- Početkom lipnja 2025. godine izabrani ste za predsjednicu SUH-a. Koji razlozi su vas naveli da se prihvatite vođenja naše udruge?
Nakon četiri godine u mirovini, koje sam provela uživajući i bez stresa, na nagovor kolega iz SUH-a, odlučila sam prihvatiti izazov i vidjeti da li mogu nešto učiniti da život umirovljenika bude bolji i bez svakodnevnog stresa kako preživjeti mjesec. Cijeli sam radni vijek provela u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i moj je posao bio direktno vezan uz umirovljenike i njihove probleme. Budući da sam uz redovan rad bila i predsjednica Radničkog sindikata HZMO, bila sam upoznata i s problemima radnika. Upravo je i to jedan od razloga zašto sam se prihvatila ovog posla, budući da smatram da se radnici i umirovljenici moraju povezati jer – danas si radnik, a već sutra umirovljenik. Do sada je taj odnos bio zanemaren, a moj je plan da u budućnosti surađujemo s radničkim sindikatima oko zajedničkih interesa. Povećanje plaće znači i da će taj radnik u budućnosti imati i veću mirovinu. Naravno, ako se u međuvremenu ne promijeni zakon.
Problem stalne izmjene zakona
- Što smatrate najvećim problemima hrvatskog mirovinskog sustava?
Pravna nesigurnost te česte izmjene i dopune zakona koje su dovele da visina mirovine i uvjeti za njeno ostvarivanje ovise o tome da li je netko rođen pod „sretnom zvijezdom“ ili ne. Mali podsjetnik, nekada je glavni uvjet za ostvarivanje prava na punu starosnu mirovinu bio staž, 35 godina za žene, a 40 godina za muškarce, s tim da je uvjet bio i 55 godina života za žene i 60 godina za muškarce. Nekada se za izračun visine mirovine uzimao najpovoljniji desetogodišnji prosjek plaća kojeg je radnik ostvario u radnom odnosu. Nekada se na mirovinu nije plaćao porez. Danas o tome možemo samo sanjati. Zato sam na početku i rekla da uvjeti za stjecanje prava na mirovinu i njezina visina najviše ovise o datumu rođenja. Ovo je samo jedna u nizu diskriminacija vezanih uz učestale izmjene i dopune mirovinskog zakona.
- Od 1. srpnja ove godine na snagu je stupio novi Zakon o mirovinskom osiguranju. Koje je vaše mišljenje o novom Zakonu?
Mišljenja sam da je novi Zakon donio samo kozmetičke promjene i da se time neće poboljšati položaj i život umirovljenika, jer će sve navedene izmjene pojesti inflacija za par mjeseci, tim više što primjena većine malih poboljšanja kreće s 1. siječnja 2026. godine. Također, predviđeno je da se najniža mirovina poveća za 3 posto što zapravo dovodi do činjenice da će osobe koje su ostvarile pravo na najnižu mirovinu, a imaju 41 i više godina staža od 1. srpnja 2025. početi plaćati porez jer će im visina mirovine prijeći visinu osobnog odbitka od 600 eura. Licemjerno je od Vlade RH da je umirovljenicima čija je mirovina iznosila 840 eura i manje isplaćivala jednokratne naknade zbog povećanih troškova života, a umirovljenici čija je mirovina bila veća od 600 eura uredno su svaki mjesec plaćali porez. Znači, Vlada je priznala da je umirovljenicima čija je mirovina manja od 840 eura potrebna pomoć da bi mogli normalno živjeti, ali im svejedno svaki mjesec uzima porez i ne želi povećati osobni odbitak. Proizlazi da su ti umirovljenici sami sebi isplatili jednokratnu pomoć, jer im je Vlada uzela više na ime poreza nego što im je dala na ime pomoći. Definitivno se osobni odbitak mora povećati umirovljenicima, i na tome će SUH inzistirati u mome mandatu.
Novi Zakon je donio dodatno produbljivanje diskriminacije umirovljenika u pogledu dodanog staža po djetetu. Pretežno su to majke, pa ćemo tako imati tri kategorije majki – one koje su otišle u mirovinu do 2019. godine i koje neće dobiti ništa, one koje su otišle u mirovinu u razdoblju od 1.1.2019. pa do 30.6.2025 i koje su dobile šest mjeseci staža po djetetu i one koji idu u mirovinu s 1.7.2025. te će dobiti 12 mjeseci dodanog staža po djetetu. Malo je reći, nepravedno. Imamo majke prvog, drugog i trećeg reda. Opet i one ovise o tome pod kojom su „zvijezdom rođene“.
Cilj 60 % udjela mirovine u plaći
Mali je pomak što će se već od ovog usklađivanja mirovina, 1. srpnja, koristiti formula 85-15, ali je činjenica da će se nastaviti trend opadanja realne vrijednosti mirovina u odnosu na plaće. Inzistirat ćemo da se ubuduće mirovine usklađuju u omjeru 120-0, odnosno prema povoljnijem indeksu rasta cijena ili plaća, kako bi se ne samo zaustavio trend opadanja, već i preokrenuo, jer udio prosječne mirovine u plaći posljednjih godina u Hrvatskoj „pleše“ između 40 i 45 posto, a i sam HDZ je u jednom od svojih predizbornih programa napisao da će mirovine dosegnuti udio od 60 posto prosječne plaće, što je i SUH-ov cilj. Usklađivanje od 120 posto povoljnijeg indeksa bi se odnosilo samo na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a izuzeti bi bili oni koji su stekli mirovine ili dio mirovine prema posebnim propisima koji su u tom trenutku bili povoljniji.
- SUH već godinama traži da se penalizacija umirovljenika koji idu u prijevremenu starosnu ukine odmah s ispunjenjem uvjeta za starosnu mirovinu, no nikada nije bilo sluha od strane Vlade. Ipak, ovim Zakonom Vlada je učinila korak naprijed i odlučila ukinuti penalizaciju kada umirovljenik napuni 70 godina. Međutim, zašto ta mjera stupa na snagu tek od 1. siječnja 2026.?
Usprkos tome što je to korak naprijed, mi nećemo odustati od našeg zahtjeva da se s ispunjenjem uvjeta za starosnu mirovinu odmah ukine i penalizacija, kao što je to bilo i prije, kada se s ispunjavanjem uvjeta za starosnu mirovinu ukidala penalizacija. Novim Zakonom se penalizacija ukida sa 70 godina, ali se i ovdje dogodila diskriminacija, ovaj put prema ženama u odnosu na muškarce, jer će žene još do 2030. godine odlaziti u starosnu mirovinu ranije od muškaraca, ove godine sa 63 godine i 9 mjeseci života, pa će puno duže čekati na ukidanje penalizacije. Svakako je neprihvatljivo što se primjena ukidanja penalizacije sa 70 godina života i povećanje invalidskih mirovina od 10 % pomaknula na 1. siječnja 2026. što prema SUH-ovom izračunu znači da oko 17.000 umirovljenika iz tih kategorija neće niti doživjeti povećanje mirovina.
Kukavičje jaje Vlade
- SUH se oduvijek zalaže za to da umirovljenici imaju mirovine koje će im biti dostatne za život u starosti, ali i za to da, u slučaju da žele ili su primorani raditi zbog loše financijske situacije, imaju svi jednaka prava na zaposlenje u mirovini. To do sada nije bio slučaj, jer je dio korisnika po posebnim propisima imao mogućnost nastaviti raditi i primati pola mirovine, dok ostalima to nije bilo omogućeno, zbog čega je SUH podnio i ustavnu tužbu, koja je odbijena. No, Vlada je sada mogućnost rada na puno radno vrijeme uz zadržavanje pola mirovine omogućila svima, uz obrazloženje da time žele potaknuti umirovljenike na duži ostanak u svijetu rada jer nedostaje radne snage?
Odluka da umirovljenici mogu raditi puno radno vrijeme je po meni kukavičje jaje koje je Vlada podmetnula udrugama umirovljenika. Smatram da umirovljenik, nakon što je odradio svoj radni vijek treba dobiti mirovinu dostojnu za život, a to znači da može bez problema kupiti kvalitetnu hranu, bez problema platiti režije, da si može priuštiti godišnji odmor, kazalište, kino i odlazak na koncerte, te pokriti nenadani zdravstveni trošak. Ukratko, život dostojan čovjeka. Većina umirovljenika neće moći raditi puno radno vrijeme, posebno oni koji su radili u trgovini i ugostiteljstvu ili druge teže i zahtjevne fizičke poslove. A upravo je najviše onih umirovljenika koji danas iz nužde rade pola radnog vremena jer nemaju dovoljno sredstava za život, i taj rad jedva izdržavaju. Postavlja se pitanje za koga je taj zakon donesen. Rekla bih prvotno za političare, direktore, liječnike i profesore na fakultetima. Također, da li će netko raditi 4 ili 8 sati ovisi o proizvoljnoj želji poslodavca, koja često nije vezana uz poslovni interes i potrebe, pogotovo u javnim službama. Razlog za duži ostanak u svijetu rada trebala bi biti želja pojedinca, a ne nemogućnost podmirenja osnovnih životnih potreba. Posebno mi je problematično da se dozvoljava rad osobama koje primaju invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Jesu li iznenada ozdravili? Ne znam kako to misle provesti novim zakonom jer se definicija opće nesposobnosti za rad nije izmijenila. Ako je netko nesposoban za rad onda je nesposoban za rad.
Ove godine 800 eura
- Vlada je obećala da će mirovine do kraja njenog mandata 2028. godine iznositi 800 eura. Smatrate li to zadovoljavajućim obećanjem?
Ponovit ću da je Vlada RH odredila limit od 840 eura za dobivanje jednokratne pomoći zbog povećanja troškova života, te je obećanje od 800 eura zapravo smiješno. Ako uzmemo da je prosječna cijena kilograma kruha danas 4 eura, a predviđanja su da bi 2028. cijena kruha bila 5,28 eura, što je povećanje od 32 %, a Vlada obećava da će prosječnu mirovinu ove godine, koja iznosi 650 eura povećati na 800 eura, što je povećanje od 23 %, ispada da je Vlada loše računala i obrnula brojke. Matematiku na stranu, čak i da u ovom trenutku prosječna mirovina iznosi 800 eura, to nije dovoljno za dostojan život umirovljenika, a kamoli za tri godine. To obećanje i ispunjenje obećanja se trebalo dogoditi već ove godine.
- Cijeli radni vijek, 41 godinu, proveli ste kao zaposlenica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, gdje ste bili i predsjednica Radničkog sindikata HZMO-a. Kakva su vaša saznanja o radu te ustanove?
Kao dugogodišnja radnica mogu odgovorno reći da su sve dosadašnje Vlade RH mnoge socijalne probleme rješavati preko HZMO-a i dodatno opterećivali radnike HZMO-a. Smatram da bi trebalo razdijeliti socijalna od mirovinskih davanja, odnosno da se HZMO bavi isključivo mirovinskim pravima. Tako bi npr. nacionalnu naknadu za starije osobe trebao preuzeti u nadležnost sustav socijalne skrbi, a vojne mirovine Ministarstvo obrane. Na taj bi način i statistički podaci bili vjerodostojniji.
Ono što me smeta je što se Vlada prikazuje kao dobrotvor jer je preuzela isplatu mirovina iz proračuna, a zaboravlja se da je tijekom 90-ih HZMO iz uplate radničkih doprinosa isplaćivao sve mirovine, pa tako i one po posebnim propisima koje se nisu financirale iz doprinosa i za koje je sredstva trebao uplaćivati državni proračun, a tadašnja Vlada, kao niti jedna poslije nje, nikad nisu te iznose refundirale u sredstva doprinosa iako im je to bila obveza. Na taj se način istopila zaliha uplaćenih doprinosa iz plaća, a koja je postojala 90-tih na računu HZMO-a.
Igor Knežević
