Nema stvarne mirovinske reforme u Hrvatskoj bez dva važna preduvjeta: da se razradi i provede cjelovita reforma obveznog drugog mirovinskog stupa, te da se provede odvajanje svih mirovina prema posebnim propisima. Kad se od ukupnog godišnjeg troška za sve mirovine (38 milijardi kuna) odbije 21 milijarda kuna prikupljena doprinosima, ostaje manjak od 17 milijardi. No, od toga nešto više od 6 milijardi godišnje čini trošak drugog obveznog mirovinskog stupa (pet posto doprinosa, kamate i naknade), a oko 6 milijardi je trošak mirovina po posebnim propisima. Sve druge mirovine temeljem rada i solidarnosti (obiteljske, invalidske) su izrazito niske i terete javni proračun samo s dodatnih pet milijardi kuna”, stoji u priopćenju kojeg su potpisali Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske.
Motiv je bilo predstavljanje glavnih mjera koje Ministarstvo rada i mirovinskog sustava želi implementirati u mirovinsku reformu i početi s njihovom primjenom već od 1. siječnja. Najvažnija mjera je omogućavanje dobrovoljnog prelaska osiguranika iz drugog u prvi stup prilikom umirovljenja, čime bi automatski stekli pravo i na dodatak do 27 posto, koji je uveden samo za umirovljene iz prvog stupa. SUH i MUH napominju kako je „ministar Marko Pa- vić posve razložno iznio taj prijedlog i njime nije ukinuo drugi mirovinski stup, ali je načeo reformu drugog obveznog mirovinskog stupa i tako prvi put uvažio i mišljenja koja Matica i Sindikat umirovljenika već godinama iznose.”
Ovaj prijedlog ministra je na zadnje noge podigao bankarski lobi i zagovornike privatiziranog mirovinskog sustava, osobito iz akademske zajednice, koji se u medijima predstavljaju kao spasitelji umirovljenika. No, istina je sasvim drugačija, a srećom je to i ministar shvatio. Već je i samo njegovo uvođenje 2002. godine bilo sumnjivo, jer je ishođeno pritiskom Svjetske banke.
Štetan za državu i umirovljenike
„Drugi stup je nastao tako što je smanjena uplata u prvi stup generacijske solidarnosti sa 20 na 15 posto od bruto plaće zaposlenih pa se pet posto obavezno uplaćuje u drugi stup. Prebacivanjem tih pet posto, što je godišnje više od pet milijardi kuna, u privatne mirovinske fondove, stvoren je ogroman financijski nedostatak za isplatu sadašnjih mirovina pa se to namiruje iz državnog proračuna. Država stoga uzima taj isti novac od bankara, zadužuje se i plaća visoke kamate pa je takav model doveo do enormnog povećanja državnog javnog duga”, stoji u priopćenju.
Ne treba niti spominjati da članice Europske unije ne poznaju ovakav model obveznog drugog mirovinskog stupa, kakav ima Hrvatska. Čak su i one zemlje koje su donedavno imale takav model, odlučile prijeći na dobrovoljni model drugog stupa i tako spasile svoje umirovljenike i javne financije. Redom su to Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Rumunjska, a Slovenci i Česi su nakon podrobnih analiza još prije 16 godina odbile uvesti obvezni drugi stup u svoje mirovinske sustave. Dakle, svi su glupi i razvijaju se, a Hrvati su pametni i nazaduju. Hrvatska je kao Pale sam na svijetu, a bankarski lobiji tu vide priliku.
„U drugom stupu sada je u Hrvatskoj akumulirano oko 95 milijardi kuna i očito je to preveliki zalogaj, koji traži vrlo ozbiljne i odgovorne odluke o njegovoj sudbini, ali se ne smiju zanemariti iskustva drugih zemalja. Protivimo se povećanju izdvajanja u drugi stup, a posebno ne na račun prvog stupa iz kojeg mirovinu primaju gotovo svi sadašnji umirovljenici”, kažu u SUH-u i MUH-u i dodaju kako je potrebno izvršiti dubinsku reformu drugog stupa.
Dajte svima 27 posto iz svog džepa
Razloga za to je mnogo, počevši od rastućeg siromaštva starijih osoba, koje sa sobom nosi i druge negativne posljedice, preko javnih financija opterećenih s 9,3 milijarde kuna tranzicijskog troška, koji je ustvari dug privatnih mirovinskih fondova, pa do činjenica da svi osigurani u drugom stupu nemaju pravo na mirovinski dodatak od 27 posto. SUH i MUH podržavaju rješavanje ovog problema, koji će u mnogočemu olakšati svima rođenima 1962. godine i kasnije, ali i upozoravaju: „Kad je riječ o dodatku na mirovinu od 27 posto, glasnogovornici financijske industrije netočno, tendenciozno i namjerno stvaraju paniku, jer ovdje nitko nikome ništa ne otima i ne oduzima. Pravo na dodatak na mirovinu imaju samo umirovljenici koji su mirovinu ostvarili isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999. na dalje. Od 1. siječnja 2012. dodatak na mirovinu postao je sastavni dio mirovine, ali se on ne odnosi na umirovljenike koji ne uplaćuju puni mirovinski doprinos od 20 posto u prvi stup.”
SUH i MUH smatraju ovo dobrim početkom mirovinske reforme, ali poučeni iskustvima dosadašnjih 17 loših pokušaja, pušu i na hladno. Uz ove mjere predlažu i promjenu formule za usklađivanje mirovina, uvođenje minimalne mirovine i drugih mjera kojima bi se zaustavilo daljnje siromašenje umirovljenika. Velika su očekivanja umirovljeničkih udruga od MRMS-a i Vlade da već u ovoj reformi nađu načina za to.
