Preduge liste čekanja na zdravstveni pregled gorući su problem hrvatskog javnog zdravstva. Svjesni su toga svi građani, svjesna je i Vlada i Ministarstvo zdravstva, no i dalje se ne nazire neka politika od strane vladajućih koja bi odlučno i efikasno riješila taj problem. Stoga će Sindikat umirovljenika Hrvatske u skorom razdoblju pokrenuti kampanju da se liječnicima zabrani paralelni rad u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama. Činjenica je da bi ta mjera osnažila hrvatski javni zdravstveni sustav, jer kraće čekanje znači i brže postavljanje dijagnoza i bolje ishode liječenja, pa time i smanjenje smrtnosti. Dakako, smanjili bi se i troškovi pacijenata, jer ne bi morali plaćati privatnike, ali bi pacijenti zbog pravovremenih dijagnoza ujedno i manje trošili novca na svoje liječenje. Možda zvuči paradoksalno na prvu, ali ovaj SUH-ov prijedlog podržava i većina liječnika u javnim ustanovama. Naime, oni su ti koji često moraju preuzeti dio posla i pacijenata liječnika koji „sjede na dvije stolice“, a koji su manjina. Nažalost, evidentirani su brojni slučajevi inspekcija kada liječnik koji je po rasporedu trebao biti u bolnici zapostavi pacijente i skokne obaviti operaciju ili pregled u privatnoj ustanovi, čime ispaštaju pacijenti u javnom sustavu, ali i liječnici u javnom zdravstvu koji onda moraju „pokrivati“ poslove kolege ili gledati i trpjeti takvu nemoralnost.
Slovenci zabranili paralelni rad
Naši susjedi Slovenci, koji imaju sličan zdravstveni sustav i probleme kao mi, već su napravile konkretne korake, od 21. svibnja 2025. zakonski su zabranili paralelni rad liječnika u javnom i privatnom sustavu, s time da prvih godinu dana traje tzv. prijelazno razdoblje gdje oni koji su imali dopusnice za rad kod drugog poslodavca stupanjem na snagu ovih zakonskih izmjena mogu ih odraditi do njihovog isteka, ali ne duže od 12 mjeseci. Prema podacima s kraja prošle godine, oko 21 posto hrvatskih liječnika iz sustava javnog zdravstva, odnosno njih 1.586 od ukupno 7.500 liječnika, imalo je dopusnicu da radi i u drugoj ustanovi, no u tu statistiku uključeni su i oni koji rade u dvije ili više javnih ustanova, bez da rade i kod privatnika, pa nema javno poznatog podatka koliko liječnika radi i javno i privatno.
Hrvatska liječnička komora (HLK) stava je da se liječnicima dopusti paralelan rad, navodeći da bi potpunom zabranom većina tih stručnjaka prešla kod privatnika ili odselila u inozemstvo zbog većih plaća, a kao argument navode da rad tih liječnika i u privatnom sektoru smanjuje liste čekanja u bolnicama! Da, ali uz paprenu cijenu po pacijente koji idu kod privatnika. Postavlja se pitanje, a što priječi sve te stručnjake da odmah ne odu u privatne vode sto posto svog radnog vremena. Jasno je, sigurna plaća u javnom sustavu, koja s dežurstvima može ići od 5 pa čak do 8 tisuća eura u ekstremnijim slučajevima, i jasno, već spomenuto, mogućnost bijega na duže pauze kako bi skoknuli nešto obaviti kao privatnici. Ne treba zanemariti i činjenicu da nekima od tih liječnika protok pacijenata je posebno spor kad rade u javnoj ustanovi, dok kao privatnici pokazuju izrazitu efikasnost i obrade veći broj pacijenata u kraćem vremenu.
Ministrica prepoznala problem, ali…
Potvrdila je to i ministrica zdravstva Irena Hrstić koja je u nedavnoj izjavi kazala da postoje neobične razlike, npr. da se u jednoj oftalmološkoj ambulanti napravi 18 pregleda za puno radno vrijeme, u drugoj četiri, a u privatnoj 24 pregleda. Ministrica najavljuje do kraja ove godine priključenje svih privatnih zdravstvenih ustanova na CEZIH, čime će se dobiti u uvid efikasnost liječnika kada rade u javnoj i privatnoj ustanovi, dakle koliko obrade pacijenata po ustanovi, a navodi se i da će se vidjeti koliko pacijenata se iz javnog sustava odlijeva u privatni. Postavlja se pitanje daljnjih koraka, što ako se za nekog liječnika otkrije da u javnoj bolnici napravi pet pretraga, a kao privatnik deset u istom vremenskom razdoblju. Znat ćemo o kakvom je liječniku riječ, ali kakve će mu biti sankcije? O tom zasad nema spomena.
Zanimljivo je da je ministrica Hrstić još od kraja prošle godine najavljivala skoro donošenje novog pravilnika o dopunskom radu liječnika koji bi, za razliku od trenutnog koji je usvojen 2016. godine, uveo niz strožih mjerila za paralelan rad u javnom i privatnom sektoru, no taj pravilnik nikako da ugleda svjetlo dana.
Od pravilnika ništa
Primjerice, ministrica je i u lipnju ove godine najavila skoro donošenje pravilnika, te je između ostalog kazala da će jedan od glavnih kriterija za odobravanje dopunskog rada biti duljina liste čekanja za određeni postupak u ustanovi u kojoj liječnik radi, pa ako je lista čekanja duža od 150 dana liječnik ne bi dobio dopusnicu za rad kod privatnika, a na čekanje od 30 do 150 dana liječnici bi dobivali određeni postotak negativnih bodova. Nije do kraja razjašnjeno kako bi ti bodovi funkcionirali, ali je suština što više bodova se skupi to bi značilo zabranu izdavanja dopusnice. Tako za čekanje kraće od 30 dana liječnik koji radi paralelno ne bi dobio negativne bodove, za čekanje do 60 dana dobio bi 30 posto negativnih bodova, do 90 dana 50 posto, a do 120 dana – 80 posto.
No, totalni obrat dogodio se prvog dana prosinca, kad je obznanjeno da se neće donijeti pravilnik, već su ravnateljima javnih zdravstvenih ustanova poslane upute kako postupati u vezi dopusnica, a u izjavi za medije ministrica je kazala da će odobrenje moći dobiti liječnici ako se u njihovoj bolnici ne čeka na pregled duže od 150 dana. Time je opet, bez nekih strožih pravila, sve ostavljeno na volju ravnatelja, koji ni ranije nisu pokazivali neku strogost prema svojim liječnicima.
Primjerice, ravnatelji javnih zdravstvenih ustanova nisu prijavljivali slučajeve svojih liječnika koji nesavjesno napuštaju svoje radno mjesto u vrijeme kad su trebali biti tamo, za razliku od inspekcija koje su u svakom pohodu u javne ustanove utvrđivale nepravilnosti gdje su zatekli prazne liječničke sobe, pa i ušli u trag liječnicima koji su umjesto na radnom mjestu u tom trenutku obavljali zahvate kao privatnici. Možda stvari postaju jasnije kada se iznese podatak da od 677 liječnika koji dopunski rade u Zagrebu, njih 235 je bilo na rukovodećim položajima u matičnoj ustanovi. Očito je pritisak i lobi rukovodećih liječnika prejak, pa stroži pravilnik ni ne može dočekati svjetlo dana. Zanimljivo je da je 2015. godine donesen pravilnik kojim se zabranio paralelni rad liječnika ako je lista čekanja duža od 60 dana, da bi sljedeće godine se maknula ta odredba i sve prepustilo volji ravnatelja javne zdravstvene ustanove. Dojam je da je ministrica odlučila riješiti problem, najavljivala pravilnik godinu dana, a opet na kraju zbog pritiska odlučila dati samo interne upute ravnateljima.
Nema razloga za strah
Da li tu doista postoji i određeni strah od odljeva najboljih liječnika u privatni sektor teško je znati, no straha ne bi trebalo biti, s obzirom da su plaće hrvatskih liječnika doista više nego dobre. Drugi faktor je i što bi se zabranom paralelnog rada i boljom kontrolom rada liječnika smanjile liste čekanja u javnim ustanovama, što bi značilo i puno manje pacijenata u privatnim klinikama, a što bi opet posljedično značilo i malu potrebu za zapošljavanjem liječnika u privatnom sektoru. Dakle, i taj faktor bi prevagnuo za ostankom liječnika u javnom sektoru. Zanimljivo je i da su neki vrhunski hrvatski liječnici koji rade isključivo u privatnom sektoru također za zabranu paralelnog rada, jer im druge privatne ustanove čine konkurenciju.
Činjenica je da manjina pacijenata koja ima novca će uvijek otići i platiti pregled kod najboljeg stručnjaka i da im je i mjesec dana predugo za čekati. Ono što je svakako dobro je da ćemo upravo na primjeru Slovenije sljedeće godine vidjeti kakav će učinak imati zabrana paralelnog rada liječnika u toj zemlji, i da li će uopće doći do nekakvog značajnog odljeva liječnika. Sindikat umirovljenika Hrvatske stava je da se takvo nešto ne bi dogodilo u Hrvatskoj, zbog čega i traži da se potpuno zabrani dvojni rad liječnika.
Igor Knežević
