Krajem srpnja 2025. godine u Hrvatskoj je bilo zaposleno milijun i 788 tisuća radnika, što je za oko 40 tisuća više nego u srpnju prošle godine. Sve veća zaposlenost dovela je i do poboljšanja omjera umirovljenika i osiguranika koji sada iznosi 1:1,45, što znači da na jednog umirovljenika dolazi 1,45 zaposlenih. Usporedbe radi, prošlogodišnji srpanj završen je s odnosom 1:1,42. Nastavak je to poboljšanja omjera, jer je u 2023. iznosio 1:1,38, a u kriznoj 2020. godini iznosio je 1:1,25.
Veća zaposlenost znači i da se u mirovinski sustav uplaćuje više doprinosa, a osim stranih radnika za ove rekordne brojke svoj „obol“ dali su i umirovljenici. Naime, njih je u srpnju na pola radnog vremena bilo zaposleno 37.955, što je za oko 5.500 više nego na početku ove godine, što je dijelom rezultat i pojačane zaposlenosti tijekom ljetnih mjeseci, ali ih je svejedno za oko 10.000 više nego što ih je bilo zaposlenih prije dvije godine.
Rade jer moraju
Već smo puno puta pisali o istraživanju koje je prenijela i Pučka pravobraniteljica u svom godišnjem izvještaju za 2021. da 74 posto umirovljenika u Hrvatskoj radi jer su primorani zbog teške financijske situacije, a ne zato jer to stvarno žele, pa u skladu s tim i donošenje novog ZOMO-a kojim se od 1. siječnja 2026. godine omogućuje rad svih umirovljenika (i umirovljenih obrtnika) na puno radno vrijeme uz zadržavanje pola mirovine za ovaj veći dio umirovljenika ima problematične postavke, jer oni zapravo ne žele raditi u mirovini jer su stari, iscrpljeni ili ne mogu obavljati teže fizičke poslove.
Zbog toga Sindikat umirovljenika ističe da je prvo potrebno osigurati dostojne mirovine, a onda ostaviti pojedincu da po osobnim preferencijama odluči hoće li i koliko sati dnevno ili tjedno raditi.
Prema procjeni Ministarstva rada i mirovinskog sustava već u 2026. godini oko 8.800 umirovljenika će iskoristiti mogućnost rada u trajanju duljem od polovice radnog vremena uz isplatu pola mirovine, a najavljuju i da će broj ukupno zaposlenih umirovljenika u 2028. godini narasti na 53.000.
No, u pozadini nove zakonske odredbe postoji dojam da se išlo na ruku umirovljenicima s višim mirovinama koji rade u javnim ustanovama na manje zahtjevnim poslovima, a problematično može biti i što je za razliku od privatnih tvrtki u javnim ustanovama češći slučaj osobnih preferencija pa i raznoraznih veza u kojima će poslodavac odlučiti zadržati osobu koja je manje kvalitetan radnik od nekog drugog radnika koji onda prisilno odlazi u mirovinu. Stoga ovdje moramo jasno istaknuti da rad i zapošljavanje umirovljenika ne ovisi samo o želji pojedinca, već je poslodavac taj koji odlučuje koga će zadržati, što, vidimo, može biti problematično u javnim ustanovama, i što u suštini smanjuje kvalitetu rada i produktivnost.
Dupla diskriminacija žena
Ono što je prošlo ispod radara u novom ZOMO-u je da će se pravo na rad umirovljenika na puno radno vrijeme uz zadržavanje pola mirovine moći ostvariti tek nakon što umirovljenik napuni 65 godina života. Pa tako npr. oni koji su otišli u starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika sa 60 godina života i 41 godinom staža moraju čekati 5 godina da bi ostvarili navedeno pravo. Problematično je što se ovdje nije pazilo na umirovljenice, koje su u prijelaznom razdoblju (do 2030. godine) izjednačavanja uvjeta s muškarcima za ostvarivanje starosne mirovine, te u 2026. godini starosnu mirovinu ostvaruju sa 64 godine života (i 15 godina staža). Ta pogreška provlači se i kod ukidanja penalizacije isključivo sa 70 godina života, jer žene ranije ostvaruju pravo na prijevremenu mirovinu od muškaraca, pa je definitivno u novom zakonu trebalo ukalkulirati i njihovo prijelazno razdoblje.
Ocjena ustavnosti zakona
U nedostatku radne snage Vlada je očito izračunala da joj se isplati podnijeti trošak isplate pola mirovine, ali ne i cijele, znajući da će zapošljavanjem umirovljenika poslodavci za te umirovljenike svejedno uplaćivati doprinose koji će ponekad biti i veći od njihovog iznosa pola mirovine, a dodatni plus za gospodarstvo bit će i više zaposlenih što u konačnici povećava BDP. Kao i uvijek kod zapošljavanja, tako i u ovom slučaju zapošljavanja umirovljenika veća dodana vrijednost su oni koji su zaposleni u privatnom sektoru, jer onima koji su zaposleni u javnom sektoru država je poslodavac i uplaćuje za njih i doprinose pa će se, ovisno o broju zaposlenih umirovljenika na puno radno vrijeme u javnom sektoru, i tu vagati kolika je stvarna korisnost za gospodarstvo nove zakonske odredbe.
Preko ljetnih praznika na odredbe o zapošljavanju umirovljenika uz isplatu pola mirovine je reagirala Stranka umirovljenika, koja je podnijela Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti, smatrajući da je riječ o diskriminaciji i oduzimanju već stečenog prava, odnosno da umirovljenici moraju imati pravo na isplatu cijele mirovine i u slučaju zaposlenja na puno radno vrijeme.
Ta stranka između ostalog je Ustavnom sudu u prijedlogu napisala „da je ova odredba, koja u stvari financijski kažnjava one koji žele ili moraju raditi, protuustavna i protivna načelu vladavine prava i praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), jer je zakonodavac ‘prekoračio granice dopuštenog u normativnoj intervenciji’. Umjesto da se potiče radna aktivnost i samoodrživost starijih osoba, njih će HZMO za rad svakog mjeseca financijski kazniti sa po nekoliko stotina eura, polovicom mirovine, a što je retroaktivno miješanje u već stečena prava“, piše u prijedlogu. Pa će svakako biti zanimljivo vidjeti „pravorijek“ Ustavnog suda.
Slovenci kao primjer
I dok hrvatska Vlada na ovakav način pokušava zadržati što veći broj starijih osoba u svijetu rada, u Sloveniji potpuno drugačija slika, gdje tamošnja Vlada pokušava rasteretiti radnike pred mirovinu. Naime, od 1. siječnja 2026. novi zakon omogućit će starijim osobama koje se bliže mirovini smanjenje radne obveze. Tako će radnici stariji od 58 godina ili oni s najmanje 35 godina radnog staža moći birati između slobodnih petaka, produženog vikenda ili skraćenog radnog dana u trajanju od šest sati, ovisno što od toga dogovore s poslodavcem. Tako će prema modelu kojeg su nazvali 80-90-100, što se odnosi na 80 % radnog vremena, 90 % plaće i 100 % uplaćenih doprinosa, Slovenci u svoje zakonodavstvo djelomično uvrstiti slična iskustva zemalja poput Njemačke, Irske i Islanda.
U navedenim zemljama takvi zakoni su doveli do niza pozitivnih posljedica poput povećane produktivnosti i smanjenih izostanaka s posla, a baš kao i u tim zemljama Slovenci su proveli nekoliko pilot-projekata, uglavnom u tehnološkim tvrtkama, koji su se pokazali uspješnim te su odlučili krenuti s ovim izmjenama. Iz slovenskog Ministarstva za rad, obitelj, socijalna pitanja i jednake mogućnosti najavili su i da će, u slučaju da se izmjene zakona pokažu uspješnima, ići u pravcu dodatne liberalizacije propisa.
Hrvati s 35 godina staža penalizirani
Tako se do kraja 2028. očekuju i dodatne novine, poput povećanja dodatka za rad subotom, obavezne božićnice za sve zaposlene, ali i tridesetosatnog radnog tjedna. Slovenci su tako pokazali puno realniji pristup od hrvatskog, jer su shvatili ili htjeli shvatiti kako osobe pri kraju radnog vijeka treba rasteretiti od rada, pritom da se ne gubi produktivnost. Ponovimo, Slovenci su shvatili da dob od 58 godina je granica kada radniku treba olakšati rad, a u slučaju da imaju 35 godina staža ta dob još pada, jer npr. osoba koja se zaposli sa 18 godina može iskoristiti navedene pogodnosti već sa 53 godine života, s obzirom da je odradila već ogroman staž.
Kod nas pak „izraubani“ radnici kalkuliraju pa odu par godina ranije u prijevremenu mirovinu jer više ne mogu pratiti tempo posla, te su dosad bili doživotno penalizirani, a od 2026. će biti penalizirani do 70. godine života, sve unatoč tome što su odradili 35 i više godina odrađenog staža! Slovenci su prepoznali prakse zapadnoeuropskih zemalja i krenuli ka olakšavanju radnih uvjeta u starijoj dobi čime će u suštini produžiti radni vijek zaposlenih, što će im u konačnici donijeti i veće mirovine, ali i manje stresan i zdraviji život. I to je jedini ispravan put kojim bi i Hrvatska trebala krenuti, a ne vabiti umirovljenike na što duži rad, koji sa sobom donosi i brojne upitnike uopće o korisnosti i isplativosti takvih politika…
Igor Knežević
