Ugledni znanstvenici čije projekte i naknade za „rad“ u upravnim vijećima ili nadzornim odborima nerijetko financiraju obvezni mirovinski fondovi, odnosno strane banke u Hrvatskoj, vole prikazivati hrvatski mirovinski sustav kao neodrživ, a često dobivaju široki medijski prostor. Sada su sliku navodne neodrživosti donekle popravile nove računice, pa tako ministar rada, mirovinskog sustava itd. Marin Piletić na pitanje novinara kako misli da će doći do rasta mirovina ako će se smanjivati doprinosi, navodi kako mirovinski doprinosi trenutno pokrivaju 62 posto isplata za mirovine, što predstavlja porast, koji se može zahvaliti većim plaćama. Preostalih se oko 38 posto za mirovine isplaćuje iz proračunskih sredstava, kaže, a cilj je da taj omjer ne bude narušen.
Sindikat umirovljenika i neki nezavisni znanstvenici imaju posve drukčiju računicu od one na kojoj ministar financija Marko Primorac gradi svoju čudovišnu (ne bajkovitu, već horor) poreznu reformu. Kraljević Marko bi buzdovanom otkrhnuo još komadić prvog javnog stupa, od kojega su Račan i Vidović još 2002. iščupali četvrtinu, da bi to dali za potrebe casino-ekonomije fond-menadžerima drugog mirovinskog stupa. Istina, Primorac se brani kako neće dirati u drugi stup (što bi, zapravo trebao), već će samo smanjiti doprinose iz prvog stupa. Ma dajte, najte! Povećat će plaće tako da umirovljenicima uzme, a da ni državu ne košta. Stoga i jest jasno kako takve konfabulacije podržavaju samo Hrvatska udruga poslodavaca i drugi lukavi poslodavci koji bi povećavali plaće, ali tako da ih plaća država, koja bi Markovim poučkom još više morala krpati mirovinski fond.
Marko jaše na junačkom Šarcu
Gotovo sve zemlje Europske unije usmjerene su na snaženje prvog mirovinskog stupa, javnog ili državnog, kako u kojoj zemlji, a većina mirovine temelji na minulom radu i veličini uplaćenih doprinosa. S tim da su doprinosi za javni stup uvelike viši od 20 posto, do čak 26 posto u Češkoj i Francuskoj ili 33 posto u Italiji, a kod nas je on srušen na jadnih 15 posto. Pa baš zbog toga su mirovine u Hrvatskoj sramotno niske, dok to prikrivamo nategnutim statistikama o prosječnim mirovinama „bez međunarodnih ugovora“. I ušlo to u narodni običaj, prikazivati stvari neistinitima. Time je Marko na junačkom konju Šarcu dosegao minhauzenov sindrom i objavio rat radnicima i umirovljenicima.
Da se ne zaboravi reći kako je relativna vrijednost mirovine u Hrvatskoj trenutno najniža u Europskoj uniji i iznosi samo 35,45 posto, što znači da radnik danom odlaska u mirovinu počne vrijedi samo trećinu sebe samoga, zar ne?
Zato se Savez samostalnih sindikata Hrvatske oštro usprotivio bilo kakvom modelu smanjivanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, uključujući promjene u stopi doprinosa, kao i osnovici na koju se on obračunava. Svaki potez u tom smjeru izuzetno je štetan i opasan za budućnost mirovinskog sustava i razinu mirovinskih prava, ali i za samu politiku plaća. Da prostora za rast plaća itekako ima i bez poreznog rasterećenja govore i podaci Registra godišnjih financijskih izvještaja Fine, koji pokazuju da je u 2021. godini ukupna dobit hrvatskih poduzetnika rasla za 109,6 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok su plaće povećane za samo 6,1 posto.
Reži dobit, a ne doprinose
Prihvaćanje teze da rast plaća nije moguć osim kroz porezno rasterećenje vodi nas zakopavanju u poziciju zemlje s niskom cijenom rada, umjesto na put približavanja razini ekonomskog razvoja i životnog standarda starih članica Europske unije.
SSSH potvrđuje da troškovi mirovinskih prava stečenih iz rada trenutno nisu u potpunosti pokriveni uplatama doprinosa za mirovinsko osiguranje, a ovom bi Primorčevom reformom postali još više zemlja niske stope zaposlenosti, visokog udjela sive ekonomije, i smanjenju veze između mirovinskih prava i rada. U budućnosti to će visinu mirovina učiniti još nižom, a stopa siromaštva starijih osoba će porasti na više od današnjih 32,4 posto.
Također, suprotno često navođenim tezama, glavna razlika između našeg poreznog sustava i onog većine država članica EU je u tome što Hrvatska snažno oporezuje potrošnju, a izuzetno slabo dobit od kapitala i imovinu. Porezno opterećenje rada, koje se pokušava prikazati kao glavni problem, pritom je među nižima u Europi. Prema podacima Europske komisije, udio poreza na rad u ukupnim poreznim prihodima u Hrvatskoj je 2021. godine iznosio 37,7 posto i uz Bugarsku bio najniži među državama članicama, dok je prosjek EU iznosio 53,3 posto.
Njihova i naša matematika
Dugoročna šteta sadašnjim umirovljenicima, kojima bitno treba podići mirovine, ukinuti penalizaciju kad steknu uvjet dobi za umirovljenje, popraviti model usklađivanja mirovina, uvesti minimalnu (a ne najnižu) mirovinu, uvesti trinaestu mirovinu umjesto pet jednokratnih dodataka koji niti ne ulaze u mirovinu, samo je jedna od šteta, ali glavnu će platiti javne financije i budući umirovljenici.
Profesor emeritus ekonomskih znanosti Željko Garača reagirao je na Linkedinu oštro osudivši najavu Primorca o smanjenju doprinosa za mirovinsko osiguranje iz prvog stupa, jer je to nova tragedija na tragediju drugog stupa. No, k tome se pita kako tragičnost aktualne mirovinske reforme ne razumije sveučilišni profesor koji se bavi javnim financijama. „Plači, voljena zemljo!“, zaključuje Garača.
Što je preostalo umirovljenicima? Šaka? Ako im je šaka slaba, poslužit će štaka. Da, umirovljenici za jesen najavljuju prosvjede na ulicama većih gradova, jer to je očito jedini jezik koji čuju oni koji odlučuju.
Naša matematika kaže: u 2023. godini se očekuju mirovinski rashodi u visini od 6,56 milijardi eura, od čega 4,02 milijardi prikupljenih iz mirovinskih doprinosa. No, kako su u predviđenim rashodima i mirovine stečene prema posebnim propisima, čiji je obveznik plaćanja država, onda uz prihode od doprinosa treba dodati i oko 1,5 milijardi eura za „državne obveze“ propisane zakonima, pa to iznosi 5,52 milijarde, čime je visina pokrivenosti rashoda prihodima čak 84 posto. A ne 62 posto, gospodo. Hrvatski mirovinski fond ima prostora i za rast mirovina i njihovu adekvatnost.
Jasna A. Petrović
