Sindikat umirovljenika Hrvatske upozorava Vladu Republike Hrvatske da je stavljanjem Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju u hitni postupak te kao prvu točku dnevnog reda jesenskog zasjedanja Sabora 22. rujna, iskazala neshvatljivu količinu političke nesnalažljivosti i izložila se riziku da uđe u ozbiljan konflikt sa sindikatima i umirovljeničkim udrugama, te ukupnim građanstvom.
Nitko ne spori da su izmjene mirovinskog zakona očekivane i potrebne, no tek utemeljene na cjelovitom promišljanju modela. Vlada, naprotiv, i ovoga puta iskače iz kutije bez jasnih računica. Vlada to čini u trenutku kad je Europska komisija donijela „Zeleni dokument o mirovinama“ te otvorila raspravu o budućim smjernicama mirovinskih sustava i politika u Europskoj uniji, pa je u najmanju ruku bilo mudro pričekati ozbiljno iščitavanje dokumenta s brojnim usporednim statistikama, te prve rezultate rasprave. Nadalje, Vlada to čini potaknuta Svjetskom bankom u trenutku kad čak i Međunarodni monetarni fond proziva vlade zbog „humanog troška“ proturecesijskih reformi i ugrožavanja milijuna ljudi. Vlada to čini da bi navodno smanjila mirovinski „teret“ na leđima sve manjeg broja zaposlenih, a pritom širi paniku i potiče očekivanih oko 30.000 novih umirovljenika samo u ovoj godini da napuste tržište radan /u okviru kojih se kao najveći hrvatski poslodavac sprema riješiti i dijela svojih „ljudskih viškova“/.
Sindikat umirovljenika Hrvatske drži neodgovornim od Vlade da najavljene reforme započinje sitnim prekrajanjima, kad bi prethodno trebalo riješiti temeljna pitanja. Prva je zadaća „očistiti“ javni mirovinski fond međugeneracijske solidarnosti koji čine oni koji su svoje mirovine stekli radom i uplaćenim doprinosima, od ne maloga broja drugih koji su u mirovinski fond ubačeni temeljem posebnih propisa, a ono što primaju nisu mirovine, već nagrade za različite zasluge kao na primjer zastupnici u Hrvatskom saboru i dr.. Dodatno, sve statusne povlastice ili povlastice zbog otegotnih uvjeta rada, trebalo bi ionako vezati za vrijeme provedeno na radu.
Drugo je pitanje, jasno razlučiti da li su privatni mirovinski fondovi kvalitetno rješenje, jer i Europska komisija navodi da je riječ o rizičnijem načinu štednje za mirovinu, jer – primjerice – 2008. godine privatni su fondovi izgubili vrijednost za 20% i još se nisu oporavili. Neke zemlje su takve fondove ukinule ili smanjile doprinose. Također, privatni fondovi diskriminiraju žene jer europska legislativa omogućuje da se zbog razlike u očekivanom trajanju života smanjuje vrijednost mirovina žena. ETUC-Europska konfederacija sindikata jasno je priopćila da apsolutno podržava samo modele unutar i među-generacijske solidarnosti, te da mirovine moraju jamčiti dostojanstven život, a ne biti upotrijebljene za održivost financijskih tržišta /čemu zapravo služe privatni mirovinski fondovi drugog stupa/.
Također, Komisija drži da bi države članice trebale razmotriti pitanje poput uvođenja minimalnih mirovina, reguliranja mirovinskih prava za osobe zaposlene u atipičnim oblicima rada, te naknade ili beneficije za osobe koje su ne svojom voljom imale prekide u radnom kontinuitetu (žene). O svemu tome, hrvatska Vlada uopće ne razmišlja. Ne otvara nova pitanja, a niti zatvara stara.
Vlada iz samo njoj poznatih razloga ne zatvara problem grupacije radnika koji su u trenutku uvođenja prvih reformi imali između 40 i 50 godina, a opredijelili su se i za kapitaliziranu štednju u 2. stupu. I njima treba priznati tzv. dodatak za nove umirovljenike, čime bi se dovršio krug obeštećivanja „prijelazne generacije“, i omogućio novi start za sve buduće, cjelovite, reforme. Naravno, taj dodatak ne treba samo zakonski izjednačiti, već i ugraditi u mirovinsku osnovicu, kako bi se mogao oporezovati.
SUH drži da je Vlada trebala ozbiljno razmotriti uvođenje radnog staža od 35 /žene/ odnosno 40 /muškarci/ godina kao odvojenog uvjeta za punu mirovinu. No, umjesto toga hrvatska Vlada, poput sve većeg broja neoliberalnih politika, klizi prema slabljenju rada kao temelja za mirovine, čemu se izrazito protivi i FERPA/Europska federacija umirovljenika, inzistirajući da se treba nagrađivati sudjelovanje u radu, kao i plaćeni doprinosi, dok socijalne pomoći ili socijalne mirovine trebaju biti posve druga kategorija neovisna o sudjelovanju u radu.
SUH je jasno predložio da se za sve druge mjere, bilo povećanja penalizacije za prijevremeno umirovljenje, odnosno za izjednačavanje starosne dobi za umirovljenje žena i muškaraca, trebaju uvesti vrlo dugi prijelazni rokovi, kao u drugim europskim zemljama.
Vlada se na sve sindikalne prijedloge uopće ne očituje. Stoga Sindikat umirovljenika Hrvatsko javno podržava prijedloge sindikalnih središnjica te poziva članove Sabora RH da odbiju izglasavanje izmjena mirovinskog zakona po hitnom postupku, i obveže Vladu da provede cjeloviti sindikalni dijalog o tom toliko prevažnom pitanju za sve radnike, umirovljenika i mlade.
