Priča sin: “Proveo sam sat vremena u banci s tatom jer je trebao podignuti novac. Nisam mogao a da ne pitam…
“Tata, možda da ti aktiviramo internet bankarstvo?”
“Zašto bih to učinio?”, upitao je.
“Pa, onda nećeš morati provesti toliko vremena ovdje zbog podizanja novca. Moći ćeš čak i kupovati online. Sve će biti tako jednostavno!”
Bio sam tako uzbuđen što sam ga upoznao sa svijetom internet bankarstva.
Pitao je: “Ako to učinim, neću morati izaći iz kuće?“
”Da da”! Odgovorio sam. Rekao sam mu da sada čak i namirnice mogu biti dostavljene na vrata!
Njegov me odgovor iznenadio. Rekao je: ‘Kada sam danas ušao u ovu banku, susreo sam četiri svoja prijatelja, popričao neko vrijeme sa zaposlenicima koji me već jako dobro poznaju. Znaš da sam sam … ovo je društvo koje mi treba. Volim se spremiti i doći u banku. Imam dovoljno vremena, želim susretati ove ljude. Prije dvije godine sam se razbolio, došao mi je vlasnik trgovine u kojoj kupujem voće, sjeo kraj kreveta i zaplakao. Kad je tvoja mama jednom pala tijekom jutarnje šetnje, ugledao ju je naš lokalni trgovac i odmah uzeo svoj auto da je odveze kući jer zna gdje živi.
Bih li imao taj “ljudski” kontakt da se sve događa online? Tehnologija je korisna, ali ona nije život…”
Samoća je bolest
Oval istinita priča postavljena je na tematskoj Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske Pokret protiv siromaštva starijih osoba, a među 580 komentara brojnih pratitelja najčešći su odgovori bili „istina“ i „tata je u pravu“. Tako
Katarina Domazet iz Rijeke piše: „Tata je u pravu, pa ako će elektronika preuzeti njegov život, a on biti samo promatrač, onda će život izgubiti svaku svrhu i polako se gasiti“, dok Loredana Fabijančić iz Umaga potvrđuje: „Točno. Samoća je bolest. Izađite, družite se, smijte se… živite. Ljudi su se povukli u svoje kuće, ali to nije dobro za nikog“.
Diana Surija iz Zagreba dodaje: „Bože, koliko istine u ovoj priči. Ljudi su se danas jaaaako otuđili. Svi samo bulje u te mobitele. Slabo itko s ikim priča i druži se. Uđi u tramvaj ili u autobus, svatko gleda u svoj mobitel. Tehnika je dobra, ali otupljuje ljude u međusobnoj interakciji. Danas ne trebaš izaći kod susjede, dovoljno je da ju nazoveš video pozivom i to je to. Žalosno.“ Mate Pećarica iz Zagreba podržava: „Da, upravo tako. Starim ljudima više znači topla prijateljska riječ nego kruh svagdašnji.“
Da je tata u pravu tvrdi i Vesna Welzer iz Osijeka; „I ja tako razmišljam i radim, a pogotovo sad kako sam postala penzićka. Dok sam radila, plaćala sam račune u banci, Fini ili pošti i svi su me ismijavali, a otkako sam penzić tek sada imam vremena. Ako je danas gužva, ja dođem sutra i, DA, srećem ljude, poznanike i prijatelje….često završim s nekim na kavi.“
Tehnologija kao opasnost?
Znači li to da je tehnologija od strane starijih osoba percipirana kao opasnost i šteta? Zvjezdana Vidušić iz Narda je na pola puta s tvrdnjom kako je „tehnologija ok, ali čovjek treba društvo.“
Razvoj tehnologije i umjetne inteligencije mogu poboljšati zdravlje i dobrobit starijih ljudi, ali samo ako je ageizam, odnosno diskriminacija po starosnoj osnovi eliminirana iz njihovog dizajna, implementacije i upotrebe, izjavila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). U novom izvještaju “Ageizam – umjetna inteligencija za zdravlje”, WHO predstavlja pravne, nepravne i tehničke mjere koje se mogu koristiti za smanjenje rizika od pogoršanja ili uvođenja ageizma putem umjetne inteligencije, koja nedvojbeno revolucionira mnoga područja, uključujući javno zdravstvo i medicinu za starije ljude.
Tehnologija može pomoći u predviđanju zdravstvenih rizika i događaja, omogućiti razvoj lijekova, podržati personalizaciju upravljanja skrbi i još mnogo toga. Međutim, ima razloga i za zabrinutost. Ako se ne kontroliraju, takve tehnologije mogu negativno utjecati na proces starenja u društvu i potkopati kvalitetu zdravstvene i socijalne skrbi koju dobivaju stariji ljudi, ali i ukupne socijalne uključenosti. Podaci mogu biti nereprezentativni za starije ljude ili iskrivljeni starim stereotipima, predrasudama ili diskriminacijom. Pogrešne pretpostavke o tome kako stariji ljudi žele živjeti ili komunicirati s tehnologijom u svom svakodnevnom životu također mogu ograničiti dizajn i doseg ovih tehnologija. Oni također mogu smanjiti međugeneracijski kontakt ili produbiti postojeće prepreke digitalnom pristupu.
Snažniji glas u javnosti
Stoga svakako treba opravdavati ulaganja u digitalnu infrastrukturu i digitalnu pismenost za starije osobe te okvire i propise upravljanja za osnaživanje i rad sa starijim osobama. Državni zavod za statistiku (2019.) navodi kako je primijećen porast korištenja računala i interneta u svim dobnim skupinama u odnosu na prethodnu godinu, pa je tako još prije tri godine u skupini od 65 do 74 godine 28% stanovništva koristilo računala, a 35% Internet, a sve upućuje na zaključak da će skupina starijih osoba u bliskoj budućnosti biti spremnija i iskusnija u korištenju modernih tehnologija.
Starije osobe bit će sposobne kvalitetnije zagovarati sebe i svoje potrebe pri korištenju raznih usluga, pa tako i u domeni korištenja tehnologije, što im omogućuje duži i kvalitetniji boravak u vlastitom domu. Tako je, jednim dijelom i zahvaljujući tehnološkom napretku, osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo postupni trend prelaženja s institucijske skrbi na skrb u zajednici (odnosno skrb u vlastitom domu), što je zapravo i želja većine starijih osoba. I, da, stariji ljudi su, barem na društvenim mrežama, sve glasniji i sve vidljiviji.
Kako u članku o pametnom starenju piše Zrinka Stojanović, događa se revolucionarna promjena paradigme koja se okreće od negativnih koncepata koji impliciraju nevoljkost prihvaćanja kasnijih stadija života. Pregledom literature lako je uočiti nedosljednost u definiranju pojma pametnog starenja, kao i različita područja koja znanstvenici pokrivaju tim pojmom, što dovodi do manjkavosti u konceptualizaciji pametnog starenja te nejasnoća o tome što sve ovaj koncept zapravo obuhvaća.
Pamtiš, dakle jesi
Tako pojedine definicije pametno starenje određuju kao skup intervencijskih programa koji uključuju kognitivni razvoj, tjelovježbu i pravilnu prehranu, čime se nastoji utjecati na pamćenje koje se smatra jednom od funkcija koje, kod jednog dijela starijih osoba, počinju ubrzano propadati. Stoga ne čudi da se funkcije pamćenja nastoje poboljšati, čime se bavi intervencijski program kognitivnog razvoja. On uključuje rad na poboljšanju radne i epizodne memorije kroz trening mozga pomoću raznih igara, čime se omogućava zadržavanje boljeg pamćenja kroz duže vrijeme. Pomoću nove tehnologije.
No, uz mobitele, tablete i laptope ne treba zaboraviti i stare preporuke koje nam prenosi Slavica G. iz Poreča, koja je odlučila s nama podijeliti popis lijekova koji se ne nalaze u ljekarni: 1. Vježbanje je lijek; 2. Molitva je lijek; 3. Uravnotežena prehrana je lijek; 4. Smijeh je lijek; 5. Pozitivan stav je lijek; 6. Spavanje je lijek; 7. Ljubav je lijek; 8. Biti voljen je lijek; 9. Zahvalnost je lijek; 10. Odbijanje ozlojeđenosti, neprijateljstva i ljutnje je lijek; 11. Čitanje i hranjenje duše duhovnošću je lijek; 12. Razgovor s voljenima je lijek; 13. Zagrljaji su lijek. 14. Pozitivno razmišljanje i ispravno razmišljanje su lijekovi. 15. Izleti i šetnje u prirodi su lijek; 16. Dobri prijatelji su lijek; 17. Oprostiti sebi i drugima je lijek; 18. Pjevanje je lijek. Želim vam dobro zdravlje!“
Hvala Slavica. Treba doista naći mjeru između umjetne inteligencije koju donose nove tehnologije i etike, između stroja i prirode. I to u kontaktu oči u oči.
Jasna A. Petrović
