Znate li da svaki korisnik invalidske mirovine kad napuni 65 godina biva statistički „preseljen” u starosne umirovljenike? Tako je do sada od invalidskih umirovljenika (samo onih koji su mirovine ostvarili bez međunarodnih ugovora) čak 71.315 njih završilo u prosječnim „sarmama” starosnih umirovljenika. Ti invalidski umirovljenici su prosječno radili 24 godine i 7 mjeseci, što je bitno utjecalo na smanjenje prosjeka ostvarenog radnog staža prosječnog starosnog umirovljenika.
Hrvati žive tri godine manje…
Tako se u Statističkim informacijama HZMO-a može pročitati da su tako preuređene starosne mirovine, njih ukupno 680.457 (rujan 2021.) ostvarene na temelju 32 godine i 6 mjeseci radnog staža, što stvarno stvara pogrešnu sliku o cijelom mirovinskom sustavu, pa tako i o mjerama koje valja poduzeti da bi ga se učinilo održivijim. Jer, stvarna dob starosnih umirovljenika procijenjeno bi iznosila i 33 godina radnog staža, što je već daleko bliže europskom prosjeku od oko 36 godina. No, pritom se treba podsjetiti kako Hrvati žive za tri godine kraće od europskog prosjeka, odnosno 77,8 godina. K tome, očekivana prosječna dob se u prošloj godini smanjila za 9 mjeseci, i to ponajviše uslijed Covid-19. Treba li i to uzeti u obzir prigodom krojenja mirovinskih politika?
Isto tako se pogrešno zaključuje i o prosječnoj visini mirovine starosnog umirovljenika, jer je ona umanjena
masovnim ulaskom invalidskih umirovljenika u ukupni zbir. Prosječni starosni umirovljenik, uključujući „preseljene” invalidske umirovljenike, a bez onih s međunarodnim ugovorima, ostvario je prosječnu mirovinu od 3.227 kuna. Prosječna mirovina preseljenih iz invalidskih mirovina je samo 2.851 kunu mjesečno. Dakle, u stvarnosti bi prosječna starosna mirovina bila najmanje 3.300 kuna, što već ostavlja bolji dojam.
. i rade tri godine kraće
No, vrli neoliberalni političari i ekonomski „savjetnici” nerijetko javno ističu kako su Hrvati lijeni, premalo godina rade za mirovine, pa ih samo 17,5 posto ima radni staž u mirovini dulji od 40 godina. To je točno, no kako da ih ima više kad duljina staža nije uvjet za starosnu mirovinu, već samo za prijevremenu! U starosnu se može sa 15 godina radnog staža, pa bibolje bilo povećati taj uvjet dobi, a ne opet gurati u javnu raspravu potrebu produljenja dobi za umirovljenje sa 65 na 67 godina. Istina, po novim se zakonskim izmjenama pokušava to prikazati kao pravo, a ne obveza, tj. kao mogućnost nastavka rada i nakon ostvarene dobi koja bi bila uvjet za umirovljenje.
Statistike su vrlo važne upravo za projekciju smjera razvoja mirovinskog sustava i proračuna, a jednako tako i za utvrđivanje politika, zakonskih rješenja i donošenje mjera. No, čini se da naši političari vole zbrkane statistike, pa mogu koristiti brojke kako i kada ih puhne!
Jasna A. Petrović
