Odlazak u mirovinu jedan je od najstresnijih događaja u životu svakog čovjeka. Umirovljenjem dobivamo novu ulogu u životu na koju se trebamo priviknuti i koju trebamo prihvatiti. Odlazak u mirovinu kod mnogih izaziva zabrinutost i tjeskobu. Ljudi postaju pasivni, povlače se u sebe, povećana je psihička osjetljivost, manja su primanja.
Izuzetno je teško onima koji su voljeli svoj posao i s njim bili zaokupljeni do zadnjega radnog dana. Teško im se pomiriti s činjenicom da, po sili zakona, preko noći prestaju biti radno aktivni. Zato je potrebno pronaći novi identitet, s novim načinom održavanja samopoštovanja. U prednosti su oni koji imaju jedan ili više hobija ili nastave biti aktivni kao volonteri. Odlaskom u mirovinu mogu se baviti i novim poslom koji vole, koji im predstavlja zadovoljstvo.
Mnogi će preuzeti ulogu bake ili djeda, ulogu koja pruža ponovni doživljaj mladosti i osjećaj korisnosti. Umirovljenje teže podnose oni koji su bez djece ili kojima djeca i unuci žive negdje daleko u inozemstvu.
Bitno je veće zadovoljstvo kvalitetom života na selu gdje se starije osobe bave poljoprivredom i domaćim životinjama. Svaka aktivnost, makar na uređenju vrta, donosi zadovoljstvo. Osobe treće životne dobi koji žive u gradu toga nemaju i zato su često mrzovoljni. Nakon odlaska u mirovinu raste i rizik od depresije, jer osobe starije dobi, pogotovo kada ostanu sami, više nemaju osjećaj svrhe življenja. Osjećaju se odbačeno i beskorisno. Često se zatvore u stan i kako dani odmiču, sve im je teže napustiti kuću i sudjelovati u nekim aktivnostima.
Znate li što? Za početak izlaska iz takvog stanja, treba, prije svega, zavoljeti samog sebe. Treba ponovo otkriti svoj vrijednosni sustav, prisjetiti se što nas je prije motiviralo. Pokušajmo probuditi strast prema nekom od svojih talenata, pripremimo situaciju u kojoj ćemo sigurnijim koracima nastaviti život. Moramo se pokrenuti i ohrabriti za neki novi izazov. Jedna moja bivša kolegica nedavno mi je rekla: “Samoću ne mogu ubiti odlascima kod prijatelja, druženjem, mada to stručnjaci preporučuju. Nekad satima sjedim pored telefona, čekajući da me netko nazove, a dobro znam da taj „netko“ ne postoji. Što se tiče putovanja po svijetu, to su ostali samo pusti snovi, za to nema novaca.“ Za ovu se ispovijed može reći da je tipičan primjer. Mnogo je naših sugrađana usamljeno, sami su na svijetu, pa čak ako imaju rodbinu i prijatelje.
Prijatelj Mladen ima susjeda koji dugo živi sam. Mjesecima je bio tužan i mrzovoljan, sa susjedima nije komunicirao. Sve se promijenilo kada je jednog dana u stubištu sreo Mladena sa psom. Od tada, svaki put kada ih sretne, taj susjed se sav raznježi. Ponudio se i pričuvati psa dok je Mladen odsutan, čak i više dana. Nakon godinu dana druženja s psom, Mladenov se susjed promijenio i postao društveniji.
Ovo je jedan od primjera kako kućni ljubimci mogu biti presudan faktor za kvalitetu života osoba treće dobi. Često možemo pročitati kako se starijim osobama, koje žive same i osjećaju se usamljeno, čak preporuča nabaviti kućnog ljubimca. Znanstveno je dokazano da posjedovanje kućnih ljubimaca pomaže starijima da se fokusiraju na nešto drugo, a ne samo na svoje probleme i negativne misli vezane uz bolesti i starenje.
Životinje također imaju koristi od udomljavanja, osobito kada se radi o starijim kućnim ljubimcima udomljenima iz azila. Korist je uglavnom obostrana. Starije osobe obično imaju više vremena posvetiti se kućnom ljubimcu, a ovi to cijene. Vlasnici pasa više se kreću, aktivniji su i usput se međusobno upoznavaju i komuniciraju. Psi sve pamte i osjećaju, zahvalni su i privrženi svom vlasniku, a njihova je ljubav bezuvjetna.
Poznat je niz primjera vjernosti pasa vlasnicima. Nakon nedavnog razornog potresa u Turskoj i Siriji svijet su obišli snimci mnogih četveronožnih ljubimaca koji nisu željeli napustiti svoje vlasnike zarobljene u ruševinama. Cijeli je niz primjera kako su psi ostajali na grobu svog vlasnika i tugovali. Godine 1995..u jednoj susjednoj državi, dogodila se tragedija u kojoj su život izgubili mladenci, vraćajući se s bračnog putovanja. Na mjestu pogibije sljedećih sedam godina, do kraja svog života, njihov pas ljubimac, belgijski ovčar, čekao ih je da se pojave. Na mjestu gdje je izdahnuo, prijatelji tog bračnog para podigli su mu spomenik s natpisom „Pas koji nas je naučio ljubavi i odanosti“.
Često možemo čuti ili pročitati rečenicu „Pas je jedino biće na zemlji koje te voli više nego što ti voliš sebe! I mačke, za one slabije pokretne, dobre su prijateljice. Vibracija koje proizvode dok predu, djeluje kao pravi sedativ na čovjekov nervni sustav, pa se njihovi vlasnici na taj način opuštaju od svakodnevne napetosti i stresa. Smatra se da su frekvencije mačjeg predenja blagotvorne i po organe za disanje, od čega najviše koristi imaju astmatičari. Stari Egipćani su je obožavali poput božanstva.
Kućni ljubimci učinili su da se mnoge starije osobe osjećaju voljeno, da lakše prolaze dnevnu rutinu. Život sa psom ili mačkom može donijeti više fizičkih i emocionalnih zdravstvenih koristi. Kućni ljubimci su izvor golemog zadovoljstva. Nabavite i vi jednoga!
Drenka Gaković
