Kroz stoljeća, bezbroj ljudi je provodilo određeno razdoblje bez hrane zbog različitih razloga. Povijest nam govori da su i Mojsije, Isus, Buda i Muhamed postili. I danas ima onih koji poste iz vjerskih razloga, dok drugi prakticiraju povremeni post, kao početak režima za skidanje prekomjerne tjelesne težine ili iz drugih zdravstvenih razloga. Neki pak izjavljuju da tako „čiste” organizam od štetnih tvari. Znanost tek treba potvrditi takve zdravstvene koristi od posta. Međutim, razumljivo, biti bez hrane kroz dugo razdoblje je krajnje opasno. S druge strane, neki ljudi kažu da povremeno gladovati, recimo kroz jedan dan, i ako se to brižljivo provede, može pružiti mentalno nadahnuće, duševnu okrepu.
Produživanjem posta u tijelu se događaju brojne promjene. Za vrijeme prvog do trećeg dana bez hrane (ili je na dijeti s vrlo malo kalorija), organizam troši svoje rezerve glikogena, primarnog izvora energije. Glikogen se stvara iz konzerviranih ugljikohidrata i uskladištava se u mišićima i jetri. Uz glikogen gubi se i voda i nešto mišićnog tkiva. Sve zajedno dovodi i do određenog gubitka tjelesne težine. Tek kad su zalihe glikogena potpuno istrošene, u svrhu osiguranja energije tijelo počinje koristiti masno tkivo.
Osim toga, nakon otprilike tjedan dana gladovanja tjelesni metabolizam se dramatično usporava. Nakon tri ili četiri tjedna tijelo će trebati i do 20 posto manje kalorija za normalno funkcioniranje. Ako se gladovanje nastavlja, rizici po zdravlje postaju vrlo ozbiljni. Na primjer, biti samo na vodi kroz duže razdoblje može smanjiti tjelesne rezerve natrija i kalija. Rezultat može biti fatalan. Čak i „modificirana” gladovanja (ona koja uključuju niskokalorične sokove, voće, povrće ili proteinske napitke), nisu bez zdravstvenog rizika.
Pogrešan put za gubitak tjelesne težine
Istraživanja pokazuju da manje od pola ljudi koji počnu s gladovanjem s ciljem gubitka tjelesne težine uspiju postići težinu koju su željeli. Od onih kojima to ipak uspije, manje od trećine njih uspiju održavati tu tjelesnu težinu duže od 18 mjeseci.
Gladovanje s ciljem gubitka prekomjerne tjelesne težine puno je potencijalnih neuspjeha. Ipak, za nekog tko treba izgubiti puno kilograma, recimo dvadeset, medicinski kontrolirano gladovanje može biti vrijedna, korisna metoda.
Za mnoge ljude gladovanje je poseban trenutak kada osjećaju da imaju kontrolu nad sobom. Gladovanje ih pro- žme izvanrednim osjećajem moći, vladanja i unutarnje snage. Simbolično, ali i doslovno, post predstavlja kraj jednog lošeg perioda, a to je biti prekomjerno težak i prekomjerno jesti. To je početak nečeg svježeg i novog – imati normalnu tjelesnu težinu i kontrolu nad nagonom za jelom. Međutim, pravi izazov nije gladovanje samo po sebi, nego su to svi oni mjeseci i godine nakon toga, kada čovjek mora pronaći načine kako će se nositi s navikama u prehrani, s izgledom svog tijela i drugim emocionalnim pitanjima.
Što se tiče mišljenja o „čišćenju” organizma od raznih toksina za vrijeme posta i gladovanja, tu još stvari nisu sasvim jasne. Znanost tek treba dokazati da gladovanje aktivira eliminaciju otrova, štetnih tvari u tijelu. Međutim, i pored toga što ne postoje čvrsti dokazi da je postiti jedan dan tjedno ili mjesečno korisno, neki doktori smatraju da takav post može biti simbolično važan za nekoga tko želi postići zdravije prehrambene navike.
Nekima je zabranjeno
Osim toga, jedan dan posta može pomoći da se dođe u duboko misaono stanje duha. U nekim slučajevima čovjek može osjetiti da vlada svojim tijelom i taj post može imati umirujući učinak na raspoloženje i misli.
Određene osobe ne bi smjele nikada postiti, čak ni na jedan dan: žene koje su trudne ili doje, osobe koje boluju od šećerne bolesti, koje imaju bubrežne ili jetrene probleme. Oni koji uzimaju lijekove trebaju se posavjetovati s liječnikom prije posta. Inače, nema nikakve opasnosti od jednodnevnog gladovanja. Jedino valja voditi računa da se za vrijeme posta popiju dovoljne količine vode, da se izbjegava naporan rad i da se odmah prestane s postom ako se osjeti vrtoglavicu i omaglicu. Kad se prekida s postom preporučljivo je prekinuti ga postupno, konzumirajući male količine hrane.
Ja već dvadeset godina postim uvijek istog dana u tjednu. Toga dana uobičajeno doručkujem i zatim ništa ne konzumiram, osim vode, do doručka sljedećeg dana. S takvom vrstom posta osjećam se dobro i mogu ga preporučiti i drugima, koji su inače dobrog zdravstvenog stanja.
dr. Ivo Belan
