Početkom devedesetih godina Hrvatska je imala 1.968.737 osiguranika i 655.788 umirovljenika, u omjeru 3:1, a nakon ratnih zbivanja i „privatizacije“ (čitaj pljačke) na hrvatski način 1998. broj osiguranika pao je na 1.471.509 osiguranika i 955.352 umirovljenika, a omjer je pao na 1,54:1.
Izgubljeno je 500 tisuća radnih mjesta, od čega je 300 tisuća otišlo u prijevremenu i invalidsku mirovinu, a 200 tisuća na burzu, jer nisu imali uvjete čak ni za prijevremenu! Održivost mirovinskog sustava bila je upitna, a mirovine su postale neadekvatne. Slijedi mirovinska reforma i mijenjaju se ključne “štetne“ odredbe novog Zakona o mirovinskom osiguranju: a) izračun mirovina s 10 najpovoljnijih godina na cijeli radni vijek, b) trostruko veća doživotna penalizacija s 6,65 na 18 posto, c) prva pogrešno izračunata aktualna vrijednost mirovina (AVM), d) nova formula usklađivanja u omjeru 50:50 potrošačkih cijena i bruto plaća umjesto dotadašnjeg usklađivanja samo prema rastu plaća.
Prvi i drugi dug
Od 1993.-1998. nije bilo zakonskog usklađivanja mirovina, već su se mirovine u tom razdoblju usklađivale prema Uredbama Vlade (Valentićevim uredbama), a 12. svibnja 1998. Ustavni je sud donio Odluku o obeštećenju umirovljenika, ali bez iznosa obeštećenja. Ni jedna Vlada nije imala volje izvršiti Odluku Ustavnog suda, pa su Hrvatska stranka umirovljenika, te umirovljeničke udruge SUH i MUH tek 2004. izborile izračun individualnog duga, koji je iznosio 21,5 milijardi kuna. Taj dug umanjen je po 5 milijardi kuna povratom dodatka „100 kn+6%“ i povećanjem mirovina od 0,5-20% od 2001. godine. Preostalom dugu od 11,5 milijardi kuna dodane su kamate, pa je ukupan dug iznosio 13,8 milijardi, koji je isplaćen u razdoblju od 2006.-2013., ali u konačnom iznosu od 10,225 milijardi kuna.
No, ovaj dug nije ušao u „dostignutu razinu mirovina 31.12.1998. godine“ tj. u izračun prve aktualne vrijednosti mirovine (AVM), jer se tog datuma nije ni znao koliko ukupno iznosi. Prema tome zbog toga što su „stari“ umirovljenici pokradeni, razina mirovina 31.12.1998. bila je značajno manja, AVM je izračunata bez tog duga, a dug od 10,225 milijardi kuna im je vraćen i isplaćen od 2006.-2013. I naravno „pojeo vuk magare“, a platili su samo „novi“ umirovljenici“!
Zašto je nastao novi dug?
Drugi dug nastao je iz dva razloga – a) ministar Škegro je „povlaštene“ mirovine isplaćivao iz mirovinskih fondova umjesto iz državnog proračuna i b) država u mirovinske fondove nije uplatila doprinose za poduzeća u sanaciji. Ukupan dug je iznosio 7,5 milijardi kuna, a Hrvatski sabor je donio Odluku, da se dug isplati u pet godina po 1,5 milijardi kuna godišnje. Odluka je provedena tako, da je dug isplaćen kao dodatak „100 kuna + 6 %“ od mirovine za lipanj 1998., a počeo se isplaćivati od 1. studenog 1998. godine, dakle prije nego je izračunata prva AVM. Tako je AVM izračunata na bazi pokradene razine mirovina do 31.12.1998.!
Zbog toga smo na Nacionalnom vijeću još 2017. tražili korekciju AVM za „nove“ umirovljenike s tim dodatkom, pa smo od HZMO-a dobili prijedlog pretvorbe dodatka u postotak od 10,5 % zbog mirovina prema međunarodnim ugovorima, koje bi isplatom dodatka „100 kn+6 %“ dobili povećanje od 18 %. U vezi pogrešnog izračuna nove AVM šefica Uprave Ministarstva za mirovinski sustav Melita Čičak je obrazložila: „U ZOMO-u ne piše, da se u izračun AVM uzima mirovina + dodatak“! Kao da je problem izmijeniti jednu odredbu?
Zašto lažu iz HZMO-a?
Članovi Upravnog vijeća HZMO od 2004.-2010. zatražili su na moju inicijativu da se statistika osnovnih podataka o mirovinama podijeli na: a) mirovine umirovljenih do 31.12.1998. i b) mirovine umirovljenih nakon 1.1.1999. godine, da se vide efekti nove mirovinske reforme od 1.1.1999. Rezultati su bili katastrofalni: prosječna mirovina „starih“ umirovljenika iznosila je na dan 31.12.2004. godine 1.918,61 kuna (254,64 eura), a prosječna mirovina „novih“ umirovljenika 1.488,38 kuna (197,54 eura). Razlika u mirovinama dviju generacija umirovljenika iznosila je 28,91 posto ili čak 430 kuna!
Na ime dodatka „100 kn+6%“ „stari“ su umirovljenici od 1.11.1998. do kraja 2023. godine dobili 30 milijardi kuna (4 milijarde eura), a za taj iznos su u istom razdoblju oštećeni „novi“ umirovljenici! Uputio sam zahtjev za obrazloženje od Povjerenstva za izračun prve AVM (dr.sc. Ante Škember) u kojem je pisalo: „Utvrđenom AVM mogla se postići približno jednaka prosječna mirovina ostvarenih u 1999. godini u odnosu na razinu mirovina ostvarenih prema prijašnjim propisima, ali ne i jednakost u svakome pojedinačnom slučaju“.
A tablica dovoljno govori, da nema ni govora o približno jednakoj mirovini, jer su razlike jedne te iste mirovine prema obadva zakona katastrofalne! A nepravda je još veća, kada se vidi i mirovinski staž, gdje je staž „novih“ umirovljenika duži za tri godine od staža „starih“ umirovljenika (31:28)!
Pregled razlika mirovina i godina staža starih i novih umirovljenika
na dan 31.03.2024.
| Mirovine prema ZOMO | ZOMO – bez međunarodnih ugovora | |||||
| godina
umirovljenja |
broj korisnika | mirovina | staž | broj korisnika | mirovina | staž |
| do 1998. | 190.500 | 542,03 | 28-08-27 | 174.373 | 572,45 | 28-07-11 |
| od 1999. | 942.149 | 455,71 | 31-08-12 | 771.920 | 522,55 | 31-07-11 |
| razlike u eurima | 1132.659 | – 86,32 | 946.293 | – 49,90 | ||
MRMS: u ZOMO-u ne piše, da se u „dostignutu razinu mirovina 31.12.1998.“ uzima i dodatak 100+6%
Vratite pokradeno!
Iz tablice o podacima prosječnih mirovina za dvije generacije umirovljenika vidi se kako je „prljav“ posao obavilo Povjerenstvo za izračun prve AVM. Razlika u prosječnoj mirovini dviju generacija umirovljenika danas iznosi čak 19% što je prosječno 86,32 eura (650 kuna), a bez međunarodnih ugovora 9,55% ili 49,90 eura (376 kuna). Na ime dodatka „100 kn+6%“ „stari“ su umirovljenici od 1.11.1998. do kraja 2023. godine dobili 30 milijardi kuna (4 milijarde eura), a za taj iznos su u istom razdoblju oštećeni „novi“ umirovljenici!
Zbog svega navedenog potrebna je korekcija AVM za 10,5 posto za sve „nove“ umirovljenike od 1.1.1999. godine, kojih danas ima 946.293 korisnika, što u svojoj peticiji između ostalog traži i SUH! U tom slučaju to bi bila samo naknada za dodatak „100 kn +6%“, koja je bila u isplati prije izračuna prve AVM! Pitanje onog većeg duga uopće nije ni uključeno u naše zahtjeve.
Zbog ove štetne mirovinske reforme još 2001. podnio sam Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti izmjene ZOMO-a o obračunskom razdoblju i doživotnoj penalizaciji, a 2005. i zbog pogrešne prve AVM. Zajedničko rješenje Ustavnog suda nas 56 pojedinaca, udruga i stranaka dobili smo, vjerovali ili ne, nakon devet (?) godina – 2010. godine. I gle čuda, za svih 56 zahtjeva odgovor Ustavnog suda je bio isti „zahtjev je neopravdan“! Je li moguće, da baš ni jedan zahtjev nije bio opravdan? Tako, da nije bez razloga pitanje i opstanak ovakvog politički obojanog Ustavnog suda!
Željko Šemper
