Jedna od glavnih novosti u mirovinskoj reformi jest i proširenje kruga umirovljenika koji će moći istovremeno raditi i primati mirovinu. Dosad je to bilo omogućeno starosnim umirovljenicima koji rade do četiri sata dnevno s izmijenjenim ugovorom o radu, korisnicima invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i pojedinim skupinama po posebnim propisima. Umirovljenici mogu raditi i oslobođenjem od plaćanja doprinosa, ako paušalno uplaćuju porez na dohodak. Sada bi odredbe o proširenju rada uz mirovinu uključile i dugotrajne osiguranike, korisnike prijevremene starosne mirovine i umirovljene djelatne vojne, policijske i službene osobe. To je svakako pohvalna odluka, s obzirom na vrlo nizak standard umirovljenika, koji bi ovime mogli barem malo pokriti svoje životne troškove.
No, jedno od opravdanja ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pa- vića još u ranoj fazi reforme bilo je to što će se ovim odredbama smanjiti rad „na crno” i time će država kroz poreze i doprinose uprihoditi više novca. Ta izjava bi bila i logična da postoje utemeljeni i javno dostupni podaci. Naime, Inspektorat rada koji djeluje upravo pri njegovu ministarstvu ne raspolaže s konkretnim podacima o broju umirovljenika uhvaćenih u nezakonitom radu.
Nesuvisli podaci
„U evidencijama raspolažemo podacima o utvrđenom nezakonitom radu na način da se evidentiraju ukupno kod poslodavaca utvrđeni nezakonito zaposleni radnici, državljani Republike Hrvatske, bez posebno izdvojenih podataka o tomu jesu li takve osobe nezaposlene, zaposlene kod nekog drugog poslodavca, umirovljenici, studenti ili ostali te stranci koji rade bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada”, kažu u Inspektoratu rada i daju nam ukupne brojke.
Tako su u 2014. nezakonito radile 774 osobe, u 2015. njih 976, u 2016. se broj smanjio na 858, a u prošloj godini je 895 osoba radilo „na crno”. Zanimljivo je da je u prvih devet mjeseci ove godine otkriveno 629 nezakonito zaposlenih radnika. S druge strane, vidljiv je porast broja stranaca bez radne ili boravišne dozvole te potvrde o prijavi rada. Takvih je u 2014. bilo 93, u 2015. 97, 2016. je broj narastao na 140, prošle godine ih je bilo čak 321, a u prvih devet mjeseci ove godine je uhvaćeno čak 280 stranaca. Očito je da ove skromne brojke ne pričaju istinu, jer je kontrola rada „na crno” gotovo potpuno izostala.
Stoga generalizirati „rad na crno” kao sredstvo kojim isključivo umirovljenici nastoje „prevariti” zakon i dodatno zaraditi nije baš mudro, pogotovo ako nema dokaza i pokazatelja.
Strah od kazne
Ipak, ako ne zna država, zna narod. Postavite pitanje sami sebi koliko umirovljenica pruža takozvane usluge u kućanstvu ili skrbi o starijima i djeci, koliko ih pegla, kuha, ili pak peče kolače za svadbe i prodaju na tržnici, plete, šiva, čiste, peru i pomažu po restoranima; koliko starijih umirovljenika potpomaže u poljoprivredi, građevinarstvu, prijevozu… Puno. Oni to ne rade iz dosade ili želje za druženjem, već iz nužde i zbog mizernih mirovina. Legalizacija rada na crno stoga je nužni korak koji moraju učiniti zakoni i institucije, pa je ispravno proširiti listu korisnika prava na rad bez obustave mirovine, kako se predlaže u okviru tekuće mirovinske reforme.
Nije problem samo to što umirovljenici rade iz nužde, iz očaja, već što su u strahu hoće li biti ulovljeni, platiti kaznu za rad na crno i – izgubiti mirovinu. Legalizacija rada starijih osoba je nužna i stoga da bi se povećala stopa radne aktivnosti dobne skupine iznad 65 godina života, kojih je sada u službenom radu samo tri posto.
Istina, svim ovim zakonskim izmjenama ne odgovara se na pitanje zašto se (opet) razlikuju predviđena prava na rad uz mirovinu za umirovljene radnike, branitelje, te umirovljene vojne i policijske djelatnike, tako da se jednima omogućava povoljnije uvjete, kao primjerice vojnim i policijskim djelatnicima te hrvatskim ratnim vojnim invalidima. Zato Sindikat umirovljenika traži da se prava unificiraju na način da uz puno radno vrijeme svatko može zadržati pola mirovine, a uz pola radnog vremena cijelu. I pitamo glasno čemu opet povlastice i povlašteni? Kao da nam toga već nije previše.
Milan Dalmacija
