Zaustavite prevare i ponižavanje umirovljenika

Sindikat umirovljenika Hrvatske uputio je ministru pravosuđa Anti Šprlji 3. siječnja 2017. prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obaveznim odnosima koje se odnose na ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju

Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske svakodnevno se obraćaju umirovljenici i druge starije osobe, žaleći se na zlouporabu instituta uzdržavanja, jer su kao primatelji uzdržavanja nerijetko izloženi povredama dos­tojanstva, prijevarama i zlostavljanju od strane davatelja uzdržavanja, zbog čega su prinuđeni putem suda tražiti da se ugovor raskine, no zbog dugotrajnosti sudskog postupka i svoje poodmakle životne dobi, najčešće sudski pravorijek ne dočekaju. Kako bi se smanjila ta pojava, Sindikat umirovljenika je kao nositelj i partner sudjelovao u više projekata, utječući na informiranost starije populacije.

Međutim, zbog očite podnormiranosti Zakona o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na ugovor o doživotnom uzdrža­vanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, bez odgovarajućih izm­jena nije moguće spriječiti zlouporabe vezane na institut uzdrža­vanja. Zbog toga SUH predlaže da se u članku 580., koji se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržavanju dodaju novi stavci.

Uključivanje centra socijalne skrbi

Zbog brojnih zlouporaba ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja, nameće se zaključak o nužnos­ti intervencija države zastupane od strane nadležnog centra za socijalnu skrb u korist uzdržavanim. Stoga bi prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, centar za socijalnu skrb sačinio socijalnu anamnezu uzdržavane osobe, te ocjenjujući sve okolnosti vezane za obje strane, davao neobavezno mišljen­je glede sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovlaštena osoba – sudac ili javni bilježnik – bila bi dužna prije ovjere ugovora utvrditi je li priložena potvrda nadležnog centra za socijalnu skrb, pod prijetnjom ništavnosti ugovora.

Također, SUH traži da davatelj uzdržavanja ne može imati istovremeno sklopljena tri ili više važeća ugovora o doživotnom uzdržavanju, o čemu prilikom sklapanja ugovora mora priložiti pisanu izjavu o tome. Zabrana postojanja tri ili više ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojima je davatelj uzdržavanja ista osoba, zasniva se na činjenici da mnogi davatelji uzdržavanja imaju više sklopljenih ugovora pretvarajući to u svojevrsno zan­imanje, a na štetu kvalitete pružanja usluge uzdržavanja pri­matelja uzdržavanja. Takva je praksa prisutna i kod privatnih domova za starije i nemoćne osobe te udomitelja.

Registar je neophodan

Kako bi se spriječila zlouporaba instituta uzdržavanja, potrebno je uspostaviti registar sklopljenih ugovora o doživot­nom uzdržavanju, a takav registar vodio bi centar za socijalnu skrb. Registar sadrži podatke o strankama iz ugovora, o datu­mu sklapanja ugovora te o imovini koja je predmet ugovora o

doživotnom uzdržavanju. Uvođenjem registra moći će se pre­ventivno djelovati prema onim davateljima uzdržavanja koji su se praktično profesionalizirali i učinili lukrativnom djelatnost uzdržavanja starijih i nemoćnih osoba. Također, takav registar će omogućiti prikupljanje i analiziranje podataka o broju i naravi ugovora, a što je potrebno za spoznavanje problema i pronalaženje rješenja u budućnosti.

U cilju sprečavanja mogućih zlouporaba vezanih na utjecaj davatelja socijalnih usluga, njihovih zaposlenika ili članova njihovih obitelji, na osobu koja usluge koristi, potrebno je onemogućiti davatelje usluga da utječu te ishode sklapanje ugovora o doživot­nom uzdržavanju. Poznat je slučaj da su zaposlenici jednog centra za socijalnu skrb u Zagrebu imali više sklopljenih ugovora o doživ­otnom uzdržavanju s osobama koje su se njima obraćale za pomoć.

Kriminalci – stoj!

Prilikom sklapanja ugovora davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu, ne stariju od 30 dana, o nekažnjavanju za kaznena djela protiv živ­ota i tijela, te kazneno djelo protiv državne ili privatne imovine. Osoba koja želi sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju u sta­tusu davatelja uzdržavanja mora biti vjerodostojna, što znači da ne smije biti kažnjavana za određena kaznena djela (protiv živ­ota i tijela te imovine) što bi upućivalo na mogućnost činjenja kaznenih djela prema primatelju uzdržavanja.

Sudski sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju moraju zbog svoje prirode – životna dob primatelja uzdržavanja – imati prednost pri rješavanju sporova. Ovo zato što se nerijetko dešava da primatelj uzdržavanja umre prije skončanja postupka, a tek njihovim nasljednicima ostaje mogućnost da spor nastave sa slabim izgledima da spor dobiju jer u pravilu ne raspolažu s dokazima kojima su raspolagali pri­matelji uzdržavanja.

Najvažnije: ukinuti dosmrtno uzdržavanje

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jedan je od najprijepornijih instituta Zakona o obveznim odnosima. U taj je Zakon ugrađen 2006. godine, a dotle je kao neimenovan ugovor bio primjenji­van u praksi. Iako su ugovor o dosmrtnom i doživotnom uzdrža­vanju slični, postoji bitna razlika – ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine uzdržavanog moguć je odmah nakon ovjere ugovora na sudu ili solemnizacije kod javnog bil­ježnika. Upravo Pravnom savjetovalištu SUH-a osobe najčešće prijavljuju zlouporabe nastale sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te nije rijedak slučaj da primatelj dosmrtnog uzdržavanja iz vlastite lijepe kuće ili udobnog stana završi u vlažnom sobičku kojeg mu je „dobrohotno“ namijenio davatelj uzdržavanja nakon što se požurio da proda imovinu koju je stekao sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Zbog svih navedenih razloga Sindikat umirovljenika Hrvatske traži da se odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sadržane u članci­ma 586., 587., 588. i 589 ukinu, a time i institutu dosmrtnog uzdržavanja i u svim drugim zakonskim propisima u kojima je na bilo koji način spomenut ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (npr. Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj skrbi).