Konačno je sve jasno. Svi prijepori oko do sada najvišeg postotka usklađivanja mirovine za prvo polugodište 2022. godine, riješilo je Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na sjednici održanoj 24. kolovoza 2022., kad je potvrđen izračun usklađivanja na 6,18 posto. Bilo je jasno da će to biti od 1.1.1999. godine do danas najviši postotak „rasta“ mirovina, koji je aktualnu vrijednost mirovine (AVM) od 1. srpnja 2022. godine podigao na 77,65 kuna odnosno 10,31 €. Toliko je u drugom polugodištu vrijednost jedne godine radnog staža za najnižu mirovinu.
Euforične reakcije na takav postotak usklađivanja su bespredmetne jer je kompletan iznos već pojela inflacija. Tako je prosječna mirovina od 2.707 kuna porasla za 167 kuna, što iznosi 8,4 litara Zvijezda suncokretovog ulja ili 16 litara trajnog mlijeka, ali taj iznos svakako ne pokriva nadolazeći porast cijena struje od oko 30 posto, vode od 50 posto i plina od 75 posto. Sve gladniji umirovljenici će se grijati u sredstvima javnog prijevoza, npr. u Zagrebu vozeći se u krug tramvajima.
Hrana pojela usklađivanje
Cijene hrane su u proteklih godinu dana prema službenim podacima porasle za 18,3 posto, ali brojni ekonomisti kažu da su to pogrešne računice i da je porast najmanje 30 posto. Ili, kad uzmemo samo pet glavnih prehrambenih proizvoda koji su najčešće na spisku umirovljeničkih prehrambenih proizvoda – krumpir, žitarice, jaja, povrće i mlijeko – njihova je prosječna proizvodna cijena porasla za čak 53 posto. I to je doista najpribližnije stvarnom galopu inflacije.
Što to onda znači za 280.000 umirovljenika s najnižim mirovinama od prosječno 1.840 kuna? Znači samo 113 kuna više mjesečno, što ostavlja tu kategoriju umirovljenika u očajničkom siromaštvu iz kojega ih spasiti može samo smrt.
Istodobno će bivši saborski zastupnici s prosječnom mirovinom od 10.696 kuna dobiti povećanje od 660 kuna, čak šest puta više nego što je iznos usklađenja za najniže mirovine. Je li to pravedno?
Pobuna siromašnih umirovljenika
Većina umirovljenika s nižim mirovinama digla se na pobunu. Smatraju da se usklađivanje treba provoditi linearno, tj. u istim iznosima, neovisno o visini mirovine. Čak su na društvenim mrežama predložili da se ukupni porast pravedno podijeli na svih 1,2 milijuna umirovljenika, pa bi svaki dobio po 180 kuna usklađenja. Ne bi se, dakle, dobro pomogli niti oni s mizernim mirovinama.
No, oni koji su umirovljeni sa više od 40 godina radnog staža smatraju da to pogotovo nije pravedno, jer su oni radili duže i uplaćivali više doprinose, pa smatraju da imaju pravo na očuvanje vrijednosti svoje radom stečene mirovine. Takva je politika usklađivanja i u većini europskih zemalja, bilo da se mirovine usklađuju prema rastu plaća ili inflaciji, no uvijek je to u postotku u odnosu na postojeći iznos mirovine.
No, nije tako u svim zemljama. Primjerice, u Austriji, Grčkoj, Portugalu i Sloveniji mirovine se usklađuju automatski prema rastu inflacije ili plaća (ili mješavine ta dva parametra), ali samo za umirovljenike s najnižim mirovinama. U Italiji je na snazi vrlo razrađen model kojim se prevenira bujanje siromaštva starijih osoba, pa tako 100 posto indeksa usklađivanja daju onima s najnižim mirovinama, onima s niskima 90 posto, a 75 posto onima s višim mirovinama. Dakle, pri usklađivanju se primjenjuje socijalni kriterij, a ne samo kriterij visine mirovine i uplaćenih doprinosa.
Socijalno osjetljive zemlje
Još neke zemlje – Češka, Portugal, Letonija – imaju dobro razrađene razrede za isplatu usklađivanja i to tako da niže mirovine imaju viši postotak rasta. U nekima, pak, poput Austrije, Bugarske i Španjolske, povremeno se utvrđuju postotci višeg usklađivanja za one s nižim mirovinama.
Upravo je to i prijedlog umirovljeničkih udruga u Hrvatskoj da se hitno promijeni formula usklađivanja mirovina i to za sve, a za neke i više. Eto kako: umjesto sadašnjeg odnosa 70 prema 30 posto rasta indeksa plaća i cijena, Sindikat i Matica zahtijevaju da se usklađuje sa stopostotnim iznosom rasta povoljnijeg indeksa, ali da mirovine do 2.000 kuna iznosa budu usklađivane za 120 posto, a one od 2.000 do 4.0000 kuna za 110 posto. Time bi se model popravio na način da se prevenira daljnji realni pad svih mirovina, a k tome preveniralo jačanje siromaštva onih s najnižim mirovinama.
Da li je Hrvatska spremna donositi politike koje će zaustavljati rast siromaštva umirovljenika i svih starijih od 65 godina ili će i dalje posezati za neoliberalnim politikama pogodovanja bogatijima? Nadamo se da se zna da je srce na lijevoj strani grudnog koša, da ono kuca za potrebite.
Jasna A. Petrović
