Neželjeni ili štetni zvukovi, odnosno buka, je jedno od najprodornijih zagađenja današnjeg svijeta. Prema jednoj procjeni, kad bi svatko u SAD spavao uz otvoren prozor svoje spavaće sobe, barem 5 milijuna ljudi bi se probudilo svako jutro zbog trešnje i tutnjave uzrokovane letom aviona, a 17 milijuna zbog buke od prometa. Riziku oštećenja sluha izloženi su i publika na zaglušujućim sportskim stadionima, članovi bendova, posjetioci disko klubova itd.
Buka ulazi u uši u vidu snažnih valova mehaničke energije. Jedinica mjere za intenzitet zvuka je decibel. Običan razgovor ima jačinu 60 decibela; dječje vrištanje oko 90 decibela. Dugotrajno izlaganje buci od 85 ili više decibela ili mnogo kraće izlaganje iznimno intenzivnoj buci, kao što su zvučni valovi od 140 decibela nakon pucnja pištolja ili puške u blizini uha, mogu nepopravljivo oštetiti unutarnje uho. Audiolozi predviđaju da će, ako se ne poduzmu preventivne mjere protiv buke, približno isti broj ljudi nositi slušne aparate, kao i oni koji nose kontaktne leće.
Mnogi ljudi misle da je lošiji sluh neizbježni dio starenja. Međutim, ispitivanja pokazuju da su oni koji žive u okolini s malo buke skloni vrlo malom gubitku sluha u staroj dobi. U bučnim industrijskim zemljama čak i mladi ljudi pate od oštećenja sluha. Jedno istraživanje obavljeno na sveučilištu Tennessee, u Knoxvilleu, otkrilo je da šest od svakih deset brucoša ima oštećenje sluha tipično za starije ljude. Rok glazba je jedan od uzroka. Buka u dvoranama gdje se održavaju rock koncerti ili ona u disko klubovima, može lako prekoračiti 120 decibela, što je otprilike razina glasnosti sirene u zračnoj uzbuni.
Također, zaglušujuća buka portabl stereo radija ili onih u automobilima, predstavlja opasnost za naš sluh. Opasnosti od oštećenja sluha izloženi su ljudi koji stanuju u blizini aerodroma. Bez obzira na dob, osobe koje moraju trpjeti bučnu okolinu mogu biti izloženi ne samo riziku od oštećenja sluha. Naime, istraživanja su pokazala da oni mogu češće patiti i od povećanih razina kolesterola u krvi, čira na želucu ili dvanaesniku, povišenom krvnom tlaku i poremećaja u srčanom ritmu, nego ljudi koji žive i rade u tišem, mirnijem okolišu.
Buka koja traje satima može uzrokovati stres, umor, otežano disanje i poremećen san. Zanimljivo, ako osoba uz buku, kojoj je izložena, još konzumira i alkohol, može “zaraditi” doživotno oštećenje sluha. Na tržištu se već duže vrijeme nalaze razne tehničke naprave koje se stavljaju na uši s ciljem zaštite od buke. Te naprave koriste posebno piloti aviona i helikoptera, radnici u blizini jako bučnih strojeva itd.ž
Premda će bliska budućnost sigurno donijeti nove tehnologije u borbi protiv buke, ipak već danas možemo poduzeti neke korake kako bi olakšali situaciju:
- Koliko god je to moguće zaštitite svoj dom od buke. Tvrde površine – pod od emajliranih pločica, goli zidovi, zrcala – odzvanjaju i pojačavaju buku. Uputno je upotrijebiti draperije, tepihe i masivni namještaj, kako bi “upili” zvukove. Ispod stroja za pranje rublja i drugih bučnih kućnih aparata dobro je staviti gumene podloške. Oni koji imaju kuću mogu je okružiti lisnatim drvećem ili grmljem u visini prozora, kako bi apsorbirali vanjsku buku, a mogu i začepiti pukotine oko prozora i vrata.
- Kad ste odjednom izloženi jakoj buci, neka vam ne bude neugodno začepiti uši prstima. Kad upotrebljavate bučne alate (npr. snažne pile itd.), nabavite si čepiće za uši.
- Zahtijevajte i propagirajte tišinu. Ne biti izložen prekomjernoj buci, trebalo bi biti građansko pravo. Danas mnogi veliki gradovi imaju razrađene pravilnike o dopuštenoj jačini buke. Samo u Americi, tokom zadnjih deset godina, zahtjevi za odštetu zbog oštećenja sluha na radnom mjestu ili za vrijeme služenja u vojsci, dosegli su iznos od 2 milijarde dolara.
- Osigurajte si prostor tišine. Stvorite si utočište od buke, za kojeg drugi znaju da u njemu ne očekujete agresiju jakih i nepoželjnih zvukova. Odredite si redovno vrijeme kad ćete uživati u svojoj tihoj oazi. Uskoro ćete otkriti da je tišina zlatna.
Ivo Belan
ZANIMLJIVO ISTRAŽIVANJE
Mnogi ne žele doživjeti stotu
Prema podacima američke agencije CIA, procijenjeni najduži prosječni životni vijek u trenutku rođenja imaju građani Monaka sa 89,64 godine, slijedi Singapur sa 86,51, zatim Makao 85,16, te je na četvrtom mjestu Japan sa ravno 85 godina (žene 88,06, a muškarci 82,11 godina). Zdrave prehrambene i životne navike stanovništva, bogatstvo i razvijenost zemlje te sve kvalitetniji zdravstveni sustav, čimbenici su koji pridonose dugotrajnom životu.
Zanimljivo istraživanje provedeno je upravo u Japanu, gdje je 500 muškaraca i 500 žena u dobi od 20 do 80 godina ispitivano bi li htjeli živjeti više od 100 godina, te su dobili iznenađujuće podatke. Naime, čak 84 posto žena te 72 posto muškaraca kazalo je kako ne bi htjeli doživjeti toliku starost, a kao glavni razlog su istaknuli da ne bi htjeli gnjaviti svoju obitelj ili druge da se brinu o njima u starosti. No, htjeli ili ne htjeli, to sve više postaje realnost, s obzirom da je u rujnu 2022. u Japanu već živjelo 90.526 osoba koje imaju ili su starije od 100 godina, što je za 4.000 osoba više nego što ih je bilo u istom razdoblju godinu ranije.
Kako po CIA-inim podacima kotira Hrvatska? Mi dugo nećemo imati brige kao Japanci, jer zauzimamo tek 91. mjesto s procijenjenim životnim vijekom od 77,47 godina (za muškarce 74,37, a žene 80,76 godina). Od bivših jugoslavenskih republika, ispred nas je Slovenija na 33. mjestu s 82,02 godine, BiH je 83. sa 78,22 godine, Crna Gora 86. sa 77,99 godina, a iza nas su Sjeverna Makedonija na 78. mjestu sa 77,09 godina, te Srbija 131. sa 75,08 godina.
I.K.
