Povratak umirovljenika na tržište rada u globalnom je rastu. Amerika i zemlje EU-a na manjak radne snage odlučile su odgovoriti pozivom najstarijem dijelu stanovništva. I oni se odazivaju. Službena američka statistika tako pokazuje da je 2020. godine 10,6 milijuna ljudi u dobi od 65 i više godina odlazilo na posao. U dobnoj skupini od 65 do 74 godine radilo ih je 26,6 posto, a onih još starijih 8,9 posto. Slične su i europske brojke, ali između država postoje značajnije razlike.
U 13 od 27 država članica EU utvrđeno je da više od 50 posto starijih od 65 ostaje zaposleno i radi na nepuno radno vrijeme. Najradišniji su, čini se, u Austriji i Nizozemskoj gdje taj udio prelazi 75 posto. Najviše ih je zaposleno u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, a s obzirom na spol, zaposlenije su žene. Razlozi zbog kojih su se stariji, prije pandemije i krize, odlučili ostati radno aktivni kreću se između želje za održavanjem dnevne rutine i zarade dodatnog novca.
Rade da bi preživjeli
U Hrvatskoj je slika potpuno drukčija. Slabo se razmišlja o dnevnoj rutini, a složenica dodatni novac nešto je o čemu mnogi više ne znaju ni maštati. Ukratko, otkako je to moguće, stariji rade da bi preživjeli. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje redovito ažurira službene podatke pa tako znamo da je ukupan broj korisnika mirovina u Hrvatskoj 1,231.064. (na dan 8. lipnja 2022.). Prema njihovim statističkim podacima za travanj, koje se odnose na prethodni mjesec, bilo je 17.563 umirovljenika koji rade do polovice punog radnog vremena. Radi se o nešto manje od 1,5 posto ukupno zaposlenih „običnih“ umirovljenika, ne računajući vojne i policijske umirovljenike koji mogu raditi i puno radno vrijeme! U odnosu na gore spomenute primjere Amerike i Europe, to je ogroman raskorak.
Njegujući odstupanje od standarda, među zaposlenima je više muškaraca. Najviše ih je u Gradu Zagrebu, a najmanje u Ličko–senjskoj Županiji. Povjerenje prema zaposlenim umirovljenicima dominira u stručnim, znanstvenim i tehničkim te trgovačkim i prerađivačkim djelatnostima. Najmanje ih ima zaposlenih u poslovima povezanim s vojskom. Žene umirovljenice najzastupljenije su u uredu i trgovini, a njihovi muški vršnjaci orijentirali su se prema stručnim i znanstvenim djelatnostima.
Rad na crno
Mnoštvo je razloga razlike između svjetskih i domaćih brojki o udjelu zaposlenih umirovljenika na tržištu rada. Za početak, zakonski regulirana mogućnost zapošljavanja umirovljenika u nas je još uvijek relativno nova. Nepovjerenje vlada s obje strane – poslodavca i radnika. Naše je društvo i dalje pomalo obojeno predrasudama o starijim osobama kao bolesnima i beskorisnima. Da stvar bude bolja, povjerovali su to i mnogi stariji koji više ne žele raditi. Imaju na to, naravno, apsolutno pravo, ali mnogima bi dobro došlo malo tržišnog razgibavanja škljocavih koljena. Ne samo ekonomski. Sve to koristi onaj duboki tamni bazen u koji su upali svi umirovljenici zaposleni na crno.
O tome ne postoje službene statistike, ali znamo da bismo se brzo približili svjetskim postocima kada bi među zaposlene umirovljenike ubrojili sve one tete/bake čuvalice, njegovateljice, turističke djelatnike, trgovce, spremačice, kućne majstore… Taj je bazen uistinu dubok i taman jer mnogi umirovljeni profesori, pravnici ili trgovci rade poslove na koje prije dvadesetak godina nisu ni pomišljali, a tada im mašte sigurno nije nedostajalo. I tretman na njihovom crnom radnom mjestu često im je slično nezamisliv. No, bez obzira koliko duboko zaronili, sretni(ji) su. U suprotnom, mnogi od njih bili bi osuđeni na pučke kuhinje i prebiranje po kontejnerima.
Hrvatska vlast mogla bi sve veći nedostatak radnika barem dijelom pokrpati i starijim radnicima, kad bi im se stvorili prilagođeni uvjeti, a prije svega i omogućilo izbor rada i na puno radno vrijeme, jer takav profil radnika više traži tržište. Također, državne službe, poput Zavoda za zapošljavanje, kompletno su isključeno od stvaranja platforme za zapošljavanje umirovljenika i starijih osoba. Žive još uvijek, kao i većina birokrata iz državne uprave, u nekim prošlim vremenima, kad službeno nije postojao rad poslije rada, ni kao pravo ili izbor. A od njih, od službenih politika, zakona i ustroja državne uprave, sve kreće. Zato i jesmo zemlja s najmanjim postotkom zaposlenih umirovljenika.
Barbara Zlatar
