straćara u zabitima Lijepe Naše, konačno će ostvariti socijalnu potporu za najskromnije preživljavanje, pa čak i ako imaju neku stotinu dijela u vlasništvu šume ili livade. Primatelji socijalne pomoći starije dobi imaju ove godine čak 172,54 €, uz pravo na različite naknade za energiju i slično, dok u cijeloj priči najlošije prolaze umirovljenici koji sa 15 godina radnog staža ostvaruju samo 162,90 €.
No, to je već posve druga priča, priča o obezvređivanju rada i radnika, o ponižavanju umirovljenika. I doista ne bi smjeli biti izjednačeni oni koji su radili, pa makar i 15 godina, s onima koji uopće nisu radili. Jedino što ih povezuje je zajednički nazivnik beskrajnog siromaštva. I to treba zaustaviti.
Jasna A. Petrović
