U Sjedinjenim Američkim Državama je prije petnaestak godina zaživio koncept„staračkog sela”. S obzirom na to da otprilike trećina američkih umirovljenika živi sama, ovakav oblik je mnogo prihvatljiviji za život, jer ljudi, uz određenu veću ili manju godišnju naknadu, dolaze živjeti u stambene blokove, naselja ili sela u kojima već žive stariji ljudi. U takvim zajednicama, ljudi međusobno pomažu jedni drugima, organiziraju raznolike aktivnosti i imaju na raspolaganju sve resurse i skrb koja im je potrebna. Uz to, u staračkim selima je lakše posvetiti pažnju potrebama pojedine osobe.
No, zanimljivo je da takve zajednice osnivaju uglavnom ljudi koji su pred umirovljenjem ili neprofitne organizacije, a svi poslovi su pokriveni volonterskim
radom, u kojeg su gotovo uvijek uključene i aktivnije, agilne starije osobe. Još je zanimljivije što oni sami odlučuju o svojim potrebama te tako uspostavljaju određen oblik vlasti. U SAD-u se trenutno nalazi 200 takvih sela, a u pripremi ih je još oko 150. Sva sela su povezana u zajednicu Village to Village Network (Mreža selo za selo). Takva se naselja odnedavno ubrzano pojavljuju i u Zapadnoj Europi.
