Kako teče korona kriza, a županijski domovi nemaju kapaciteta ili se na mjesto čeka i po deset godina, sve siromašniji umirovljenici prisiljeni potpisuju ugovore o uzdržavanju s privatnim domovima za starije, mijenjajući svoju skromnu imovinu za krevet i hranu. No, nažalost često budu prevareni, jer im se „uvaljuju” ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, ugovori koji su dosta slični ugovorima o doživotnom uzdržavanju, međutim, kod ovih ugovora davatelj uzdržavanja stječe imovinu od primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora, a ne tek po njegovoj ili njezinoj smrti.
Ovaj ugovor izaziva dosta polemike među pravnim stručnjacima koji smatraju da se ovaj ugovor sve više zloupotrebljava u praksi na štetu uzdržavanoga. Riječ je o sta
rijim osobama koje zbog svoje naivnosti, nemoći i starosti potpisuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i na koncu budu prevareni i ostavljeni na ulici, jer, na primjer, nemaju kuda kad se privatni ili obiteljski dom zatvori.
Sve to dovodi do toga da sve više starih i nemoćnih postaju socijalni slučajevi. Sindikat umirovljenika Hrvatske, ali i Pučka pravobraniteljica nebrojeno su puta podnijeli prijedloge za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali bez uspjeha. Sindikat umirovljenika Hrvatske smatra da do ukidanja treba zaštitititi starije osobe od manipulacije, informirati ih i educirati o rizima potpisivanja takvog ugovora. te da se radi na njihovoj edukaciji i informiranju o tome koji rizici mogu biti nakon potpisivanja i sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.