Piše: Igor Knežević
Papa Franjo napustio nas je na Uskrsni ponedjeljak u 89. godini života. Slobodno se može reći da je bio jedan od najomiljenijih papa, a svoj duhovni i moralni autoritet izgradio je jer je bio poznat po skromnosti, te je uvijek u fokus stavljao marginalizirane skupine društva, siromašne, bolesne i starije. Poštivali su ga ne samo katolici već i vjernici drugih religija, pa i ateisti i agnostici koji su prepoznali njegove ljudske kvalitete, jer je sve skupine stanovništva nazivao djecom Božjom, bili oni homoseksualci, pripadnici druge religije, bogataši, kriminalci.
Kao duhovni i moralni autoritet papa je i sam u starijoj dobi shvaćao s kojim se problemima suočavaju starije osobe te je u svojim istupima često ukazivao na težak društveni i materijalni položaj te populacije. I upravo je papa Franjo 2021. godine ustanovio Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba te je tada naglasio kako je to dan koji će „pomoći spomenuti se i slaviti dan starosti i onih koji čuvaju i prenose život i vjeru”.
Taj dan slavi se četvrte nedjelje u srpnju, a tema posljednje proslave u 2024. godini, a koju je odabrao papa bila je „Ne odbaci me u starosti”. Vatikan je tada izjavio da je izbor teme imao za namjeru skrenuti pozornost na činjenicu da je nažalost, usamljenost gorka sudbina u životu mnogih starijih osoba, koje su tako često žrtve kulture odbacivanja.
„Napuštanje starijih osoba nije slučajno ili neizbježno, već je plod političkih, ekonomskih, društvenih i osobnih odluka, koje ne priznaju beskonačno dostojanstvo svake osobe. Starije osobe ne smiju biti optužene za opterećivanje mlađih generacija svojim medicinskim troškovima i mirovinama, te je to ideja koja potiče međugeneracijski sukob i tjera starije osobe u izolaciju“, poručio je tada papa objasnivši da se takav fenomen događa „kada izgubimo iz vida vrijednost svake osobe i ljudi se tada ocjenjuju prema tome koliko koštaju“.
Te njegove riječi univerzalno su primjenjive na sve zemlje svijeta, pa tako odzvanjaju u ušima predstavnika SUH-a svaki put kada netko od hrvatskih političara pravda niske mirovine nepostojanjem dovoljno sredstava u proračunu, jer je eto prevelik broj umirovljenika u Hrvatskoj. No, onda kad se, recimo, usporedimo s Italijom koja okružuje Vatikan, dođemo do podatka da udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći iznosi 75 posto u toj zemlji, a u Hrvatskoj je pak 45 posto. Ili da se u Italiji na isplate mirovina troši preko 16 posto BDP-a, a u Hrvatskoj 9,6 posto.
Nažalost, za razliku od Italije i drugih EU zemalja (gdje je prosjek oko 12 posto troška BDP-a), Hrvatska se nalazi među zemljama članicama koje su najgore po tom izdvajanju. Na temelju navedenog, ali i opće situacije sa starijim osobama u društvu, svima je već jasno da u Hrvatskoj vlada kultura odbacivanja starijih osoba kako je to naglasio papa Franjo. Papa nas je napustio, ali njegove poruke možda, samo možda, omekšaju srca vladara naših financija. No, to bi doista bilo i svojevrsno čudo, s obzirom na dosadašnji način razmišljanja i djelovanja naših vladajućih prema starijim osobama.
