Barem jednom tjedno, na telefon SUH-a, nazove nas neka očajna i ustrašena baka kojoj se, zbog Zakona o privremenom uzdržavanju, iz ionako porazne mirovine, oduzima iznos za plaćanje alimentacije namijenjene unucima ili je utužena. Podjednako često nazivaju nas i oni bake i djedovi koji očekuju sličnu sudbinu jer njihovi su slučajevi u postupku i čini se da ih je sve više.
Radi se o problematici o kojoj smo vas opetovano izvještavali. Zakon donesen 2014. godine, prisilio je bake i djedove na zamjensko uzdržavanje unučadi u slučajevima kada to njihovi direktni potomci, sinovi ili kćeri, zbog nezaposlenosti, bolesti ili zanemarivanja ne čine. U Europi ne postoji slična praksa, taj se Zakon provodi isključivo u Hrvatskoj, zemlji iznimno malih mirovina i umirovljenika u stalnom riziku od siromaštva. Stoga ne čudi što su gotovo sve umirovljeničke platforme osudile ovu praksu, ali trebalo je deset godina i brojne pritužbe da se taj Zakon ponovo uzme na razmatranje, unesu preinake i stavi na prvo javno savjetovanje. Dakle, u fazi smo čekanja novog Zakona koji bi se trebao primjenjivati od iduće godine.
Iskustva ovršenih baka i djedova
Do tada naši telefoni i dalje zvone. Baka iz Zagreba tako nam kroz suze govori kako je osuđena na preživljavanje sa 100 eura mjesečno. Dobro ste pročitali, toliko joj ostane kada namiri ono što je trebao njezin sin. Unuke nije vidjela posljednjih šest godina jer niti jedan zakon bivšu snahu na to ne obvezuje. Gospođa iz malog mjesta u središnjoj Hrvatskoj javlja nam se u strahu jer njen je postupak upravo u tijeku, a ona i njezin muž financijski jedva preživljavaju. Kćer, koja rađa i ostavlja djecu trenutnim partnerima, ne viđa, baš kao ni unuke. Sjećamo se i medijski popraćenog slučaja u kojemu je odrasli sin umirovljenog bračnog para, poginuo u prometnoj nesreći, snaha je dobila obiteljsku mirovinu, ali joj je sudski odobrena i alimentacija za koju su terećeni baka i djed. Epilog slučaja je nevjerojatan za članicu Europske Unije u 21. stoljeću, jer ovršeni su baka i djed doslovno umrli od gladi.
Školski primjer diskriminacije
Na sve naše primjedbe o nepoštenosti te prakse vlastodršci su nam godinama gotovo posprdno odvraćali da je tek sto pedesetak takvih primjera. One koji od srama ne govore o svojoj situaciji ili pak one koji se još uvijek povlače po sudovima, nisu pribrojali. No, čak i da je samo stotinjak umirovljeničkih obitelji obuhvaćeno tim zakonom, previše je jer umirovljenici iz bitno bogatijih zemalja nemaju obavezu uzdržavanja unuka. Uostalom, apsurdno je da nam Europa pomaže kroz razne fondove, a država potom financijski uništava svoju najranjaviju skupinu. S druge strane, radi se o školskom primjeru diskriminacije jer bake i djedovi ne mogu biti odgovorni za postupke svoje punoljetne djece. Također, prema Konvenciji o pravima djece, roditelji su primarno odgovorni za skrb o djeci, a našim trenutnim zakonom baka i djed preuzimaju tu odgovornost, ako jedan od roditelja to ne može. No, tko može povjerovati da baka i djed mogu biti financijski odgovorni, ako jedan od roditelja to nije.
Alimentacijski fond
Ipak, poboljšanje se nazire. Prema najavama, od strane umirovljeničkih udruga iznuđeni novi Zakon o privremenom uzdržavanju primjenjivati će se od početka iduće godine. Za skupinu onih koji još nisu ovršeni to je sjajna vijest. S druge strane, muke ne prestaju za bake i djedovi koji već plaćaju alimentaciju po sudskoj presudi. Da bi ih se oslobodilo te obaveze trebalo bi promijeniti Obiteljski zakon, što nikome od mjerodavnih još nije palo na pamet.
Postoje sramežljive naznake kako će se njihove dosadašnje obveze ubuduće namiriti iz alimentacijskog fonda. Radi se novosti koja je osmišljena na način da država isplaćuje novac za djecu čiji roditelji ne izvršavaju svoje obaveze, a država će se kasnije namiriti od obveznika uzdržavanja. No, pitanje je tko je obveznik uzdržavanja, ako je sud u proteklih deset godina u tom smislu presudio više od stotinu baka i djedova. Hoće li se tada ponovno naplaćivati iz njihovih jadnih mirovina?
Umirovljeničke će udruge sigurno i dalje pratiti što se događa u praksi, ali ne zaboravimo da je za ovu promjenu trebalo deset dugih godina i mnogi od ovršenih, nažalost, nisu doživjeli rasplet ove nesretne priče. No, pitanje je hoće li pipa iz koje cure izdašni EU fondovi i dalje teći, ako novac kojim pokušava umirovljenicima omogućiti dostojanstveniju starost, država i dalje bude uzimala.
Barbara Zlatar
