Priprema za mirovinu u prvom redu podrazumijeva pomno financijsko planiranje kao što su dugoročna štednja, određena ulaganja u skladu s primanjima, a bitno je i napraviti dobru procjenu mirovinskih izdataka. Sve su to čimbenici koji će, između ostalog, utjecati na razinu životnog standarda pojedinca u mirovini. Drugim riječima, nije zgoreg financijski se opismeniti, odnosno opismenjavati, već u mladim danima po završetku školovanja i uključivanju na tržište rada. Unatrag tri do četiri godine (između 2021. i 2025.) u Hrvatskoj je provedeno više relevantnih istraživanja na temu koliko i kako mladi ljudi razmišljaju o mirovini. Istraživanja koje je provodila Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) pokazala je da mladi ljudi u najvećem broju planiraju bližu budućnost te da rijetko ili gotovo nikada ne razmišljaju kako će im izgledati umirovljenički život.
Preko 70 posto ispitanika izjasnilo se da sigurnost za stare dane leži u vlastitoj odgovornosti za mirovinu. Nadalje, ono što je vidljivo iz rezultata spomenutih istraživanja, tj. što se pokazuje u zaključku jest činjenica da su mladi ljudi financijski nepismeni, da ne poznaju mirovinski sustav zbog manjka interesa za tu temu te da gotovo ništa ne znaju o mirovinskom osiguranju i kategorijama mirovinskih fondova. Vremešniji bi čitatelji mogli pomisliti kako ni oni nisu previše o tome razmišljali u njihovim godinama, ali valja uzeti u obzir cijeli niz ozbiljnih socioekonomskih promjena koje su u međuvremenu nastale.
Odlučili smo i sami izaći na teren i anketirati zaposlene na teme o mirovinama, kako bi i sami vidjeli kako oni smatraju da će im izgledati život u mirovini. Zanimljivo, samo jedna osoba nam je znala otprilike reći koliko iznosi prosječna hrvatska mirovina (690 eura bez međunarodnih ugovora), već su načelno odgovarali da znaju da su mirovine jako niske.
Samo od mirovine se teško živi
Najstariji od anketiranih, Zagrepčanin Igor (57) pokazao je najveću upućenost u mirovinsku problematiku. Po zvanju je diplomirani pravnik te nam je rekao da itekako pazi kako će mu izgledati život u mirovini.
„Jednog dana kad dobijem mirovinu očekujem da ću i dalje raditi barem četiri sata dnevno. Kao pravnik sam radio nekoliko godina. Vrlo rano sam otišao u privatne vode i bavio sam se poslovima koji nisu vezani za pravo. Sam si uplaćujem mirovinu putem obrta i poduzeća, u II. stup. Moja majka, profesorica francuskog jezika, radila je i u mirovini. Otvorili smo poduzeće, ona je bila vlasnica, a ja direktor, zajedno smo radili. Kad je mama prije godinu dana umrla, njezina je mirovina iznosila oko 650 eura, nešto niže od prosječne hrvatske mirovine koja iznosi blizu 700 eura. Tatina mirovina iznosi 900 eura i nije mu sila raditi u mirovini. Ja namjeravam raditi i u mirovini, dokle god me zdravlje bude poslužilo. Razmišljam i o iznajmljivanju nekretnina. Ne želim se dovesti u situaciju da živim isključivo od mirovine“, zaključio je Igor.
Za razliku od Igora, 32-godišnji Marko državni je službenik i spremno nam je kazao da zasad ne razmišlja o mirovini.
„Nedavno nam je kolegica iz odjela otišla u mirovinu koja iznosi 700 eura, dakle, prosjek prosjeka. Da, svjestan sam da ću se za stabilno financijsko stanje u mirovini trebati pobrinuti mimo redovne mirovine. Sama mirovina mi neće biti dovoljna. To je tako, moraš se pouzdati u sebe i svoja nastojanja. Zasad o tome ne razmišljam previše, ali da, znam da će mirovina doći prije nego što ju čovjek može očekivati“, prokomentirao je Marko.
Mračne prognoze života u starosti
Tema razgovora o novcu i financijama je česta, ali osjetljiva. Financije imaju izravan utjecaj na društveni, socijalni pa i obiteljski život svakoga od nas. Novac, kako ga zaraditi i kako njime upravljati je svakodnevna briga svih građana. Nikolina (47), prodavačica po zvanju i zanimanju ne vidi bolje sutra kad je u pitanju mirovina.
„Bojim se da neću dočekati mirovinu. Prvo, dobna granica za odlazak u mirovinu neprestano se pomiče za žene, sve je dulji radni vijek, drugo, što smo stariji to smo bolesniji, tako da sumnjam da ću doživjeti mirovinu. Štedjeti ne mogu. Od čega? Od ovako niske plaće? Takve su plaće da se jedva preživi od prvog do prvog u mjesecu. Bilo bi jako dobro imati neki prihod sa strane, ali nemam. Niti sam u mogućnosti raditi još jedan posao uz ovaj posao“, kazala nam je te onda još dodatno objasnila svoju situaciju.
„Majka sam tri kćeri. Jako su mi dobre. Moram se pobrinuti za njih. Suprug je silom prilika otišao u Njemačku raditi kao vozač. U trenutku kad je otišao u Njemačku imali smo četiri kredita za uređenje kuće. Živimo kod suprugovih roditelja. Svekrva ima dvjestotinjak eura mirovinu, a svekar tristotinjak. Mi im pomažemo koliko god možemo. Da im mi ne pomažemo, morali bi prodati kuću jer ju ne bi mogli održavati. Vidjet ćemo kako će sve biti. I zato razmišljam kad završi moj radni vijek, bojim se da će završiti i životni vijek“, prilično mračno promišlja Nikolina.
Svemu tome je dodala i kako je svojevremeno bila prisiljena raditi bez prijave i staža. To razdoblje trajalo je dvije godine. U svakom slučaju, Nikolinin slučaj nije izoliran. Ima mnogo sličnih životnih priča u Lijepoj našoj, nažalost, zbog čega će i neprijavljeni staž imati za posljedicu nižu mirovinu.
Jadranka (45), radi kao prodavačica u specijaliziranoj prodavaonici za namirnice hrvatskog podrijetla. Željela je raditi kao prodavačica pa je zato završila Trgovačku školu.
„Ne razmišljam dovoljno o mirovini, a trebala bih. Moja će mirovina biti jako mala i nedovoljna za život. Već neko vrijeme radim još jedan poslić, zovem ga mini job. Taj bi mi poslić trebao osigurati nešto novca sa strane. Nisam još odabrala dugoročni oblik štednje, tek se trebam odlučiti. Samo da me zdravlje posluži da mogu što duže raditi“, uz osmijeh nam je kazala Jadranka.
Doznali smo i da njezini roditelji žive na selu, da su im mirovine izrazito niske zbog čega su primorani i dalje raditi. Obrađuju zemlju i uzgajaju stoku, bave se ovčarstvom. Prodaju krumpir i tako ostvaruju dodatan prihod. Jadranka i njezin suprug im također pomažu.
Režije i lijekovi najveći trošak
Naša sljedeća sugovornica bila je Jasminka Alić (46) vlasnica frizerskog salona. „Mirovina se čini daleko, ali nije. Tu je, iza ugla. Bojim se mirovine. Svašta se naslušam od mojih mušterija. Ljudima je zbilja teško. Umirovljenici se žale na previsoke režijske troškove, posebno na troškove grijanja. Mnogi lijekovi se plaćaju. Govorimo o stvarima koje su nužno potrebne starijim ljudima. Dobro pamtim, moja pokojna mama je 2006. imala mirovinu 1886,00 kn. Sestra i ja smo joj pomagale koliko god smo mogle. Danas suprug i ja pomažemo njegovoj bolesnoj majci, mojoj svekrvi. Trudimo se. Željeli bismo neke bitne stvari napraviti dok smo još u radnom odnosu. Bilo bi dobro imati i nešto novca sa strane. Možda iznajmiti nekretninu i imati dodatni prihod. Imam troje djece. I njima bih željela pomoći, a jednog dana i unucima. Vidjet ćemo koliko ću u tome uspjeti“, s četkom i fenom u rukama promišlja vrijedna frizerka.
Premda će uskoro navršiti 52 godine, Marina, programerka, po zvanju dipl. ing fizike, kaže da se ne opterećuje s mirovinom.
„Nadam se da će mi mirovina biti dovoljna za neki normalan život. Valjda će to biti sličan život ovom sada osim što neću ići na posao. Slušam ljude u mirovini, kažu da su zaposleniji nego dok su bili u radnom odnosu. Čak ne znam koliko trenutno iznosi prosječna mirovina jer ne slušam vijesti svaki dan. Otvorila sam štednju u III. mirovinskom stupu. Svjesna sam da su mirovine male i premale“, rekla je Marina za Glas umirovljenika.
Teško je biti optimističan
Igor (40), Slavonac, Osječanin sa zagrebačkom adresom, radi kao liječnik. Prije tri godine specijalizirao je ortopediju i traumatologiju. Opterećen je kreditom jer su nedavno on i supruga kupili stan.
„Držim da još nisam u punom naponu snage pa stoga još ne razmišljam o mirovini. Jasno mi je da sve to ide automatski preko bolnice u kojoj radim. Vjerujem da neće biti bajno kad budem išao u mirovinu. Možda se tada vratim živjeti u Osijek. Bilo bi dobro nešto uprihoditi sa strane, mimo mirovine. Možda odaberem neku vrstu životnog osiguranja kad postanem financijski stabilniji. S obzirom na primanja, mirovina bi mi mogla biti nešto viša od prosječne mirovine. Da, razmišljam o investicijama, u njih su uključene i postojeće nekretnine. Zasad sam tu gdje jesam. Pomažem i svojim roditeljima umirovljenicima, na svaki mogući način“, pojasnio nam je liječnik u usponu.
Tko zna što će se u budućnosti još događati sa Zakonom o mirovinskom osiguranju i pod kojim će uvjetima naši sugovornici, ali i ostali radno aktivni građani otići u mirovinu. Zasad je puno više razloga za nezadovoljstvo nego za zadovoljstvo. Svakako nije realno povoditi se za mitom da jednog dana neće biti mirovina. Bit će ih, bit će novca za mirovine, ali pitanje je koliko će one iznositi i hoće li se samo s njima moći normalno živjeti. Realno je imati očekivanja na minimumu, i ako ste u mogućnosti, do mirovine probajte osigurati još jedan izvor prihoda.
Melita Funda
