Tena Šimonović Einwalter izabrana je 19. ožujka 2021. na mjesto pučke pravobraniteljice s mandatom od osam godina, i to sa čak 115 zastupničkih glasova. Ubrzo nakon toga je 19. svibnja saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina proveo objedinjenu raspravu o Izvješćima pučke pravobraniteljice za 2018., 2019. godinu i za 2020. godinu, te ih uputio Saboru na usvajanje. S obzirom da već tri godine u hrvatskom parlamentu nije raspravljano niti usvojeno niti jedno izvješće Pučkog pravobranitelja, to se čini naznakom da će uskoro prestati taj maćehinski odnos prema opunomoćenici Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska.
– Očekujete li bolji tretman preporuka Pučkog pravobranitelja?
Iskreno se nadam da ćemo ažurno raspravljati o Izvješću za 2021., a to bi značilo na saborskim odborima te plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora, u godini u kojoj je izvješće predano, dakle tijekom 2022. godine.
Razlog je jednostavan – što je ažurnija rasprava, samo izvješće i preporuke u njemu su aktualnije, pa su i veće šanse da budu provedene, a time i da građani osjete toliko potrebne promjene. Posljednjih godina bilježimo prilično niske brojke u pogledu provedbe preporuka, odnosno provedeno je između 20 i 27% preporuka iz izvješća (o kojima je Sabor tek sada raspravljao) i uistinu je važno da te brojke budu značajno veće.
Također, zalagat ću se i za promjenu pravila i prakse glasovanja o izvješćima pravobraniteljskih institucija, na način da se o njima idealno ne glasa, već samo (ažurno) raspravlja, a što sam transparentno i direktno najavila već na ispitivanju pred saborskim odborima dok sam bila kandidatkinja za ovu dužnost. Želim naglasiti da je to utoliko logičnije jer neusvajanje mojih izvješća nema nikakve posljedice na konkretno moj mandat kao pučke pravobraniteljice, kao što primjerice ima na mandate posebnih pravobraniteljica.
Glasovanje miče fokus javnosti sa sadržaja izvješća na rezultat glasovanja, ali može utjecati i na implementaciju preporuka, ukoliko ministarstva shvate da neusvajanje cijelog izvješća znači da ne trebaju provoditi preporuke u njemu koje su im upućene. S druge strane, ove preporuke vrijede i bez te validacije koju nosi glas saborske većine „za” izvješća, vrijede kao preporuke pučke pravobraniteljice, to je poanta neovisnosti institucije. Stoga smatram da o izvješćima ne treba glasati te da dugoročno treba promijeniti ovu praksu, a ako se već glasa, da je najbolja opcija primanje na znanje.
Brinete li dovoljno o starima?
– Vlada se posljednje tri godine nije očitovala na čak 60 posto vaših preporuka. U Izvješću za 2020. navedene su čak 142 preporuke za snažniju zaštitu ljudskih prava. Da li očekujete da će se promijenjenim odnosom matičnog odbora, Sabora, a vjerojatno i Vlade, povećati primjena preporuka, jer one su vaše glavno „oružje”?
Očekujem da će Sabor pravovremeno raspravljati o našim izvješćima, i to ne samo zato što su to izvješća opunomoćenice Sabora, o kojima i Vlada ažurno dostavlja svoje mišljenje, već i jer je to pitanje odnosa prema vlastitim građanima i njihovim ljudskim pravima i jednakosti.
-Najnovije izvješće posvećuje dvadesetak (od ukupno 200) stranica položaju starijih osoba u društvu, što je relativno malo s obzirom na činjenicu daje oko 21 posto stanovništva Republike Hrvatske starije od 65 godina. Smatrate li da je Ured za pučkog pravobranitelja tijekom svog postojanja od 1990. godine posvetio dovoljno pozornosti pitanjima zaštite starijih osoba?
Pitanje broja stranica posvećenih položaju starijih osoba je pitanje metodologije izrade izvješća. U Izvješću za 2020. starijim osobama su posvećena dva zasebna poglavlja, „Umirovljenici i starije osobe” te„Diskriminacija temeljem dobi” (pri čemu je ovo drugo manjim dijelom posvećeno i mladima), ali je važno da perspektivu, probleme i potrebe starijih naglašavamo i u različitim područjima o kojima izvještavamo, vezana uz zdravlje, rad, izražavanje u javnom prostoru i slično.
Dakle, pravima starijih zapravo se bavimo u velikom dijelu izvješća. Sve to, ali i druge aktivnosti, pokazuje da su prava starijih jedan od prioriteta naše institucije i na njima radimo kroz više naših mandata – kroz našu om- budsmansku nadležnost s fokusom na nezakonit rad tijela, kroz mandat za zaštitu i promociju ljudskih prava, kroz naš rad kao središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, pa čak i kroz mandat Nacionalnog preventivnog mehanizma za prevenciju mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg kažnjavanja ili postupanja.
Poznato vam je da smo provodili istraživanja o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju među starijima, odlazili u gotovo sve županije u Hrvatskoj gdje nam je jedan od fokusa također bio život starijih osoba u ruralnim područjima, ne samo u razgovoru s njima u njihovim domovima, često u praktički napuštenim selima, već i u razgovorima s čelnicima općina, gradova i županija, ali i centrima za socijalnu skrb i udrugama koji im trebaju biti podrška. Puno toga bih još mogla nabrojiti – recimo kad su u pitanju domovi za starije, znate i da smo objavili nacionalno izvješće o ljudskima pravima u dugotrajnoj institucionalnoj skrbi i priručnik o ljudskim pravima u tom području, i dostavili ih na adrese nadležnih tijela, ali i brojnih domova u Hrvatskoj.
Bolovanje za majku?
– U Izvješću za 2020. naglašavate problem porasta siromaštva među starijima. Prema Pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti DZS-a za 2019. ono je u odnosu na starije poraslo s 28,1% u 2018. na 30,1%, a za one ujednočlanim kućanstvima s 48,1% na čak50,3%, dok je rizik od siromaštva opće populacije 18,3%. Navodite i da niski iznosi mirovina, jedva dovoljni za preživljavanje, samo su djelomično odraz ekonomske situacije, no govore i o odnosu društva prema starijima, radi čega je potrebno inzistirati na politikama koje će sve većem broju starijih osigurati dostojanstven život. Koliko vaše preporuke iz poglavlja o socijalnoj sigurnosti mogu utjecati na ono što je temeljno – bolje usklađivanje mirovina i više mirovine? Također, niste prepoznali kao značajnu potrebu izmjenu Zakona o nacionalnoj naknadi u dijelu kojim se inzistira na unošenju IBAN-a kao uvjet za ispravan zahtjev, odnosno uvođenje mogućnosti dostave nacionalne naknade putem pošte. Zašto?
Upravo smo se mi zalagali za druge mogućnosti isplate nacionalne naknade, i to za vrijeme donošenja Zakona, pa to je bio i jedan od naših prijedloga u javnom savjetovanju. Isto kao što godinama tražimo da se i mirovine isplaćuju i poštom. Nacionalna naknada, koja je godinama bila jedna od naših preporuka, počela se isplaćivati u 2021. pa planiramo o poteškoćama vezanima uz njezino korištenje izvijestiti u Izvješću za 2021. A kako su izvješća u velikom dijelu utemeljena na pritužbama koje dobivamo, i ovim putem pozivam čitatelje Glasa umirovljenika i članove Sindikata umirovljenika Hrvatske da nam se obrate.
Nadalje, dobro kažete da ističemo itekako nedovoljne iznose mirovina, one su uistinu jedan od preduvjeta za dostojanstven život i poštivanje ljudskih prava starijih osoba. Ali to nije jedini smjer na putu prema boljem životu starijih osoba u Hrvatskoj. Hoću reći, prilično je važno i da starijima, naročito onima s najnižim primanjima, dostupne budu socijalne usluge, recimo starijima koji ne žive u velikim gradovima, kao i da im dostupni budu domovi za starije, ukoliko žele u njima živjeti. A važno bi bilo i da država da podršku njihovim obiteljima, da ako i kada dođe vrijeme da je starijima tuđa pomoć potrebna, njihova djeca ili drugi članovi obitelji ne trebaju birati između posla i brige za roditelje, da imaju opciju uzeti bolovanje, neplaćeni dopust ili raditi na pola radnog vremena kako bi mogli biti uz njih. Zato se nadam da će naše preporuke – bez obzira na što od svega što sam nabrojala se odnose – naići na plodno tlo i donijeti vidljivu promjenu u životima starijih.
Značajni izvještaji Sindikata
-Kad je riječ o području mirovinskog osiguranja, u vašem izvješću je tome posvećen minimalni prostor, iako je i Sindikat umirovljenika dostavio, kao i svake godine, detaljni pregled o kroničnim problemima mirovinskog sustava. Primjerice, u preporukama ste samo naveli potrebu izrade prijedloga izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koji će zaposlenim korisnicima najniže mirovine omogućiti da ju nastave primati i kad se zaposle, što je samo jedan od zahtjeva Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, o čemu ste bili izviješteni. Primjerice, ne navodite diskriminatorno zakonsko reguliranje prava na rad umirovljenika, npr. na način da se ono priječi obiteljskim umirovljenicima, ali se zato policijskim i vojnim umirovljenicima dopušta i rad u punom radnom vremenu?
Uistinu nam puno znače informacije koje od Sindikata umirovljenika tražimo i dobijemo za pripremu Izvješća, pa i ovim putem zahvaljujem na pomoći svima koji rade na njihovoj pripremi. Takve upite u vrijeme pripreme Izvješća šaljemo na više od 600 adresa i dobivamo velili broj očitovanja.
S druge strane, mi puno šire problematiziramo način na koji je uređeno zapošljavanje umirovljenika i nikako nismo s tom regulacijom zadovoljni jer ima jako ograničen utjecaj na poboljšavanje materijalnog stanja umirovljenika. Zato i ističemo taj problem u izvješćima (naime, upozoravali smo na taj problem i u Izvješću za 2019., ne samo za 2020.), ali nažalost, za sada ne vidimo naznaka da će biti pomaka, barem ne prema najnovijim informacijama, onima u Mišljenju Vlade na Izvješće za 2020.
Okrutnost ugovora o uzdržavanju
-Sindikat umirovljenika već deset godina redovito podnosi zahtjev Ministarstvu pravosuđa za uvođenje registra ugovora o doživotnom uzdržavanju u okviru donormiranja tog instituta obveznih odnosa, za ukidanje dosmrtnih ugovora, te, ugledom na zapadnoeuropske zemlje na uključivanje sektora javne skrbi u proces i nadzor sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Također smo tražili da se sudski postupci glede ugovora o uzdržavanju provode po hitnom postupku. Ne smatrate li da je hobotnica lešinarenja nekretninama starijih osoba uzela velike razmjere, jer se takvih ugovora sklapa i najmanje dvije tisuće godišnje, a lešinari su, uz članove obitelji, socijalni djelatnici, pravnici, odvjetnici, suci, bilježnici, zdravstveni djelatnosti, dakle poglavito oni kojima bi posao bio štititi ih?
Zlouporabe ovih ugovora jedna su od okrutnijih pojava, posebno ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, i zato već godinama o ovome i izvještavamo. Sjećam se kad smo imali preporuku o ukidanju ove vrste ugovora da nam je tadašnje Ministarstvo pravosuđa odgovorilo kako to ne bi spriječilo nikoga da ih i dalje potpisuje, ali bi oslabilo kakve-takve mehanizme zaštite koji sada postoje. Naravno, smatram da trenutni mehanizmi nisu dovoljni. Istovremeno, potpuno sam uvjerena da nitko trenutno ni ne zna prave razmjere problema. Zato i jest važan korak uvesti registar ovih ugovora, znati kakvo je stanje, a naravno da treba raditi i na drugačijoj i boljoj pravnoj regulaciji, pri čemu vjerujem i da bi već samo uspostavljanje registra djelovalo odvraćajuće na one koji zlorabe ove ugovore.
Porazno siromaštvo starijih
-Kako tumačite da je već po činjenici udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći od samo 36,65 posto, kao i u tome da je prosječna mirovina za 130 kuna niža od hrvatske linije siromaštva, očito da Hrvatska previše ne voli svoje stare. Smatrate li da je dovoljno što su starije osobe u nadležnosti Ureda pučkog pravobranitelja ili bi bilo preporučljivo da se uvede institut posebnog pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe, kao što predlažu umirovljeničke udruge?
Ne bih se složila da Hrvatska ne voli svoje stare, voli, ali da, ima jako puno prostora za pomake na bolje, pogotovo kada gledamo financijski aspekt i siromaštvo starijih, tu su brojke zbilja porazne. Trenutno niti razina ostvarivanja prava, osobito socijalnih prava, a niti razina poštivanja dostojanstva starijih nije zadovoljavajuća. Stoga nisam i ne mogu biti zadovoljna odnosom cjelokupnog društva prema starijim osobama i oni će mi tijekom ovog osmogodišnjeg mandata svakako biti jedan od prioriteta.
Mislim da institucija kojoj sam na čelu, organizacije civilnog društva specijalizirane za prava starijih osoba, stručnjaci iz akademske zajednice i naravno sami stariji – svi zajednički trebamo raditi na potrebnim promjenama. Razumijem razmišljanja u smjeru uspostavljanja nove posebne institucije, međutim, pučki pravobranitelj je institucija upisana u Ustav RH, sa snažnim garancijama neovisnosti, što nam omogućava da objektivno i sveobuhvatno dajemo konstruktivnu kritiku nadležnim tijelima. Ujedno, pet mandata koje imamo te više zakona temeljem kojih djelujemo nam omogućavaju da sagledamo neke probleme iz kuta gledanja i sa ovlastima koje bi neka nova i manja specijalizirana institucija vrlo teško mogla.
Hrvatska se zalaže za konvenciju UN-a
-UN je odavno usvojio konvencije o pravima djeteta i pravima osoba s invaliditetom, ali nije vidljivo da se ozbiljnije pokrenula inicijativa za donošenje konvencije o pravima starijih osoba. S obzirom na ubrzano starenje svjetskog stanovništva, nije li to logičan i potreban korak? U okviru Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe se već godinama priprema izrada Deklaracije o pravima umirovljenika i starijih osoba koju bi se pripremilo za usvajanje Hrvatskom saboru.
Itekako podržavam ideju donošenja Konvencije o pravima starijih osoba. Ministarstvu vanjskih i europskih poslova smo dali preporuku da podrži napore kako bi se pristupilo njezinoj izradi. A ideju donošenja Konvencije o pravima starijih osoba sam osobno kao predstavnica Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava zagovarala na zadnjem sastanku Radne skupine UN-a za starije osobe, kad sam tek preuzela dužnost pučke pravobraniteljice.
Upravo je ova pandemija pokazala da stariji jesu i mogu biti u posebnom položaju. Naime, posebno je teško pogodila starije – i zato što su bili skloniji razvoju težih oblika bolesti, i zato što su ih ograničenja uvedena kroz epidemiološke mjere teže pogodila. Tu mislim na ograničenja slobode kretanja u domovima za starije, prekid javnog prijevoza, prelazak brojnih usluga na digitalne platforme, a o odvojenosti od obitelji i drugih osoba da i ne govorim.
Ali i mimo pandemije, razloga za donošenje Konvencije o pravima starijih je uistinu mnogo te bi sveobuhvatan dokument po kojem bi države dobile specifične obaveze bio dobrodošao. Iako se za sada stvari dosta sporo odvijaju u pogledu realizacije ove ideje na globalnoj razini, nadam se da ćemo uskoro moći podijeliti dobre vijesti o njezinoj pripremi, kao i da će Hrvatska uistinu u tome imati važnu ulogu. Istovremeno, uz to da inicijative za bolju pravnu zaštitu starijih na svjetskoj razini ne napreduju dovoljno brzo, želim istaknuti da stvari idu jako polako i što se tiče prava Europske unije.
Direktiva kojom bi se zabrana dobne diskriminacije proširila na veći broj područja života blokirana je od strane nekih država već preko desetljeća, pa je trenutno dobna diskriminacija u europskom pravu zabranjena jedino u radu i zapošljavanju, ne primjerice i u pristupu dobrima i uslugama. U proteklih par godina sam kao predsjedavajuća Europske mreže tijela za jednakost Equinet stoga snažno zagovarala i usvajanje ove Direktive, čime bi se u Europskoj uniji podigla razina zaštite starijih osoba od diskriminacije.
Značenje udruga civilnog društva
– U puno dijelova izvješća spominjete važnost udruga, općenito organizacija civilnog društva – zašto?
Mislim da ne mogu dovoljno naglasiti koliko su udruge, uključujući Sindikat umirovljenika, važne za naše društvo i za bolju zaštitu ljudskih prava i jednakosti različitih skupina. Prije svega, zbog intenzivnog kontakta s građanima u čije ime djeluju, kao i zbog činjenice da su u mnogim dijelovima Hrvatske upravo udruge odnosno njihovi djelatnici oni koji dolaze do onih koje sustav lako može „preskočiti” zbog nedovoljno kapaciteta, posebno u ruralnim područjima.
Vidjeli smo koliko se brzo i učinkovito različite građanske inicijative mogu organizirati i u kriznim vremenima, čemu smo svjedočili i tijekom epidemije i nakon potresa. Uz socijalne značajke, organizacije civilnog društva su važne i zbog svojih zagovaračkih aktivnosti. Nama kao instituciji udruge su i iznimno važan izvor informacija za ocjenu i analizu stanja ljudskih prava i jednakosti te zapravo prirodni partner. Svakako mislim da ima prostora da surađujemo, da ukazujemo na probleme i na rješenja, s ciljem postizanja potrebnih promjena na bolje, svatko sa svoje strane – i zajednički.
Jasna A. Petrović