Ukratko, može se reći da postoje dvije krajnosti. Oni koji i za sitnice zovu liječnika u kućni posjet ili odlaze u ambulantu, kao i oni koji liječnika zatraže za pomoć kada za neke bolesti to može biti i prekasno. Kada je potrebno zvati liječnika u kućni posjet?
U prvom redu kada se radi o starijim i nemoćnim osobama, bilo da se kod njih radi o nekim akutnim stanjima praćenih temperaturom, bolovima bilo koje vrste, kao i slučajevima kada se radi samo o kontroli osobito kod onih koji boluju od visokog krvnog tlaka. Tada je potrebno zvati jedan do dva puta mjesečno da se i taj tlak prekontrolira i prepiše potrošena terapija. U takvim je slučajevima isto tako korisno da dotični pacijent, ukoliko ne može zapamtiti naziv lijeka koji uzima, zadrži kutiju i pokaže liječniku koji dolazi u kućni posjet, jer se na taj način izbjegava neprestano mijenjanje terapije, te stalno ostaje ona na koju organizam najbolje reagira.
Pacijenti koji boluju od čira na želucu ili dvanaesniku – u slučaju kada u toku jednog odnosno najduže dva dana primijete da im je stolica crna kao talog kave ili da imaju jaka i učestala povraćanja hrane pomiješane krvlju, kao i onda kada postoje stalni vrlo jaki bolovi naročito sa noćnim poteškoćama, koji nikako ne prolaze uz terapiju koju redovito uzimaju – dužni su zatražiti liječničku pomoć. Ukoliko takav pacijent živi u mjestu gdje postoji bolnica, savjetuje se da pomoć potraži u bolnici bez prethodnog poziva liječnika u kućni posjet.
Kronični bolesnici respiratornog sistema, bilo da boluju od bronhitisa ili astme, pojavom temperature trebaju se javiti liječniku.
Svi već prije dijagnosticirani srčani bolesnici, bilo da se radi o srčanim urođenim ili stečenim greškama, preboljenom infarktu, stenokardiji, prilikom pogoršanja stanja trebaju se obratiti liječniku i to najbolje onome koji ih prati od početka bolesti. Iz svega toga može se zaključiti da prilikom svakog pogoršanja stanja koje traje jedan do dva dana i ne prestaje uz do tada uzimanu terapiju, zahtijeva odlazak u ambulantu gdje postoji mogućnost direktnog pregleda i određivanja točnije i bolje terapije. Svaka iznenadna bol u predjelu srca sa širenjem boli u lijevu ruku, padom tlaka i ubrzanjem pulsa – simptomi su svježeg infarkta.
Sva dugotrajna i obilnija krvarenja, bilo iz nosa bilo iz genitourinarnog trakta, također zahtijevaju liječničku pomoć i to isključivo bolničko liječenje, kao i stanja dugotrajne zatvorenosti i nemogućnosti mokrenja.
Kada ne treba zvati?
U slučajevima kada se radi o gripi ili prehladama, niti povišenje temperature do 38 °C neće dovesti do pogoršanja stanja organizma u tolikoj mjeri da pacijent ne bi mogao otići do ambulante da se postavi dijagnoza i ordinira terapija, kao i da se provede daleko adekvatnije kontrola nakon uzete terapije. Isto tako, ako je pacijent bio u ambulanti i dobio određenu terapiju koju mora potrošiti za 4-5 dana, jer je to doza za liječenje, te ukoliko temperatura nije pala na normalu tog istog dana – ne treba zvati drugog liječnika, jer mu taj može reci samo da troši terapiju do kraja i javi se svom liječniku na kontrolu. Naime, ne treba zaboraviti da bolest ima svoj tok i ne može proći za jedan dan. Reumatska oboljenja također ne zahtijevaju hitan dolazak liječnika u kuću, jer postoji dovoljno starih i prokušanih lijekova kao što su Acisal, Aspirin ili Analgin koji mogu ublažiti „trganje“ u zglobovima i istovremeno omogućiti odlazak u ambulantu ili na fizikalnu terapiju. Jedino kada je došlo do izuzetno jake boli i iznenadne boli u križima ili nozi koja onemogućava bilo kakvo pokretanje – zove se liječnik u kuću.
Na kraju da skrenemo pažnju i na slijedeće. Ako temperatura traje već 2-3 dana, ne treba zvati liječnika u 22 ili 23 sata noću, već se u toku dana treba obratiti za pomoć u svoju nadležnu ambulantu. Isto je tako vrlo neodgovorno samostalno ordinirati terapiju, osobito antibiotike koje pacijent uzima nekoliko dana na svoju ruku pa se tek onda obraća liječniku, prikrivajući na taj način mnoge simptome bolesti i mijenjajući njezinu kliničku sliku. Daleko je bolje uzeti nekoliko Andola ili Acisala za sniženje temperature pa se javiti liječniku, jer će na taj način klinička slika biti daleko jasnija, postavljanje dijagnoze jednostavnije, a pacijent neće samome sebi štetiti.
dr. Ivo Belan
BRISANJE GRANICA MEĐU GENERACIJAMA
Studenti i stariji u istom prostoru
U jugoistočnom Londonu razvijen je prvi britanski model stanovanja koji spaja dvije generacije – mlade studente i starije osobe. Ova zajednička inicijativa stambene zadruge Phoenix Community Housing i Sveučilišta Goldsmiths omogućuje studentima nižu cijenu najma, dok zauzvrat doprinose životu zajednice kroz druženje i pomoć starijim susjedima.
U kompleksu se nalazi tridesetak stanova za stanovnike starije od 55 godina te nekoliko kuća u kojima žive studenti. Iako svatko ima svoj prostor i privatnost, život se odvija u duhu zajedništva. Mladi organiziraju šetnje, zajedničke vježbe istezanja i kreativne radionice poput slikanja ili glazbenih druženja. Nije neuobičajeno da se svi okupe na razgovoru o glazbi, gdje se stariji prisjećaju svojih iskustava iz vremena kada su se neki žanrovi tek razvijali, dok studenti donose novu perspektivu i energiju. Osim organiziranih aktivnosti, svakodnevica je ovdje protkana raznim znakovima pažnje. Tako stariji stanari mogu računati na to da će im netko pomoći s tehničkim stvarima, otići s njima u šetnju ili im jednostavno pružiti društvo. S druge strane, studenti imaju osjećaj da žive u sigurnijem i toplijem okruženju. Povratak kući kasno navečer postaje drugačiji kada ih dočeka susjed koji im mahne s balkona, to je sitnica koja gradi osjećaj pripadnosti.
Za starije stanovnike, od kojih se mnogi bore s usamljenošću, ovakav oblik stanovanja znači mnogo više od krova nad glavom. Donosi im sigurnost, toplinu i priliku da budu okruženi mladima koji unose živost i dinamiku u svakodnevicu. Za studente pak ovo iskustvo nije samo povoljniji smještaj, već i prilika za međusobno učenje i izgradnju odnosa koji prelaze granice generacija.
Ovaj projekt pokazuje kako se istodobno mogu rješavati dva društvena izazova – visoki troškovi stanovanja za mlade i socijalna izolacija starijih osoba. Osim toga, stvara se nova vrsta zajednice u kojoj se brišu granice među generacijama, a svakodnevni život postaje bogatiji i ispunjeniji.
M. Šverko Fluksi
