Sindikatu umirovljenika Hrvatske javilo se dvoje članova iz Dubrovnika koji su cijeli svoj život živjeli i radili u Hrvatskoj, u turističkom sektoru, ali dio tog staža odradili su još u doba SFRJ i to za tvrtku koja je imala sjedište u Beogradu. Zabrinuti su, jer im je na račun sjeo puno niži iznos mirovine nego što su dosad dobivali te su nas upitali je li riječ o nekoj pogrešci.
Nažalost, upravo činjenica da su jedan dio staža bili prijavljeni u Srbiji, iako su zapravo fizički stalno radili u Hrvatskoj, utjecao je na isplatu nižeg iznosa mirovine od strane HZMO-a. Kako je to moguće, i zašto baš sad?
Međudržavni ugovori na čekanju
Za pojašnjenje smo se obratili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, gdje su nam protumačili da se pitanje odnosi na specifičan termin ponovnog određivanja davanja, tzv. preračun mirovina, koji je uređen odredbama međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju s državama nastalim na prostoru bivše države i primjenjuje se u odnosima sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Sjevernom Makedonijom i Crnom Gorom.
Naime, prava na mirovinu ostvarena prema Zakonu o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja iz bivše države preuzeta su u pravni sustav Hrvatske prema Zakonu o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja te je svaka država posljednjeg osiguranja na svoj teret preuzimala razdoblja osiguranja navršena i na području drugih država bivše SFRJ te se to primjenjivalo sve do sklapanja i stupanja na snagu dvostranih međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju između novonastalih država s prostora bivše države.
Prijavljeni u drugoj zemlji
Jedne od bitnih odredaba navedenih ugovora su upravo odredbe o ponovnom određivanju mirovina – preračunu mirovina. Radi se o tome da se mirovine ostvarene nakon 8. listopada 1991. pa do stupanja međudržavnih ugovora o socijalnom osiguranju na snagu, uračunavanjem mirovinskog staža navršenog u obje države ugovornice, ponovno određuju na način da svaka država priznaje, odnosno određuje svoj dio mirovine na temelju svog mirovinskog staža.
Bitno je naglasiti da je svaka novonastala država uredila način ostvarivanja prava na mirovinu i druga davanja na temelju doprinosa koji su bili uplaćeni za vrijeme rada kod poslodavca koji je imao sjedište u njihovoj tadašnjoj republici.
To znači da su dva SUH-ova člana iz Dubrovnika od 2003. godine, odnosno datuma stupanja na snagu ugovora o socijalnom osiguranju između Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije (pravna nasljednica Srbija) trebali dobivati mirovinu na način da Hrvatska osigurava novac za mirovinu za dio staža ostvarenog u Hrvatskoj, a Srbija za staž ostvaren u Srbiji, odnosno u ovom slučaju bolje je reći za staž prijavljen u Srbiji, jer Dubrovčani su fizički radili stalno u Hrvatskoj, a u Srbiji su dio staža bili prijavljeni, odnosno tamo je uplaćivan njihov mirovinski doprinos.
Sporost u rješavanju
No, sve donedavno našim dvama Dubrovčanima HZMO je isplaćivao mirovinu u cijelom iznosu, odnosno kao da su cijelo vrijeme radili i plaćali doprinose u Hrvatskoj, što je svakako za njih bilo povoljnije jer su hrvatske mirovine veće od srpskih. No, tome je došao kraj jer se na njihova dva slučaja konačno počeo primjenjivati ugovor iz 2003. godine, odnosno HZMO im je završio proces ponovnog određivanja mirovina.
Upitali smo HZMO zbog čega se tako sporo rješavaju takvi slučajevi te smo dobili odgovor „kako se od 2003. godine provode specifični postupci ponovnog određivanja mirovina te je rješavanje takvih predmeta na samom završetku“, dodajući kako HZMO u postupcima preračuna mirovina kao i svakom drugom slučaju u kojem dolazi do primjene odredbi međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju ili uredbi Europske unije u okončanju postupka ovisi i o suradnji druge ugovorne strane. Kad ne bi bilo tužno, bilo bi smješno kako funkcionira birokracija.
Zaštitna norma postoji
Važno je naglasiti da ugovor sa SRJ iz 2003. godine sadrži određenu zaštitnu normu, prema kojoj se u slučaju manjeg zbroja mirovine od ranije priznate i isplaćivane mirovine, korisniku isplaćuje i razlika. U ovom slučaju to bi značilo da je Srbija od sada dužna isplatiti Dubrovčanima razliku do prijašnjeg iznosa mirovine, bez obzira što su mirovine u toj zemlji za isti navršeni mirovinski staž znatno manje nego u Hrvatskoj.
Nakon svega Dubrovčani su nam iskazali i bojazan da bi ih Hrvatska možda mogla zatražiti povrat isplaćivanog novca za mirovine za dio staža kada su bili prijavljeni u Srbiji. No, toga se ne trebaju bojati, jer kako poručuju iz HZMO-a, neće tražiti nikakav povrat novca, jer obračun ranije isplaćenih svota međusobno izravnavaju nositelji mirovinskih osiguranja, odnosno obračun pada na teret uključenih država.
Slijedom svega, naša dva dubrovačka člana imaju pravo na isti iznos mirovine koji su i prije dobivali, te se sada moraju nadati da će Srbija ispoštovati međudržavni ugovor, u suprotnom imaju pravni temelj za tužbu. Također, u ovom slučaju i Hrvatska potražuje od Srbije povrat isplaćenih svota za razdoblja staža kada su Dubrovčani bili prijavljeni u Srbiji.
Igor Knežević
