Pitanje: Bila sam u braku pet godina, a iz prvog braka suprug ima dvoje djece. Mi nismo imali zajedničku djecu. Moram priznati da nam je brak od početka bio loš, često smo se svađali, ali ipak bi se na kraju pomirili. Međutim, nakon posljednje svađe suprug je podigao tužbu za rastavu braka zbog trajnog nesporazuma i uzajamnog neslaganja te stalnih svađa. Nakon podizanja tužbe, suprugu je iznenada pozlilo, te je, usprkos pravovremene medicinske intervencije, umro od moždanog udara. Napominjem da nakon podnesene tužbe nije održano ni jedno ročište, tako da nije niti donesena presuda o rastavi braka. Stoga sam pravno još uvijek zakonita supruga pokojnom mužu te smatram da imam pravo nasljeđivanja dijela imovine pokojnog supruga. S time se ne slažu sin i kćer supruga iz prvog braka jer im je poznato da je otac prije svoje smrti podnio tužbu za rastavu braka, a da će oni tražiti da se donese presuda kojom se brak razvodi. Informirala sam se kod jednog odvjetnika koji mi je, nakon uvida u podnesenu tužbu, rekao da ću ostati bez nasljedstva, ako se dokažu navodi iz podnesene tužbe. (I.J., Osijek)
Odgovor: Informacija koju ste dobili od odvjetnika je točna, jer je odredbom članka 25. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju utvrđeno da bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu braka ili je brak poništen, tj. ako je podnio sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon osta- viteljeve smrti utvrdi da su navodi iz tužbe osnovani. S obzirom na to da ste vi u postavljenom pitanju potvrdili da ste živjeli u lošem braku punom svađa i nesporazuma, a da za to vjerojatno postoje i svjedoci, teško je vjerovati da ćete uspjeti u eventualnoj parnici dokazati suprotno.
