Piše: Jasna A. Petrović
Zašto nećemo pisati o tome za koga trebate glasati na predsjedničkim izborima, za Slastičarku s Pantovčaka koja slabo pjeva, teškog Karaktera s političkog centra, pjevača-biznismena koji je okupio prvu bijelu kockicu grba i spremnost za sve, ili, pak, za sredovječnog Ducea koji će u predsjedničke dvore doseliti cijelu obitelj i osnovati univerzalno savjetovalište za politički nepismen narod.
Nećemo vam reći niti da trebate glasati za dečka s Princetona koji bi htio da mu država tati i mami plaća čuvanje njegove djece, niti za Rosu Luxembourg s borbene fronte ili uljuđenu pravnicu s oštrim jezikom, a pogotovo ne za Antu koji se zove po Paveliću, a konclogor zove takozvanim Jasenovcem. Nemojte glasati za takozvane, tek toliko ćemo vam reći.
Glasajte za sebe. Vi ste najosramoćenija najjadnija društvena skupina, jer nakon što ste otkupili stanove, izgradili tvornice i autoceste i podigli svoju djecu da budu radnom snagom diljem Europe, ovdje vas nitko ne poštuje, ne vidi, niti ne čuje. Glasajte za sebe jer imate stalno opadajući udjel mirovine u prosječnoj plaći od samo 38 posto, jer je svaki treći od vas siromašan, a 53 posto vas ima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva. Glasajte za sebe jer ste pod stare dane postali kolekcionari plastičnih boca, kopači kontejnera i sakupljači raznobojnih ostataka hrane na tržnicama za kreativan božićni ručak. Jer se po pola dana grijete u kružnim vožnjama tramvajima, a noću škljocate gebisima od zime i gladi u svom opustjelom stanu za koji više nemate za režije.
Glasajte za sebe, jer je ovo država u kojoj se povlastice dijele po partiji, babi i kumu, jer je korupcija vaša svakodnevica, a banke su gospodari malog hrvatskog svemira. Pljunite u šake i donesite svoju odluku: ja glasam za sebe.
Što god odlučili, na vama je. Samo nemojte ostati kod kuće i sljedećih pet godina kukati po susjedstvu ili društvenim mrežama. Vaša odgovornost je – vaš glas.
