Danas sam predložila da jednoj kolegici za sjećanje na zajednički provedeno vrijeme kupimo najnoviju knjigu Mirjane Krizmanić „O toleranciji”. Kolegice se i nisu složile, jer su smatrale da bi ona to mogla shvatiti osobno, kao da joj želimo poručiti da nije, ne daj Bože, bila dovoljno tolerantna kao suradnica. Kupili smo joj knjigu iste autorice, ali daleko poetskijeg naslova „Jesenji valcer”, ali i „mekanije obojen”, jer tema starenja nije tako „teška” kao što je to tolerancija.
Iz kasnije potaknutih razgovora o toleranciji shvatila sam da velik broj ljudi naglašava upravo toleranciju kao jednu od svojih najpozitivnijih osobina, a s gnušanjem se odriče i prezire netoleranciju. Ja sam onda, kao usput, dodala da ja znam biti vrlo netolerantna, ali nitko nije htio o tome razgovarati.
Shvatila sam da ljudi toleranciju shvaćaju kao prihvaćanje drugih i drugačijih ljudi i stavova.
I sama riječ tolerancija ušla je u svakodnevnu upotrebu, osobito nakon Domovinskog rata, jer je trebalo pomiriti i organizirati život sukobljenih, ljudi koji su u jednom trenutku ratovali jedni protiv drugih. Biti tolerantan, gotovo je postalo imperativom ponašanja.
Tolerancija je uključivala „oprost i zaborav” za sve što se dogodilo, a upravo to je bilo pogrešno. Na žalost, ovih je dana ponovno dosta netolerantnog ponašanja i dijaloga zbog rezultata izbora.
„ Tolerancija u obitelji, na poslu, u društvu, i u različitim prilikama može povećati našu kvalitetu življenja i obogatiti naš svakodnevni život i odnose s drugim ljudima na puno različitih načina. To dakako može činiti i opravdana netolerancija, dakle nepodnošenje mržnje i zavisti, nepoš- tenja i korupcije, zavaravanja drugih i sebe te niza drugih ne poželjnih oblika ponašanja.”
Doslovni prijevod riječi „tolerancija” je snošljivost, a to uključuje u današnjem civiliziranom svijetu da su svima zajamčena osnovna ljudska prava, pa i onima koji su prema svojstvima i osobinama „drukčiji”.
Dakle, tolerantni smo prema sebi sličnima i sebi bliskim osobama, makar i oni ponekad pokazuju i osobine koje kod drugih ne toleriramo, ali naš emocionalni odnos zamagljuje nam jasno vidjeti negativnosti. Isto tako i naši dragi bližnji često zbog zamora ili lošeg raspoloženja ne toleriraju neka naša svakodnevna ponašanja. U obiteljima često dolazi do razmirica upravo zbog nekih oblika netolerancije prema ponašanju pojedinca u nekom trenutku, ali tolerancija opet „pobjedi”, i uz otvoreni dijalog sve se može dovesti u red.
„Tolerancija nije samo stav prema nekome ili nečemu, već i način postupanja s ljudima, idejama ili stvarima kojima se dopušta u najmanju ruku ravnopravno postojanje.”
Tolerancija nije neka urođena sposobnost, nju zapravo određuje naš odgoj i učenje tijekom života, pa je tako podložna promjenama. Ljudi se ne rađaju kao tolerantni ili netolerantni, već jedno i drugo stječu učenjem. Upravo zbog procesa učenja tolerancije velika je odgovornost roditelja da djetetu osiguraju zdrave osnove za njezin razvoj, da mu usađuju pravilne stavove o drugima i drugačijima i kako da razvija ljubav, ali kritičnost i objektivnost, prema negativnim oblicima ponašanja drugih spram sebe.
A sada nešto o „pozitivnoj” netoleranciji. Obično smatramo da neki pojam, koji stavlja „ne” ispred pojma pozitivnog značenja, postaje i sam negativan (npr. lijep-nelijep-ružan, samos- talan-nesamostalan-ovisan), no kod netolerancije je zapravo riječ o pozitivnom stavu netoleri- ranja loših stavova i odnosa. Npr. netolerantni smo prema agresivnom ponašanju, prema prostačkim vrijeđanjima, prema krađama, prema zlostavljanju drugih i drugačijih, osobito nas starijih. Kao što trebamo učiti biti tolerantnima, još više pažnje treba posvetiti učenju fenomena netolerancije, odnosno paziti da ne postanemo netolerantni zbog utjecaja lošeg emocionalnog odnosa i na pozitivne stavove.
U svakodnevnom životu, osobito u radnoj sredini, u profesionalnima odnosima s različitim ljudima ima onih koje doista teško podnosimo, ali moramo se prilagoditi, ne biti isključivi i pokušati se fokusirati na pozitivni dio grupe, ali i na pozitivno u onome pojedincu kojega teže podnosimo, jer nikad ne smijemo zaboraviti da u svakom čovjeku postoji zrnce dobroga.
Ponekad se i u grupi naših prijatelja formiraju manje pod- grupe koje imaju npr. različite stavove o rezultatima izbora, ali to ne znači da trebamo biti netolerantni prema njima, jer to su sada trenutno njihovi stavovi i to nije vrijedno da pokvarimo naše dugogodišnje prijateljstvo. Ne smijemo zaboraviti da je zapravo često vrlo mala razlika između tolerancije i netolerancije, te da ovisi i o našim raspoloženjima, pa je uvijek u takvim slučajevima biti tolerantan najbolji izbor.
„Tolerancija nije samo stav prema nekome ili nečemu, već i način postupanja s ljudima, idejama ili stvarima kojima se dopušta u najmanju ruku ravnopravno postojanje.”
Tolerantan ili netolerantan ne znači biti slab ili jak, nego istovremeno i jedno i drugo, ovisno o situaciji, jer razvoj tolerancije u društvu određuju moralne vrijednosti društva i moralne norme koje ljudi slijede. Tolerancija poboljšava kvalitetu našeg života!
