Odlazak u mirovinu trenutak je kad treba pogledati unatrag i prisjetiti se svakog propuštenog sna za koji smo rekli: “Možda jednog dana kad odem u mirovinu…“ Neostvareni snovi sada mogu postati stvarnost. Primjerice, cijeli ste radni vijek radili jedan posao i žalili se da ste promašili profesiju! Željeli ste biti pravnik, glavni kuhar, povjesničar, slikar, fizioterapeut, informatičar… Sada je trenutak da se odlučite i ostvarite svoje snove. Vrijeme, koje je pred vama, tjera vas da se pokrenete! „Mnogi se žele preorijentirati, ispuniti snove iz djetinjstva ili samo nastaviti obrazovanje te što bolje iskoristiti vrijeme koje im je na raspolaganju“, navodi se na jednoj njemačkoj web stranici koja savjetuje studente-umirovljenike.
Mnogi ljudi ne prepoznaju prilike za novu životnu fazu i umjesto da iskoriste svoje iskustvo i znanje koje su godinama stjecali, uplaše se stereotipa koji predstavlja odlazak u mirovinu te preko noći nekad aktivni ljudi pretvore svoj život u jednu pasivnu rutinu, kojom zatvaraju vrata svojim snovima. Malo je potrebno da čovjek postane tužan, depresivan ili izgubi motivaciju. Ima i onih koji su drugačiji i kojima na njihovoj novoj aktivnosti treba čestitati.
“Ove godine odlazim u mirovinu. Još sam prilično aktivna i pomisao na to da sam već u godinama kad je moj radni vijek završio pomalo me zbunjuje. Uvijek sam mislila da su oni koji dođu u starosnu mirovinu – stari. Još se osjećam spremnom za neke nove pothvate. Imam nekoliko mjeseci do odlaska u mirovinu i ne bih voljela da se prvog jutra kao umirovljenica probudim s osjećajem da sam otpisana. Udovica sam i imam odraslu djecu, ali nemam unuke. Navikla sam na dinamičan život,“ požalila se prije koji dan gospođa Zrinka i spomenula kako ozbiljno razmišlja o upisu na specijalistički postdiplomski studij za organizaciju i menadžment. Živimo u informatičko doba koje nas uči kako bi u svakom vremenu i pred svakim izazovom znali kako ići dalje.
Koncepcija doživotnog obrazovanja odraslih postala je imperativ zato što znanje za jučer nije dostatno za danas, a znanje za danas nije dostatno za sutra. „Značajni problemi s kojima smo suočeni ne mogu biti riješeni na istoj razini razmišljanja koja ih je kreirala“, napisao je Albert Einstein. Zato razmislite o dodatnom školovanju, bez obzira na to je li riječ o usavršavanju nekih vaših hobi vještina, kao što je slikanje ili su to praktična znanja koja se stječu na fakultetu. Na nekim Europskim sveučilištima trend upisa umirovljenika koji žele studirati prisutan je već skoro četiri desetljeća. Tako primjerice od 1981. do 2011. godine, broj umirovljenika koji upisuju fakultete u Švicarskoj, prema podacima švicarskog Ureda za statistiku, porastao je za 50 posto. Sličan trend prisutan je i u ostalim Europskim zemljama. Umirovljenici studenti kažu da im studiranje omogućava da se lakše povežu i druže s drugima.
Iskustva većine studenata-umirovljenika većinom su pozitivna. Claus iz Njemačke, koji trenutno studira srednjovjekovnu povijest, izjavio je da mu je studiranje dalo novu svrhu njegovom životu i da nikad nije bio sretniji. „Predavanja su za mene prozor u svijet“, pohvalila se umirovljenica Ute za jedan švicarski magazin. „Kako biste održali mozak zdravim, morate se upustiti u nove izazove i društveno se angažirati“, kaže jedna bivša turistička djelatnica. Austrijanac Franz za sebe kaže da je se sasvim uobičajeni student, iako se na fakultet upisao u dobi od 86 godina i planira doktorirati kada napuni 90 godina.
I u susjednoj Crnoj Gori ima sve više umirovljenika koji se upisuju na fakultete. Pa se tako i gospodin Branko prije nekoliko godina u svojoj 88. godini života upisao na Strojarski fakultet i to nakon 34 godina od odlaska u mirovinu. Nije mu bilo teško svaki dan se voziti 15 kilometara do fakulteta. Bio je dobar student i u roku je diplomirao. Izazov mu je bio savladati nove tehnologije, koje su se znatno promijenile od dana kada je on završio srednju Geodetsku školu.
Znanstvenici koji se bave proučavanjem mentalnog zdravlja, smatraju da je studiranje dugo bila zanemarivana vježba za umirovljenike. U Europi i svijetu, postoji niz fakulteta koji imaju posebne odjele namijenjene studentima umirovljenicima, a postoje i dobri primjeri i u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina umirovljenik Zvonko iz Velike Gorice upisao je fakultet u svojoj šezdesetoj godini života. Položio je prijemni povijesti na Hrvatskim studijima. Iako su mu se na njegovu odluku smijali svi ukućani, on je bio uspješan student i diplomirao s odličnim uspjehom. Diploma mu nije donijela nikakvu financijsku korist, a to mu i nije bio cilj. Obožava povijest i zato je studirao.
Ravnatelj Medicinskog fakulteta George Washington nedavno je izjavio da je mozak kod starijih osoba mnogo praktičniji nego što se uobičajeno vjeruje. U toj dobi međudjelovanje lijeve i desne hemisfere mozga postaje skladno, što proširuje kreativne mogućnosti. Zato među ljudima starijim od 60 godina možete pronaći mnoge osobe koje su tek započele svoje kreativne aktivnosti. Znanstvenici sve više naglašavaju kako neuroni u mozgu ne umiru, kao što neki tvrde, već da veze među njima nestaju ako se čovjek ne bavi umnim radom. Također, ukoliko čovjek vodi zdrav način života, pokretan je i ima održivu tjelesnu aktivnost, tada intelektualne sposobnosti ne opadaju s godinama, već rastu u dobi od 80. do 90. godine, dosežući vrhunac intelektualne aktivnosti u sedamdesetim godinama života, kada mozak počinje raditi punom snagom.
Da, i nakon sedamdesete, život ide dalje i ne treba se bojati starosti već težiti intelektualnom razvoju. Svakodnevno trebamo, primjerice, učiti nove zanate, učiti svirati na glazbenim instrumentima, učlaniti se u neku plesnu grupu, slikati, upoznavati nove ljude, družiti se s prijateljima, posjećivati likovne izložbe, raditi planove za budućnost i živjeti s mišlju: „Preda mnom su još mnoge dobre stvari!“
Budite osoba koja ne samo da ima mogućnost, nego i obvezu za novi početak.
Drenka Gaković
