„Sedamnaest i neka”po redu mirovinska reforma u fokusu je javnosti. S obzirom na to da se stvarni rad na reformi odvija dalje od očiju javnosti, potrebno je ukazati na moguće posljedice. Stariji radnici i novi umirovljenici bit će pogođeni novim, nepovoljnim mjerama, što će biti glavna tema tradicionalne povorke povodom Međunarodnog praznika rada, u organizaciji SSSH. O mirovinskoj reformi, diskriminaciji starijih radnika i radu uz mirovinu razgovarali smo s predsjednikom SSSH Mladenom Novoselom.
1.Često su mirovinske reforme u svijetu okidač za burne reakcije sindikata i nerijetke prosvjede po ulicama. Hoće li se takva slika ponoviti i u Hrvatskoj u slučaju da Vlada čvrsto ostane kod skraćivanja prijelaznog roka za odlazak u mirovinu sa 67 godina?
Uz radno zakonodavstvo, mirovinski je sustav jedno od najvažnijih pitanja za radnike i sindikate, jer regulira naše pravo da na temelju svojeg radnog vijeka, a nakon njegovog završetka, uživamo dostojanstvenu i sigurnu starost. Stoga ne čudi da su u mnogim zemljama mirovinske reforme okidač za velike prosvjede koji mobiliziraju cijelu javnost. Ne mogu reći hoće li se takav scenarij dogoditi i u Hrvatskoj, jer to nažalost ne ovisi samo o nama. Sigurno je da ćemo o mirovinskoj reformi, a posebno o bilo kakvim snižavanjima mirovinskih prava, zauzeti oštar stav, te da ćemo osim naših članova pokušati mobilizirati i širu javnost. Prva prilika za to bit će i ovogodišnja prosvjedna povorka na Međunarodni praznik rada, tijekom koje ćemo u prvi plan staviti i mirovinsku reformu. Nadam se da će i građani prepoznati važnost ovog pitanja za sadašnjost i budućnost svih nas, i odazvati se našem pozivu. Naravno, aktivnosti SSSH vezane uz mirovinsku reformu, uključujući i one prosvjedne, neće završiti s Praznikom rada nego će njime, naprotiv, tek početi.
SSSH je već najavio kako neće prihvatiti prijedlog o povećanom kažnjavanju prijevremenih starosnih umirovljenika univerzalnim odbitkom od najmanje 20 posto. No, kako spriječiti i dalje visok postotak ranijeg odlaska u mirovinu?
Više smo puta rekli da je bilo kakvo povećanje penali- zacije u našim prilikama neprihvatljivo i nepravedno, jer većina radnika u prijevremenu mirovinu ne odlazi svojom voljom, nego zato što su na to prisiljeni. Poslodavci pri zapošljavaju diskriminiraju starije radnike, a one koji su zaposleni često potiču na odlazak u prijevremenu mirovinu čim ostvare prve uvjete. Dulji ostanak u svijetu rada, a tu prije svega mislim na radnike između 50 i 65 godina starosti, treba postići suzbijanjem diskriminacije starijih radnika, poticajima poslodavcima za njihovo zadržavanje i zapošljavanje, kao i za prilagodbu radnih mjesta, te razvojem sustava cjeloživotnog učenja. Drugim riječima, starijim radnicima moramo omogućiti da se usavršavaju, ako je potrebno i prekvalificiraju, te da dobiju priliku raditi. Time će se automatski smanjiti postotak ranijeg odlaska u mirovinu. Ne bi bilo loše razmisliti ni o tome da umjesto radnika na neki način penaliziramo poslodavce koji ih sustavno šalju u prijevremenu mirovinu.
2.Kako gledate na učestale pojave zahvaćanja u radnički mirovinski fond, npr. Royal, pripadnici HVO-a, branitelji, itd.?
Uz brojne druge probleme i nepravde, proteklih dvadesetak godina mirovinskih reformi rezultiralo je neredom u financijama mirovinskog sustava. Naravno da kao društvo možemo odlučiti kako pojedine kategorije građana iz nekog razloga imaju pravo na povlaštene mirovine, ali treba jasno reći da se takva prava ne mogu financirati iz mirovinskih doprinosa, nego iz općih poreza. Mirovinski doprinosi služe isključivo za financiranje mirovina stečenih na temelju radnog staža. Kada bismo to financijski jasno razdvojili, vidjelo bi se da je takozvani deficit mirovinskog sustava daleko manji nego što se obično prikazuje. Guranje svih prihoda i rashoda za mirovine i druga davanja u isti fond vodi
Starijim radnicima moramo omogućiti da se usavršavaju, ako je potrebno i prekvalificiraju, te da dobiju priliku raditi. Time će se automatski smanjiti postotak ranijeg odlaska u mirovinu. Ne bi bilo loše razmisliti ni o tome da umjesto radnika na neki način penaliziramo poslodavce koji ih sustavno šalju u prijevremenu mirovinu
preuveličavanju problema održivosti mirovinskog sustava, pa onda i stalnom opravdavanju smanjivanja mirovinskih prava stečenih iz rada.
3Jeste li zabrinuti netransparentnošću upravljanja radničkim novcem u 2. stupu, poučeni brojnim promašenim ulaganjima i ostvarenim gubicima (Agrokor, Credo banka, Magma, Nexe, itd.)?
Zabrinuti smo prije svega time što Hrvatska ima model drugog mirovinskog stupa koji nije u skladu s europskim socijalnim modelom i kakav je gotovo nepoznat u starim članicama Europske unije. Većina novih članica koje su, kao i mi takav model uvele po receptu Svjetske banke, u proteklim su godinama smanjile stopu doprinosa za drugi stup, pretvorile ga u dobrovoljni ili ga posve nacionalizirale. Obavezno mirovinsko osiguranje trebalo bi biti javno, a ne u rukama privatnih financijskih institucija. Financijska industrija svoj prostor treba tražiti u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Mirovinsko osiguranje, čiji je cilj socijalna sigurnost u starosti, nije prostor za ostvarivanje privatnog profita, niti izlaganje rizicima tržišta.
4.Lobisti financijske industrije zahtijevaju da se dodatak od 27 posto, koji je nerazdvojni dio mirovina onih koji su umirovljeni samo iz 1. stupa, proširi i na one koji štede i u 2. stupu. SUH je javno predložio da se takvim budućim umirovljenicima treba omogućiti da se vrate u 1. stup ukoliko je to za njih povoljnije, a mirovina će im biti veća. Što vi predlažete?
Problem dodatka od 27 posto, čak i za one koji su umirovljeni samo iz prvog stupa, pokazuje da je parametar- ska reforma provedena 1999. bila neuspješna. Najpoštenije i najtransparentnije bi bilo pronaći novi način određivanja visine mirovine kojim bi potreba za tim dodatkom nestala. U sadašnjoj situaciji, naravno, potrebno je hitno riješiti problem osiguranih u oba stupa koji trenutno nemaju pravo na dodatak. Prijedlog SUH-a definitivno je jedno od mogućih rješenja.
5.Kako komentirate da su mirovine iz 1. i 2. stupa za oko 30 posto manje od mirovina iz samo 1. stupa? Poznato vam je da su brojne zemlje (Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, itd.) već izvršile reforme 2. obveznog mirovinskog stupa u dobrovoljni. Biste li podržali takvo rješenje u Hrvatskoj?
Od uvođenja drugog stupa 2002. g. bilo je jasno da će visina iz njega ostvarene mirovine ovisiti i o visini plaće, i o duljini vremena provedenog u drugom stupu. U svakom slučaju, jasno je da su pred drugi stup postavljena prevelika očekivanja, i u pogledu visine mirovine, i u pogledu njegove sposobnosti da riješi probleme nepovoljnog omjera broja radnika i umirovljenika, kao i starenja stanovništva. Uz sve to, izostala je i rasprava o pitanju može li si Hrvatska priuštiti tranzicijski trošak njegovog uvođenja, na što su daleko bogatije zemlje od nas odgovorile negativno. Kad smo već propustili tada, 15 godina kasnije krajnje je vrijeme za ozbiljnu analizu troškova i koristi uvođenja drugog stupa, a na temelju nje i razgovor o svim mogućim opcijama, uključujući njegovu temeljitu reformu. Sigurno je samo da nećemo podržati daljnje jačanje drugog stupa, a posebno ne nauštrb smanjenja doprinosa za prvi stup.
6.Čega u predloženoj mirovinskoj reformi nema, a držite da bi trebalo reformirati?
Prije svega treba reći da nikakva mirovinska reforma još uvijek nije službeno predložena. Po starom običaju, u javnost se puštaju probni baloni, a ako su oni signal da su ključne odluke donesene i prije nego što je reforma uopće raspravljena sa socijalnim partnerima, onda je to jako loš signal. U svakom slučaju, ideje koje su izašle u javnost neće riješiti temeljne probleme našeg mirovinskog sustava. Umjesto podizanja dobi na 67 godina, trebali bismo raspravljati o tome kako radnike u dobi između 50 i 65 godina zadržati u svijetu rada. Uz to, umjesto stalnog smanjivanja mirovinskih prava, trebali bismo napokon otvoriti priču o prihodovnoj strani mirovinskog sustava. Trebali bismo razgovarati kako povećati razinu zaposlenosti i plaća, ali i kako napokon krenuti u suzbijanje sive ekonomije koja očito generira najveći dio stvarnog deficita mirovinskog sustava. O tim pitanjima, nažalost, nitko ne raspravlja, jer je to puno složenije nego predlagati administrativne mjere koje se sastoje od izmjene nekoliko brojeva u zakonima.
Obavezno mirovinsko osiguranje trebalo bi biti javno, a ne u rukama privatnih financijskih institucija. Financijska industrija svoj prostor treba tražiti u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji
7.Kako komentirate reformsku naznaku o omogućavanju rada ne samo primateljima starosnih i profesionalnih invalidskih mirovina, (rada do pola radnog vremena), već i prijevremenim umirovljenicima, s obzirom da mnogi umirovljenici zbog niskih mirovina ionako rade na crno?
Ako je pravo na rad do pola radnog vremena, bez obustave primanja mirovine, već dano primateljima starosnih mirovina, smatramo da u isti položaj treba staviti i primatelje prijevremenih mirovina, tim više što su zbog niske razine mirovina pod većim rizikom od siromaštva, pa im je ova mogućnost još potrebnija.
Milan Dalmacija
