Tri sindikalne središnjice (Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata) organizirale su 20. listopada prosvjed pod nazivom „DoŽIVI mirovinu!”, koji je održan na Europskom trgu u Zagrebu. Tako je oko 8.000 ljudi izrazilo svoje nezadovoljstvo najavljenim prijedlogom mirovinske reforme, odnosno izmjenama i dopunama čak pet zakona koji se tiču mirovinskog sustava. Uz radnike, buduće umirovljenike, prosvjedovalo je i oko 2.000 sadašnjih umirovljenika, predvođenih Sindikatom umirovljenika Hrvatske.
SUH je podržao glavne zahtjeve radnika; odustajanje od podizanja dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina, odustajanje od povećane, linearne penalizacije za prijevremeno umirovljenje i transformaciju drugog mirovinskog stupa u dobrovoljni. Uz to, dodali su na svojim letcima i zahtjeve, koje su koncizno i uporno zagovarali kroz sjednice Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, Radnu skupinu za izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju i javno savjetovanje. S obzirom na to da velika većina zahtjeva odbijena bez razmatranja, prosvjed je bio idealna prilika da se čuje i umirovljenički glas, pa makar kroz brojne transparente.
Pravo na preživljavanje
Zahtjevi umirovljenika sastojali su se od uvođenja nove formule usklađivanja mirovina, koja bi pomogla zaustaviti pad umirovljeničkog standarda. Naime, prema sadašnjem modelu mirovine se usklađuju u omjeru 70:30 u korist povoljnijeg indeksa rasta prosječne plaće ili potrošačkih cijena. To dovodi do toga da mirovine rastu sporije i od prosječne plaće i od potrošačkih cijena, što umirovljenike tjera u siromaštvo. S obzirom da usklađivanje od prosječno 63 kune nije dovoljno, SUH traži da se indeksacija ubuduće provodi sa 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena.
Drugi zahtjev pomogao bi korisnicima obiteljske mirovine, odnosno 94 posto žena, koje nakon smrti svojih supruga/ partnera, ostaju debelo ispod linije siromaštva, s 1.900 kuna, koliko prosječno iznosi 70 posto mirovine pokojnog supružnika na koje imaju pravo. SUH se zalaže za zadržavanje vlastite mirovine, uz dobivanje 20 do 50 posto mirovine preminulog supružnika, ovisno o imovinskom, odnosno prihodovnom, cenzusu. Time bi se većina korisnika obiteljske mirovine nalazila iznad linije siromaštva, koja iznosi 2.321 kunu.
Debelo ispod te linije je i velik broj onih koji primaju zajamčenu najnižu mirovinu. Za njih SUH predlaže uvođenje minimalne mirovine, instituta koji je ukinut 1999. godine i zamijenjen najnižom mirovinom koja nije ispunila svoju svrhu. Po predloženom modelu, umirovljenik koji ispunjava sve uvjete za primanje minimalne mirovine primao bi 45 posto bruto minimalne plaće te umnožak godina radnog staža i aktualne vrijednosti mirovine. Time bi umirovljenici s 35 godina staža imali zajamčeno najmanje 2.860 kuna, a ne, kao dosad, manje od 2.000.
Posljednji zahtjev SUH-a, ali i radničkih sindikata, izazvao je najviše bure u javnosti, a potaknut je traženjima Europske komisije da se reguliraju mirovine po posebnim propisima. Oko devet milijardi kuna godišnje otpada na „povlaštene” mirovine (branitelji, partizani, HVO, Royal, djelatni vojni i policijski službenici…) i to s dvostruko višim mirovinama od radničkih. Stoga se predlaže razdvajanje mirovina po općim i posebnim propisima do razine pojedinaca, kako bi se transparentnije vodili troškovi i efikasnije dodjeljivala prava, odnosno smanjilo opterećenje na mirovinski sustav.
Bez riječi umirovljenika
Razlozi za ovakve zahtjeve su sasvim jasni. Čak 52 posto mirovina je ispod linije siromaštva, a prosječna mirovina je samo 81 kunu viša od te linije, odnosno, iznosi 2.402 kune. To je 38,7 posto od prosječne neto plaće, što znači da Hrvatska ima najgori udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći od svih zemalja bivše Jugoslavije. To, također, znači da čak 98 posto umirovljenika prima mirovine manje od prosječne plaće. Kad sve sagledamo, jasno je zbog čega je u Hrvatskoj svaki treći umirovljenik u zoni rizika od siromaštva.
Osim letka sa svim zahtjevima, umirovljenički glas se na prosvjedu nije čuo, jer sindikalisti nisu predvidjeli da umirovljenici govore o mirovinskoj reformi. No, zato su o tome progovarali radnici, koji će u bližoj ili daljoj budućnosti otići u mirovinu. Tako su građevinar, komunalac, medicinska sestra i odgojiteljica u vrtiću, svatko na svoj način, iznijeli svoje viđenje o ovoj mirovinskoj reformi. Kod svih je naglasak bio na radu do 67. godine i penalizaciji, ali nitko se nije sjetio govoriti o usklađivanju mirovina, povlaštenim, obiteljskim i minimalnim mirovinama, stvarima koje bi poboljšale njihov standard u budućnosti.
Nakon što je uvodni dio prosvjeda bio obilježen zvižducima na projicirane isječke izjava iz medija ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića te pretresanjem političke biografije njega i suradnika mu, oštre strelice prema vrhušci vlasti su na samome kraju uputili čelnici sindikalnih središnjica. Naj- konkretniji je bio predsjednik NHS-a Krešimir Sever.
„Činjenica je da mi ne možemo u ovoj zemlji raditi do 67 godina. Čuli ste svjedočenja ovih ljudi koji su govorili prije mene, a svaki od vas to može posvjedočiti. Činjenica je da u ovoj zemlji ni do kraja ovog stoljeća mi nećemo doživjeti prosjek života Europske unije. Činjenica je da do kraja ovog stoljeća mi nećemo biti zdravi kao pola onoga koliko su zdravi stanovnici razvijenih zemalja Europske unije. Činjenica je da živimo i radimo u nezdravim uvjetima, da imamo mala primanja, da strepimo od svoje sutrašnjice. Pa jesu li to razlozi zbog kojih nam netko može produžiti radni vijek? Sasvim sigurno nisu”, rezolutan je bio Sever. Dodao je kako se Hrvatska pretvorila u besperspektivnu zemlju za sve misleće ljude, što smatra najvećim zločinom prema narodu.
Vilim Ribić iz Matice hrvatskih sindikata dotaknuo se drugog mirovinskog stupa, kao jednog od problema u sadašnjem mirovinskom sustavu. Istaknuo je kako je od 17 milijardi kuna, koje se godišnje izdvajaju iz proračuna za mirovine, 6,5 milijardi dano privatnim mirovinskim fondovima za II. stup, a 5,5 milijardi za povlaštene mirovine.
„To je ukupno 12 milijardi kuna. Sedamnaest minus dvanaest je pet. Dakle, mirovinski sustav ima pet milijardi kuna gubitka, što je održivo. Svakako je održivo, ako se za druge potrebe može naći više novaca”, istaknuo je Ribić.
Mladen Novosel, predsjednik SSSh, igrao je na kartu emocija i podsjetio na prethodne sindikalne akcije, koje su u posljednjih nekoliko godina bile učestale.
„Došli smo danas svi ovdje jer nas boli nepravda da nam mirovinske zakone kroje oni koji mirovinu iz Hrvatske neće uživati, oni koji svoju mirovinu će imati iz Bruxellesa, oni koji će u ovih 20-ak godina hrvatske samostalnosti imati mirovinu iz Sabora, Vlade i iz raznih privilegiranih institucija. Ja želim samo da se ujedinimo kao što smo bili ujedinjeni devedesetih godina, kada nije bilo bitno tko su crveni, bijeli ili plavi, kad smo rame uz rame bili svi jedno. Želio bih isto tako, da nas nitko više ne uvjerava da moramo šutjeti, da moramo trpjeti. Recimo dosta nepravdi. Želimo živjeti u ovoj prekrasnoj zemlji”, istaknuo je Novosel.
Referendumsko pitanje
Nakon prosvjeda, ovisno o odgovoru iz Vlade, sindikati najavljuju prikupljanje potpisa za referendum, kojim bi se građani izjasnili o ovoj mirovinskoj reformi. Raspisivanje referenduma rijetka je praksa u Hrvatskoj, pogotovo kad se radi o pitanjima u općem interesu javnosti, kao što je mirovina. Stoga poziv na referendum treba shvatiti s rezervom, jer pitanje je koliko će si vladajući moći priuštiti peripetije oko referenduma, s obzirom na situaciju u njihovim redovima.
„Cilj nam je obvezati se ovdje pred vama, zajedno, ja i moji kolege, da nećemo stati na ovome i ako Vlada ne razumije poruku danas i odavde, mi aktivno radimo na pripremi pitanja za građane za potporu za referendum. Vjerujte imamo iskustvo, koje smo stekli zajedno s vama. Triput smo prikupljali potpise, protiv izmjena Zakona o radu, protiv monetizacije autocesta i protiv izdvajanja neosnovnih djelatnosti iz državnih i javnih službi i sva tri puta smo uspjeli, zahvaljujući narodu i zahvaljujući onom što narod želi, a mi to provodimo. Tako ćemo i sada. Pitanja koja pripremamo, potpisi koje od vas očekujemo daju nam snagu da nastavimo i da ih skupimo. Vjerujmo i njima je poruka i više nego dovoljno potpisa. Možete kontrolirati jednom, dvaput, triput, pet puta, možete i križati, ali nećete moći prekrižiti toliko potpisa koliko ćemo ih prikupiti”, oštar i odlučan je s pozornice na prosvjedu bio Krešimir Sever.
No, s referendumom ili bez njega, pitanje je kakav će krajnji ishod mirovinske reforme biti. Izglasavanje svih izmijenjenih i dopunjenih mirovinskih zakona trebalo bi biti održano krajem studenog ili u prosincu, ako Vlada želi da mirovinska reforma počne 1. siječnja 2019.
Tako bi se u potpunosti održalo Plenkovićevo obećanje da će ovo biti godina reformi. Čini se kako su mirovinska, zdravstvena, porezna i obrazovna reforma napravljene pod hitno, bez previše dijaloga sa stručnjacima i socijalnim partnerima i to zato da ne bi ispalo da Vlada nije ispunila ništa od obećanog. Ako ćemo se držati obećanja o „maloj Švicarskoj” ili„standardu zapadnih zemalja”, onda definitivno nije ništa učinjeno. Po mirovinama smo među najsiromašnijima u EU, a da ne spominjemo druge faktore, poput konkurentnosti tržišta ili bilo čega o čemu na kraju ovisi koliku će pojedina osoba imati mirovinu.
Ipak, i uz referendum, pitanje je koliki će revolt u narodu izazvati izglasavanje mirovinske reforme. Možda ovaj prosvjed neće biti jedini i možda će potaknuti lavinu drugih prosvjeda oko općevažnih pitanja, poput zdravstva ili obrazovanja. A možda ćemo kao i dosad – šutjeti i trpjeti. Pred nama je gotovo pa sudbinska odluka za 1,2 milijuna ljudi, a o njoj će odlučiti (samo) 76 ili više ruku.
Milan Dalmacija
