Ako u bolničku Hitnu pomoć dođete bez uputnice liječnika i medicinska sestra procijeni da vaše stanje nije hitno, ali vi in- zistirate na daljnjoj obradi, to će vas koštati 100-150 kuna. Polovica tog novca bit će vam vraćena, ako tijekom obrade u bolničkoj hitnoj službi primite, recimo, infuziju ili intravenozno neki lijek. Značit će to da ste ipak djelomično opravdali razlog svog dolaska i platit ćete 5075 kuna. Zvuči nevjerojatno, ali tako bi trebao izgledati novi sustav Hitne pomoći, koji od 1. svibnja uvodi Ministarstvo zdravlja.
Zar nije očito da sama riječ HITNA pomoć znači da je osobi HITNO potrebna pomoć, pa kako bi onda osoba u takvom stanju trebala prvo odšetati do svog liječnika, podići uputnicu i onda se lagano uputiti do Hitne pomoći? A što ako je mrkla noć?
Ministar zdravlja dr. Dario Nakić unatoč ovim nelogičnostima odlučio je uštedjeti na najugroženijim građanima u najvećoj potrebi, te tako doći do rasterećenja objedinjenih hitnih bolničkih prijema te slijedom toga i do ušteda. Procjenjuje se navodna ušteda od 300 milijuna kuna od smanjenja broja pretraga i pregleda uvođenjem novog sustava.
Za pacijente će u praksi sve to značiti da im vrata Hitne više nisu otvorena i upozorenje da dobro razmisle prije nego što potraže pomoć. Ispostavi li se da nisu životno ugroženi, sada će to dobro platiti. No, tko će procijeniti je li pacijentovo stanje ozbiljno i preuzeti odgovornost za nečiji život? Ministar Nakić poručuje da će to biti dežurni operater na telefonskom broju 194. Ovi educirani zdravstveni radnici imat će skalu pitanja na temelju koje će uputiti pacijenta što da napravi.
Znači, osoba koja hitno treba pomoć prvo mora proći telefonsku anketu, pa ako dobije zeleno svjetlo od telefonskog operatera (?), može na Hitnu. Ako pak osoba iza telefona procijeni da niste hitan slučaj, upućuje vas na obiteljskog liječnika, koji će, prema pravilima nove reforme, vikendom i blagdanima dežurati od 8 do 20 sati.
Obiteljski liječnici sigurno su oduševljeni ovom mjerom jer im 60 do 100 pacijenata dnevno nije dovoljno, već će morati i dežurati cijeli dan, pa još i vikendom i blagdanom. Njima će se prvima životno ugroženi pacijenti obratiti, a ako u tom trenutku ipak ne rade ili ne dežuraju, tada pacijenti zovu 194 ili sami odlaze u izvanbolničku Hitnu. Ako se pak koji nadobudni pacijent bez uputnice sam uputi u bolničku Hitnu, ministar je zamislio kako će ga tamo dočekati medicinska sestra, koja će ga nakon trijaže (ispitivanja, razvrstavanja), ocijeni li da nije riječ o hitnoj stvari i ugrozi, uputiti neka se javi svojem obiteljskom liječniku ili da ode u izvanbolničku Hitnu.
Dakle, cijeli teret ocjene o potrebi hitne zdravstvene intervencije i odgovornost ići će na grbaču telefonskih operatera i medicinskih sestara i tehničara. Medicinske sestre jasno poručuju kako u ovom trenutku ne mogu preuzeti tu odgovornost na sebe da budu te koje će raditi trijažu tko je hitan, a tko nije hitan, kako upozorava Anica Praš- njak iz Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara. A dr. Dragan Soldo kaže kako se liječnici obiteljske medicine također protive ideji da oni budu ti kojima će se vraćati pacijenti koji dođu na hitnu, jer ih ima premalo i već su preopterećeni.
Problem je što ministar Nakić, kao ni s drugim svojim „reformama”, iskoči s gotovim rješenjem u javnost i najavi datum promjene, a da nije proveo uobičajeni postupak konzultacija i simulaciju. Još jedna crna komedija.
(M. Šubarić-Mamuljin)
