- Vaša organizacija zapravo je savez 77 udruga koje imaju zajednički interes razvijati politike za mlade, bilo na nacionalnoj ili regionalnoj i lokalnoj razini. Iako ste specijalizirani za zagovaranja prava mladih, koliko u vašem radu imate doticaja sa starijim osobama, i da li postoje neki programi ili projekti u kojima ste pomagali i starijoj populaciji?
Dio naših članica aktivno se bavi projektima i programima usmjerenima upravo na međugeneracijsku solidarnost, vidimo brojne teme i potrebe koje se preklapaju između mladih i starijih osoba. Trenutno smo partneri upravo na jednom takvom projektu gdje je naša uloga da ojačamo zagovaračke kapacitete mladih, a onda će ti isti mladi raditi zajedno s umirovljenicima i starijim osobama te dalje širiti dobivena znanja i vještine. Vjerujemo da su takvi modeli međusobne podrške i zajedničkog učenja ogromna vrijednost i prilika.
- SUH je 2017. godine organizirao prosvjed u najvećim hrvatskim gradovima pod motom „Zaustavimo siromaštvo starijih osoba“ kojim smo htjeli ukazati na jako loš položaj umirovljenika u Hrvatskoj, te smo pozvali i vašu organizaciju da solidarno sudjeluje u prosvjedu, te je i predstavnik vaše organizacije bio jedan od govornika na glavnom zagrebačkom trgu. Smatrate li da mladi i stariji u Hrvatskoj dovoljno surađuju i što bi trebalo popraviti ili promijeniti u tom odnosu? Što mladi mogu ponuditi starijima, a što stariji mladima?
Još uvijek nam u uredu na uredskoj ploči stoji prikvačena zahvalnica koju smo kao organizacija dobili za sudjelovanje na tom prosvjedu te smo izrazito ponosni da ste nas prepoznali tada i omogućili nam sudjelovanje. Iako znamo za primjere dobre suradnje vjerujemo da i dalje ima prostora za produbiti istu. Ponekad zaboravimo gledati širu sliku i lako nam se “izgubiti” i fokusirati samo na sve probleme s kojima se suočavaju osobe za koje radimo (u našem slučaju mladi), ali smo svjesni da dugoročno kvalitetna rješenja, pogotovo u području socijalnih politika moraju biti ona koju idu na korist svim članovima društva. Upravo zbog toga vjerujemo da postoji prostor i potreba za još boljom i snažnijom suradnjom.
- Iz perspektive mladih, čini li vam se da starije osobe i umirovljenici u Hrvatskoj žive dostojanstveno i da imaju dovoljno sredstava za život? Voli li Hrvatska svoje stare? Znate li da stopa siromaštva starijih od 65 godina i dalje raste iz godine u godinu. Prepoznajete li siromaštvo starijih, kopanje po kontejnerima, skupljanje plastičnih boca?
Kao što je naš predstavnik rekao na prosvjedu 2017., nažalost tako je i danas, sramotno je gledati kako kao društvo tretiramo starije osobe i umirovljenike te vjerujemo da je i to jedan od razloga zašto mladi razmišljaju o iseljavanju. Ako pogledaju svoje bližnje i vide kako su završili njihovi djedovi i bake ili njihovi roditelji to mi vjerojatno ne ulijeva snažno povjerenje da smo na ispravnom putu. Smatramo da je i to jedan od snažnijih argumenata za ostanak i borbu mladih, pogled na bližnje koji su mukotrpno radili cijeli svoj život da bi se sada umjesto zasluženog odmora morali još jače boriti za preživljavanje.
- Kako mladi općenito gledaju na svoju budućnost i starost, izbjegavaju li o tome razmišljati ili ipak već sad promišljaju npr. koliko će im iznositi mirovine i hoće li im to biti dovoljno za lagodan život u poodmakloj dobi? Jesu li mladi generalno upoznati sa trenutnim stanjem u hrvatskom mirovinskom sustavu i znaju li primjerice da će im u trenutku odlaska u mirovinu prihodi odjednom biti više nego upola manji?
Nažalost mlade kroz formalni obrazovni sustav ne educiramo dovoljno o ekonomskim politikama i alatima općenito pa tako ni o mirovinama. Mnogima je nepoznato kako funkcionira mirovinski sustav te što zapravo znače doprinosi na plaćama te gdje i kako odlaze. Smatramo da je to ogroman problem i bez obzira na velik trud i želju različitih udruga, istraživača te pojedinaca da educiraju mlade, smatramo da je za prave promjene potrebna sustavna promjena.
- Nekoliko stotina tisuća mladih je iselilo iz Hrvatske posljednjih 15 godina, a sada smo svjedoci uvoza jeftine radne snage iz zemalja trećeg svijeta. Pa se ističu koristi takve politike, poput povećanja zaposlenosti, pa čak posljedično i oporavka „dostatnosti“ mirovinskog sustava jer se mirovine isplaćuju na temelju uplata doprinosa sadašnjih radnika. No, nije li riječ o promašenoj politici i pogodovanju krupnom kapitalu koji ne želi povećati plaće pa uvozi jeftinu radnu snagu. Smatrate li da Vlada mora pronaći način da vrati sve te iseljene ljude natrag u Hrvatsku? Imate li kakve prijedloge?
Smatramo da je potrebno pitanju mirovinskog sustava pristupati iz perspektive dugoročne održivosti, a ne kratkoročne dostatnosti. Vidjeli smo koliku ekonomsku štetu i problem mogu napraviti globalne pojave poput pandemije, a ako značajan dio gospodarstva temeljimo na turizmu i uslužnim djelatnostima u kojima kratkoročno zapošljavamo – to ne zvuči kao dugoročna održivost. Jedan od alata je svakako i poticanje ostanka (mladih) ljudi u Hrvatskoj, a onda i potencijalni povratak istih. Za to je doduše potrebno puno više od praznih predizbornih obećanja. Vjerujemo da bi kvalitetne stambene politike, koje prate bolje uvjete rada za radnice i radnike te značajnija ulaganja u kvalitetu i dostupnost socijalnih i zdravstvenih usluga učinile Hrvatsku državom u kojoj ljudi rado ostaju živjeti.
- Od nove godine kreće i porezna reforma, ukidaju se prirezi, ali se povećavaju porezi, što će tek neznatno povećati plaće, ali ne i mirovine. Dapače, država preuzima i dio troška za plaćanje doprinosa za 1. mirovinski stup čime se opet ide na ruku poslodavcima, a nova rupa u mirovinskom sustavu će se krpati iz proračuna, što će nas stajati oko 330 milijuna eura godišnje. Ipak, Vlada je najavila i proširenje prava na dječji doplatak i veće iznose? Voli li Hrvatska svoje mlade?
Drago nam je da se dodatno ulaže u obitelji s djecom te vjerujemo da i trenutna stambena politika (APN) ide donekle u smjeru jačanja sigurnosti obitelji. S druge strane, vjerujemo da to nije dovoljno, ako znamo da mlade osobe većinom rade na kratkoročnim ugovorima onda je suludo očekivati da će im koristiti mjera koja im olakšava otplatu kredita. Pa mlada osoba s ugovorom na godinu dana ni ne može dobiti kredit!? Zabrinjavajuće je i da u situaciji manjka radne snage država svejedno i dalje ide na ruku poslodavcima.
Igor Knežević
