Na inicijativu i dugogodišnje zahtjeve Sindikata umirovljenika Hrvatske Vlada je s 1. siječnja 2021. godine donijela Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe kojim se omogućila isplata pomoći osobama starijima od 65 godina, a koje nisu korisnici mirovina i prava iz sustava socijalne skrbi (zajamčene minimalne naknade i usluga smještaja) te nemaju potpisane ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. SUH je pri tome prije svega mislio na osobe, pretežno žene, koje nisu ostvarile uvjete za mirovinu jer su radile na crno, ili su živjele na selu i bavile se poljoprivrednim radom koji također nije bio prijavljivan, kao i općenito na sve one koji iz raznoraznih imaju male ili nikakve prihode u starosti. Utemeljenje za svoje zahtjeve SUH je imao i u preporuci Međunarodne organizacije rada još iz 2012. godine kojom je propisana potreba osiguranja osnovnog socijalno-zaštitnog prihoda na nacionalno definiranoj minimalnoj razini za starije osobe.
Prestrogi početni kriteriji
Pred donošenje zakona resorno ministarstvo rada i mirovinskog sustava napravilo je analizu gdje je utvrđeno da postoji oko 50.000 potencijalnih korisnika nacionalne naknade, te je procijenjeno da će u prvoj godini biti oko 19.700 korisnika tog novog prava, a u roku dvije godine preko 21.500. No, te procjene nisu se pokazale točne. U prvoj godini broj se sporo penjao do 5.000, krajem 2022. je dosegao 6.400 korisnika, a do kraja 2023. godine to pravo ostvarilo je 7.100 osoba. Razlog tako malog broja krio se u činjenici da su uvjeti za ostvarivanje bili dosta strogi, uz 20 godina neprekinutog prebivališta u RH pred podnošenje zahtjeva, postojao je i uvjet da mjesečni prihod korisnika i/ili članova njegovog kućanstva nije smio prelaziti utvrđeni iznos nacionalne naknade koji je u početku iznosio 800 kuna. Primjerice, ako je neka osoba živjela sa suprugom koji je imao mirovinu 1.620 kuna, ne bi imala pravo na nacionalnu naknadu.
Ta naknada u 2021. godini je iznosila 800 kuna (106 eura), s time da se u siječnju 2022. i 2023. usklađivala s rastom cijena pa je u 2023. iznosila 121 euro. Pri određivanju visine naknade pazilo se da se prijeđe iznos najniže mirovine za 15 godina staža, jer bi se tako obezvrijedio rad i mirovine te kategorije umirovljenika. Primjerice, u siječnju 2021. najniža mirovina po godini staža iznosila je 69,81 kunu, što je za 15 godina iznosilo 1.047 kuna. Razlika između te mirovine i nacionalne naknade, dakle, bila je 247 kuna ili današnjih 33 eura.
S obzirom da je u 2023. bilo triput manje korisnika od predviđenog, Vlada je od 1. siječnja 2024. izmjenama zakona snizila kriterije, ali i povećala iznos naknade na 150 eura, jer su najniže mirovine rasle puno više od nacionalne naknade. No, zato 2024. godine se naknada nije usklađivala s rastom inflacije.
Uspjeh – dostava poštom
Što se tiče snižavanja kriterija izmjenom zakona od 1. siječnja 2024., uvjet neprekidnog prebivališta smanjen je sa 20 na 10 godina, povećan je i prihodovni cenzus korisnika i/ili člana kućanstva na dupli iznos nacionalne naknade, odnosno na 300 eura, a omogućeno je da nacionalnu naknadu mogu ostvariti i osobe koje su pokrenule postupak radi raskida, utvrđenja ništetnosti ili poništenja ugovora o doživotnom te ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tada je Vlada prihvatila dugogodišnji zahtjev SUH-a da se onima koji žele odobri dostava nacionalne naknade putem pošte, jer mnoge starije osobe u ruralnim područjima nisi u stanju voziti ili nemaju prijevozno sredstvo ili nekoga koji bi ih odveo do grada da podignu naknadu, ali neki nisu imali ni bankovni račun što je također bila prepreka za ostvarivanje prava. SUH još čeka da se isto omogući i svim korisnicima mirovina.
Žene najugroženije
I dakako, popuštanje kriterije je imalo snažan utjecaj na porast broja korisnika te je u listopadu 2025. nacionalna naknada isplaćena za 18.998 korisnika. Ono što se pokazalo točnom procjenom, je da su korisnici uglavnom žene, odnosno njih 80,4 posto naspram 19,6 posto muškaraca. No, krajem 2023. godine kada je bilo samo 7.100 korisnika, postotak korisnica nije bio toliko dominantan, jer su žene tada činile 65 posto naspram 35 posto muških korisnika. Izmjene zakona 2024. godine, dakle, bitno su podebljale udio žena u ostvarivanju ovog prava.
U siječnju 2025. izvršeno je novo usklađivanje pa je iznos nacionalne naknade narastao na 154,50 eura, što je doista skroman iznos i bilo bi logično za očekivati da se taj iznos u sljedećoj godini ipak poveća mimo zakonski određenog usklađivanja koji je vezan isključivo na inflaciju.
Za usporedbu, najniža mirovina za 15 godina staža trenutno iznosi 229,80 eura, pa je razlika između nje i nacionalne naknade malo više od 75 eura. Ta razlika na početku 2021. godine iznosila je 33 eura. Ne reagira li Vlada, razlika će se povećati i u sljedećoj godini za dodatnih 20-ak eura, pa je logično da se iznos nacionalne naknade od 1. siječnja 2026. podigne barem na 180 eura samo kako bi razlika prema najnižoj mirovini ostala ista u sljedećoj godini.
Važno za naglasiti je da prije nego što pokušaju ostvariti pravo na nacionalnu naknadu, starije osobe koje su samci se raspitaju/podnesu zahtjev u svojim zavodima socijalnog rada kako bi vidjeli da li ispunjavaju uvjete za dobivanje zajamčene minimalne naknade, s obzirom da starije osobe koje su samci dobivaju 208 eura mjesečno, što je osjetno više od 154,50 eura koliko trenutno iznosi nacionalna naknada. Isto ne vrijedi za starije osobe koje ne žive same, jer one trenutno dobivaju 152 eura zajamčene minimalne naknade.
Igor Knežević
