UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Doktore, ne mogu spavati!

 

     Odavno pamtim jedan od brojnih stereotipa o stari­jim ljudima, a taj je da ne mogu dobro i kvalitetno spavati, da se noću često bude i da potom teš­ko ponovno utonu u san, da kratko spavaju (prosječno 4 do 5 sati), da „jedva čekaju da svane” i da se bu­de umorni i mrzovoljni. No, to je doista samo jedan od stereotipa, jer prema nekim statistikama, tek 30 posto ljudi doista pati od nesa­nice i oni zatraže savjet liječnika. Nesanica (lat. insomnia) je češća pojava kod žena, a učestalost se povećava s godinama, no ne mož­emo je smatrati samo poremeća­jem (ili bolešću) sna starijih osoba. Individualne razlike su velike - od laganih nesanica do spavanja sa­mo po dva, tri sata tijekom noći.

     U posljednje vrijeme u Psihološ­ko savjetovalište SUH-a Zagreb došlo je desetak osoba koje su, pored ostalih problema, navodile i probleme spavanja. Istovremeno, poznajem mnogo starijih osoba koje noću gledaju televiziju jer su same zaključile da ne mogu spa­vati, ili pišu i traže neke podatke po internetu, jer još uvijek rade nešto korisno ili još žele mnogo to­ga naučiti. Isto tako kažu da ne mogu noću spavati, ali da zato to nadoknade tijekom dana. Oni su zapravo zamijenili „dan za noć”, odnosno tijekom 24 sata odspava­ju 5 do 6 sati, što je dovoljno za našu dob. No, sjetimo se ponekad naše „zločeste” djece (a sada unu­čadi) koja su isto tako znala zami­jeniti „dan za noć”, spavala su po danu, a noću nas budila.

     Dakle, ne smijemo zaboraviti da je za našu dob dovoljno 5 do 6 sa­ti kvalitetnog sna. Stoga, ako ste noću spavali samo 4 sata, a onda ste poslije ručka „prilegli” i odspa­vali još dva sata, ispunili ste „nor­mu” za taj dan. Ne zaboravite zbra­jati sva spavanja tijekom dana! Ipak, spavanje noću, u „komadu” 6 ili više sati najbolje je i liječnici ga preporučuju, ali za to treba biti po­prilično „discipliniran” i odoljeti gle­danju televizije do kasno u noć.

Nije spavala zbog ovrhe

     Pravi uzroci ozbiljne nesanice su zapravo različiti. Najbanalnije su ranije opisane loše navike, ali vrlo često su to kronične, teške bolesti, buka televizora iz susjedne sobe, zabava kod susjeda ili neka buka izvana. Najteži uzroci su svakod­nevna izloženost stresu i previše užurban ritam života. Isto tako mo­ramo odrediti i stupanj poremećaja koji varira od nemogućnosti da zaspimo, kratkog i nekvalitetnog sna s noćnim buđenjima, do nape­tosti i tjeskobe koje vode neispavanosti, iscrpljenosti i depresiji.

     Dvije osobe koje su imale najte­že poremećaje sna, koje su bile depresivne i tražile pomoć, bile su „ovršene”. Jedna umirovljenica mi se požalila kako ima malu mirovi­nu i dug banci od 84.000 eura za kupnju stana. Ona i suprug uzeli su kredit u iznosu od 90.000 eura prije osam godina. Ona je u međ­uvremenu umirovljena zbog boles­ti, a suprug je iznenada umro. Pre­selila se k majci, a stan iznajmila kako bi mogla živjeti s malom mi­rovinom od koje joj sada uzimaju 1.000 kuna. Ima nezaposlenu kćerku i osmogodišnju unuku, a zet radi i ima skromnu plaću, tako da joj ne mogu pomoći.      Teško se razboljela (upravo je završila kemoterapiju!) zbog stresova koje je proživjela, a uzroke nikako ne može riješiti.

     Nakon tri godine otišla je u ban­ku da vidi stanje kredita. I opet no­vi stres! Za osam godina otplate kredita i 10.000 eura pologa, sada joj ostaje još „samo” 84.000 eura kredita, od ugovorenih 90.000. To ona sama ne može otplatiti, a stan ne može prodati. Ali to nije sve, ima ona još nekih dugova i doista je nemoguće predvidjeti kraj priče. Ipak, živi kvalitetan život, iako uz pomoć lijekova i veliku životnu vo­lju i želju da uspije. Vrijedna i marljiva, izrađuje prekrasne ručne radove i poneki proda. Organizira grupu za izradu i prodaju, a novac ide za donaciju jednoj udruzi koja okuplja žene oboljele od karcino­ma dojke.

     Druga umirovljenica je zajedno s mužem imala stan, a nakon nje­gove smrti dio stana je naslijedio mužev vanbračni sin, koji sada traži da mu ona isplati njegov dio prema pravomoćnoj presudi. Sada mora prodati taj stan te za sebe, kćerku i unuka kupiti neki manji.

     No hoće li za to biti dovoljno nova­ca? Očajna je. Naravno da nitko u sličnoj situaciji ne bi imao kvalite­tan san.

Mali rituali za bolji san

     Ostale žene su uglavnom opte­rećene obiteljskim problemima: nezaposlenost mlađih članova obi­telji, kojima su prisiljeni davati veći dio svoje mirovine, poremećeni međusobni odnosi unutar obitelji, od svakodnevnih svađa, do vrije­đanja, pa čak nekoliko puta do ma­njeg fizičkog napada, omalovaža­vanja i psihičkog zlostavljanja.   Nedostatak sna utječe na cjelo­kupno dnevno funkcioniranje oso­be, smanjuje koncentraciju što do­vodi do usporene aktivnosti, slabi­je kvalitete učinjenog, i znači slabi­ju kvalitetu života.

     Nesanicu možemo klasificirati kao kratkoročnu, povremenu i kro­ničnu.

Kratkoročna je rezultat, primjeri­ce, djelovanja buke, vremenskih prilika, kao i nuspojava nekih lije­kova, a traje od jedne noći do ne­koliko tjedana.

Povremena se javlja po dva, do tri dana ali ukoliko se nesanica javlja najmanje tri puta tjedno te traje mjesec dana i dulje, onda go­vorimo o kroničnoj nesanici. Sva­kako je potrebno osvijestiti njen uzrok i nastojati spriječiti ponavlja­nje. U nekim slučajevima, kroničnu nesanicu treba liječiti lijekovima ili psihoterapijom.

     Potrebno je svakako mišljenje liječnika. Kod lakših oblika svaka­ko možemo definirati odlazak na spavanje u isto vrijeme, večerati lakši obrok, ne konzumirati kavu, alkohol i nikotin i druge sadržaje koji razbuđuju, kratko spavanje eventualno poslije ručka, prije spavanja popiti biljni čaj, prozrači­ti prostoriju i provesti i druge, ma­le „rituale” koji pomažu samo po­jedincu koji ih koristi. Ponekad po­maže samo nekoliko lijepih stiho­va za „uspavanku”, opuštajući sa­držaj neke emisije ili samo jedno prijateljsko „laku noć” i pusa unu­čice. Svatko od nas naći će najbo­lji način za dobar san, ako bude to mogao. Ako ne, onda su tu „poma­gači” koje nam propiše liječnik. Laku noć!