UVODNA RIJEČ

Micek, mucek, eto ti figa!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kako razgovarati sa starijim osobama? Zasigurno ne po če­stom stereotipu - pokroviteljski, u deminutivima, s lažnom ljubaznošću, pomalo s visoka - jer ti stari su ono što im mladi govore već zaboravili ili čak nisu niti znali. I u godišnjim izvješćima Pučke pravobraniteljice nerijetko se takav „govor" spominje kao ozbiljan primjer narušavanja dostojanstva stari­jih osoba, primjerice, u domovima, gdje im se osoblje obraća s umanjenicama, nazivajući ih miškec, kokica, curica, dečkec...

     Nekako tako smo doživjeli sastanak u Ministarstvu zdravstva iniciran od strane Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Šest predstavnika umirovljenika i devet udruženih pred­stavnika ministarstva mirovinskog, zdravstva, HZZO i HZMO, sve ugledna imena. Boje Ministarstva rada i mirovinskog sustava predvodila je pomoćnica Melita Čičak, domaćin je bio državni tajnik Ministarstva zdravstva Tomislav Dulibić, iz Porezne upra­ve Ministarstva financija glavnogovornik je bio Dražen Opalić te se na kratko pojavio i ravnatelj HZZO-a Lucijan Vukelić. Tema: „zdravstveni" zahtjevi umirovljeničkih udruga: ukidanje dodat­nog zdravstvenog doprinosa, povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje i uvrštenje predstavnika umirovljenika u buduće Upravno vijeće HZZO-a. Sitnica: treba promijeniti neko­liko zakona, kao što ih časkom promijene za branitelje, HVO-ov- ce, Royal...

     Umirovljenički predstavnici su gotovo deminutivno poz­dravljeni s naglaskom Dulibića kako oni njih razumiju i cijene doprinos koji su dali u životu, no zdravstvo ima gubitke od se­dam milijardi, a k tome - znaju li oni, umirovljenici, koliko ljudi ima niske plaće, pa bi se takvi mogli razljutiti kad bi se ukinuo zdravstveni doprinos umirovljenicima?! Možda gospoda, za­pravo, ne znaju da je 51 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva? I da takvih ima 1,2 milijuna. Sitnica. Pogotovo na izborima.

     I tako su jedan po jedan zahtjev, argumentiran brojkama, datumima i činjenicama, uglednici listom zanijekali, s patronizirajućim pedagoškim gardom kao kad se učiteljica obraća maloj djeci. Ne, ti umirovljenici ne znaju da svojedobno Miilinović nije uveo dodatni zdravstveni doprinos kao kriznu mjeru, iako je to bilo 2009. godine, ma ti starci pojma nemaju da braniteljima (ni) je omogućeno da pritiskom ishode da im se s mirovina ne usteže taj doprinos; ma što bi oni htjeli da se smanji cenzus za dopun­sko osiguranje do hrvatske linije siromaštva, iako nije mijenjan od 2004. godine. I tako se ni jedan prijedlog nije ozbiljnije raz­motrio, jedino je tijekom sastanka pomalo smanjen deminutivni tonalitet i prelazio u nestrpljivost. Imaju toliko dugova i toliko poslova, a troše vrijeme iz pristojnosti, jer kupuju vrijeme. Micek, mucek, evo ti figa!

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja


Kada prestajemo biti mame?

      Prošla je Nova godina, prošao je siječanj i „si­ječanjska    depresija". Trebalo je početi već rano karnevalsko raspoloženje i ludovanje, ali ipak to nije zahvatilo baš sve, pogotovo ne starije. Eto u psihološko savjetovalište stiže prva po­sjetiteljica koja je odlučila potražiti pomoć, ne za sebe, nego za svoga 40-godišnjeg sina koji se ni nakon uspješ­no završenog fakulteta i na­kon desetogodišnjeg uspješ­nog zaposlenja „izgubio u bespućima surove stvarno­sti". Iznenada, zbog možda, kao što kaže majka „pretje­ranog izgaranja na poslu", dao je otkaz i povukao se u sebe.      Po cijele je dane kod kuće, sjedi za kompjuterom i prividno traži posao, ali ne nalazi ništa što bi prihvatio. Ne želi prihvatiti pomoć i tako već nekoliko godina. Sada je ona odlučila vratiti ga u sadašnjost i privoliti ga da i sam shvati i prihvati svo­je probleme i krene u borbu prije svega sa samim sobom. Izbjeglištvo i rat je privreme­no potisnuo, ali sada je stigla „zakašnjela reakcija".

     Druga me iznenadila jedna volonterka, koja radi s teško oboljelim osobama, mama čija je kćer psihologi­nja nezaposlena. Majka sad traži „vezu" za posao svojoj kćerki. Traži zapravo nekoga tko bi je saslušao, da može „olakšati dušu" jer nije joj jasno da mladi nemaju mo­gućnost zaposliti se nakon završenog fakulteta. Boji se da i njena kćerka (kao mno­go drugih mladih) ne ode negdje daleko od nje, „u neku stranu, daleku zemlju".

     Prijateljica i suradnica ima sina koji već 10 godina bezuspješno traži posao, koji je poslao stotine molbi na natječaje za raznovrsne poslove (čak i za one za koje se traži niži stupanj obra­zovanja), koja je i sama kod bivših kolega tražila posao za svoga sina. Na dobar dio poslanih molbi nije dobio ni odgovor, a pogotovo nije če­sto pozivan na informativni razgovor.

Ima slučajeva kod kojih je problem mala plaća; npr. roditelji znaju da sin ili kćer ako imaju obitelj ne mogu zadovoljiti ni osnovne potre­be npr. s plaćom od 3.000 kn mjesečno i opet stari rodite­lji moraju biti na ispomoći u čuvanju unučadi, kuhanju za obitelj, a najgore su situaci­je, ako imaju mali stambeni prostor u kome žive i po tri generacije, a ponekad čak i četiri u sobi-dvije....

Read more...

 

Kako upravljati životom

 

      Evo nas opet na nekom početku, na početku nove godine. I ove smo, kao i svih ranijih godina, napravili obračun uspjeha i neuspjeha, radosti i tuga, gomilu propusta i poneki uspjeh. Obećali smo sami sebi da nećemo ponoviti ni jednu pogrešku. Duga je godina, s mnogo izazova i opasnosti, pa će sigurno opet biti i pogrešaka. Intere­santno je da smo za sve pro­puste opet nalazili opravda­nja na „svojoj strani" i da je za pogreške uvijek bio „kriv netko drugi", najčešće netko iz obitelji ili od prijatelja i po­znanika, ali i razni akviziteri i „prodavači usluga i predme­ta koji su potrebni za bolju kondiciju i zdravlje, a time i ljepši, sretniji i zdraviji osta­tak života". Opravdanja su bila najčešće „poslušao sam njihove savjete", „namjerno su me prevarili", „nisam mi­slio da imaju loše namjere" i tome slično....

Read more...

 

Kupi si svog psa ili mačku

     Prošli su lijepi jesenski dani i počele dosadne jesenske kiše... Sada kiši već četvrti dan i čini se da neće biti uskoro kraja dosad­nom, uspavljujućem ritmu po oluku i prozoru.

     Dolazeći ujutro u prosto­rije Sindikata umirovljeni­ka često susrećem susjedu, stariju dotjeranu gospođu i njenog malog bijelog čupa- vog psića koji veselo trčkara uz nju. Pobjegne on pone­kad malo dalje i sakrije se iza obližnjeg stabla ili kioska, ali brzo je sustigne i stane pred nju kao da želi reći „tu sam, slijedim te..." I susjeda se na­smiješi i dobaci mu pokoji prijekor, i nastave dalje iza ugla. Pozdravimo se radosno susjeda i ja, ali i psić i ja. Po­nekad zastanemo i porazgo­varamo. Ovih se dana jedva pozdravimo, jer se tek nazi­remo ispod kišobrana, „šljap- kamo" po lokvama vode i gledamo da nas još ne po­prska neki jureći automobil. Mali pratilac je mokar u svom bijelom „kaputiću" jedva se vuče uz gazdaricu, ali ju ipak mora pratiti u šetnju i paziti da se ona ne izgubi....

Read more...


Za idući prosvjed pridružite se hrabroj gomilici, da postanemo gomila

      Bio je prosvjed umirov­ljenika na Trgu bana Josipa Jelačića prije dva mjeseca, ali odjeci još traju... Priča mi moja surad­nica da je čekajući dolazak zakašnjelog vlaka na zagre­bačkoj željezničkoj postaji zapazila kako je po kantama za smeće jedna starija žena tražila i sakupljala plastične boce. Naravno, započele su razgovor. Gospođa Mira (83) je već dugo u prijevremenoj mirovini koja iznosi oko 2.050,00 kuna, taman malo niže od prosječne, ali ima i ovrhu od 300 kuna za telefon. Krajem 80-ih nje­zino je poduzeće „otišlo" u stečaj, a ona u prijevreme­nu mirovinu. Nije imala ni dovoljno staža, niti godina starosti pa je mirovina bila mala. Mislila je - „bolje išta, nego ništa" i vjerovala da će doći ljepši dani kad rat završi. Kaže da iz dana u dan sve teže plaća režije i zadovoljava svoje skromne potrebe.

     Boce skuplja tek mjesec i pol i to sada za plaćanje struje. Kako bi se motivi­rala, svaki dan pred očima ima neki konkretan račun ili dug. Na pitanje da li zna da su umirovljenici organizirali prosvjed i tražili povećanje mirovina za velik broj onih koji, kao ona imaju mirovi­nu ispod granice siromaš­tva. Potvrdno je odgovorila, ali ona u prosvjedu nije su­djelovala, a neće ni u ne­kom sljedećem. Zna, da oni s visokim plaćama ne razu­miju kako se živi sa 1.700 kuna cijeli mjesec, ali je ko­legicu upitala što se promi­jenilo nakon tog prosvjeda. Njen je odgovor - ništa. Do sada baš ništa....

Read more...

 

Koje je boje siromaštvo

     Jeste li ikad razmišljali kakve je boje siromaštvo? Prizna­jem ja nisam! Iznenadila me gospođa koja je pričajući mi o sebi rekla kako je „sada oboje­na roza" i doista - imala je jednu ružičastu trakicu oko zapešća, kakve nose neka djeca i mladi. Nasmiješila sam se, ali ona kao da nije primijetila moj smiješak, nastavila je pričati kako zna da takve trakice nose žene obolje­le od karcinoma dojke, ali ona nije bolesna. Ona svoje siro­maštvo osjeća u grudima kao nešto što je pritišće i misli da tako boli karcinom....

Read more...