U skladu s našim godišnjim planom aktivnosti, i ove jeseni smo organizirali izlet u inozemstvo. Tako je šezdesetak naših SUH-ovaca od 20. do 24. listopada boravilo u Makedoniji, a kako smo putovali avionom iz Trevisa u Skoplje, još istoga dana smo prošetali makedonskom metropolom.
Nakon što smo se smjestili u hotel, uputili smo se na večeru u restoran „Makedonska kuća“, gdje nas je dočekao niz domaćih specijaliteta, uz glazbeno-plesni nastup folklorne skupine. Sljedećeg dana krenuli smo u razgledavanje gradskih znamenitosti, a prva postaja bio je glavni gradski trg „Makedonija“. Očarala nas je ljepota starih zdanja – tvrđava Kale, džamija Mustafa Paše, Kameni most, crkva Svetog Spasa, spomen-kuća Majke Terezije, stara tržnica – ali i novoizgrađene znamenitosti poput fontane s kolosalnim brončanim Aleksandrom Makedonskim visokim 24 metra, ponos i dika Skoplja. Ugodno je protekla i vožnja kanjonom Matka, 15 kilometara sjeverozapadno od Skoplja, gdje smo uživali okruženi zaštićenom prirodom. Posjetili smo i manastir svetog Jovana Bigorskog na brežuljku do kojeg smo morali pješačiti, s kojeg puca pogled prema naseljima na suprotnom brijegu i u dolini. Vožnju smo nastavili prema Strugi i Ohridu, te po prvi puta vidjeli Ohridsko jezero, ujedno i izvor rijeke Crni Drin. Nakon smještaja u tamošnji hotel večerali smo uz glazbu i druženje na „Ohridskim izvorima“. Obišli smo crkvu sv. Klimenta i Svete Sofije, a zatim se brodom zaputili prema manastiru Svetog Nauma i prekrasnim izvorima Crnog Drina. Nakon Ohrida krenuli smo u Bitolj, drugi grad po veličini u Makedoniji i poznati centar kulture. Posjetili smo Nacionalni muzej te poznati centar „Široki Sokak“, a istoga dana i Memorijalni centar Toše Proeskog u Kruševu, koji nas je iznenadio svojom veličinom te podsjetio na život i pjesme preminulog mladog glazbenika. U Kavadarcima smo u velikom vinskom podrumu degustirali razna vina, prenoćili u mjestu Negotino, a idućega dana, na putu ka aerodromu, zaustavili smo se u najpoznatijem makedonskom arheološkom nalazištu Stobiju. Iznenadila nas je njegova veličina i očuvanost pojedinih objekata, a naročito su nam se svidjeli lijepi mozaici, koji se brižno čuvaju i istražuju.
Tijekom cijelog boravka uz nas je bila turistička voditeljica, koja se pokazala kao izvrsna domaćica, na čemu smo joj se na kraju od srca zahvalili. Povratak kući avionom i autobusom bio je vrlo ugodan, a dojmove koje smo odnijeli svojim domovima doista je teško opisati u kratkim crtama, te smo se rastali uz uobičajeno pitanje – kada li ćemo se ponovno sresti?
