Priče o partizanima i ustašama i danas se znaju aktualizirati u Hrvatskoj prilikom političkih prepucavanja lijevih i desnih političkih stranaka, no posljednjih godina sve su rjeđe. No, sjena Drugog svjetskog rata nije pala samo na politički život Hrvatske već i na hrvatski mirovinski sustav. Naime, iako je prošlo više od 75 godina od završetka 2. svjetskog rata, HZMO i danas pozamašnu svotu novca isplaćuje za kategorije „sudionici Narodnooslobo- dilačkog rata – NOR (partizani) te„pri- padnici Hrvatske domovinske vojske od 1941. do 1945. godine” (domobrani i ustaše).
Prema posljednjim podacima HZ- MO-a, „partizanske” mirovine prima 6.826 korisnika, te prosječna takva mirovina iznosi 3.051,29 kuna mjesečno, što je trošak od 20,8 milijuna kuna mjesečno, ili gotovo 250 milijuna kuna godišnje. Kolokvijalno nazvane„ustaške” mirovine prima 2.749 korisnika te je njihov prosjek 2.629,61 kunu mjesečno, ili 7,2 milijuna kuna mjesečno, ili 86,7 milijuna kuna godišnje. Kad se zbroje jedni i drugi, godišnji trošak za mirovine Drugog svjetskog rata je malo manji od 337 milijuna kuna.
Udaja za „dedu”
Dakako, tek svaki deseti od tih gotovo 9.600 korisnika su doista borci koji su se borili u 2. svjetskom ratu, jer je mahom riječ o osobama koje imaju daleko više od 90 godina života. Većina korisnika tih mirovina su zapravo korisnici obiteljskih mirovina, odnosno najčešće supruge i partnerice tih vojnika. HZMO nema javno dostupne podatke o dobi tih žena, no javna je tajna da su neke žene formalno udavale za puno starije korisnike takvih mirovina u njihovoj poznoj dobi i tako dobili „u nasljedstvo” njihove boračke i„domovinske” obiteljske mirovine. Obiteljske mirovine mogle su se prenositi i na djecu, unučad, pastorčad, ali samo u slučaju da su bili lišeni poslovne sposobnosti.
U HZMO raspolaže s dodatnim podacima o tim mirovina. Tako od trenutno 6.826„partizanskih” mirovina njih 5.843 ili 85,6 posto otpada na obiteljske mirovine, 804 ili 11,8 posto na starosne, te 170 ili 2,6 posto na invalidske mirovine. Od trenutno 2.749„ustaških” mirovina starosnu mirovinu koristi 214 osoba, dakle tek 7,8 posto, invalidsku 46 osoba
ili 1,7 posto, a obiteljsku 2.489 osoba ili 90,5 posto.
Treba svakako naglasiti i da korisnici obaju mirovina nisu neki paraziti koji nikad nisu radili, već imaju i popriličan broj godina nakupljenog staža. Primjerice korisnici starosnih „partizanskih” mirovina imaju prosječno 30 godina i šest mjeseci staža, obiteljskih 29 godina i 7 mjeseci, a invalidskih 21 godinu i 11 mjeseci staža.
Jesu li doista uteg
Korisnici „ustaških” mirovina iako imaju u prosjeku niže mirovine od„par- tizanskih” za tristotinjak kuna, imaju puno više skupljenog radnog staža, tako starosni umirovljenici imaju 34 godine i 10 mjeseci, obiteljski 33 godine i 3 mjeseca te invalidski 29 godina. Za usporedbu, prosječan staž svih umirovljenika prema ZOMO iznosi 30 godina i 11 mjeseci.
No, treba naglasiti i da je onima koji su stvarno bili vojnici, vrijeme služenja u vojsci od 1941. do 1945. računano kao staž u dvostrukom trajanju, a domobranima i ustašama i nakon 1945. za vrijeme koje su proveli u zarobljeništvu.
Ipak s obzirom na godine radnog staža svih tih korisnika, kao i prosječne iznose „partizanskih” i „ustaških” mirovina, danas je krivo tvrditi da te mirovine jako opterećuju mirovinski sustav, odnosno državni proračun, jer se u 2021. godini za sve mirovine izdvojilo oko 42,6 milijardi kuna. No, to nije bio slučaj prije 10, 20 ili više godina. Primjerice 1994. godine bilo je 107 tisuća korisnika „partizanskih” mirovina, da bi taj broj pao 2021. godine na manje od sedam tisuća korisnika. Godine 2003. bilo je 30.102 korisnika „ustaških” mirovina, a danas ih je manje od tri tisuće.
Prevare kao tradicija
Ono što uvijek opterećuje proračun su lažirane mirovine ili zaobilaženje zakona kao u slučaju mlađih udovica. Opcija da imaš dva svjedoka kako bi dobio„partizansku” penziju prenijela se i u naše doba. Pravo na „ustašku” mirovinu Sabor je uveo 1993. godine. Ako osoba nije imala pismeni dokaz o svom ratnom putu u ustašama ili domobranima, mogla je predočiti fotografiju iz tog vremena i potvrditi da se u uniformi nalazi upravo on/a, doduše pedesetak godina mlađi/a. Opcija je bila i da donese potvrdu nadležnog Ureda za obranu Rh te ovjerene izjave dvaju svjedoka.
I Domovinski rat nije bio lišen sumnjivih stjecanja braniteljskih mirovina, gotovo svaki čovjek u Hrvatskoj zna nekog s braniteljskim statusom, a taj rata nije vidio osim na televiziji. Ne samo to, već i 26 godina nakon rata imamo situaciju da novim zakonom tisuće ljudi stječe braniteljski status.
Manjim dijelom je to opravdano za one slučajeve gdje se PTSP pojavio godinama nakon rata, ili za one koji su stvarno bili u ratu ali nisu to mogli dokazati.
Zbog toga se SUH godinama zalaže za reviziju svih mirovina, s najvećim naglaskom na invalidske, koje su si sređivali i civili i branitelji. Rat je tragično razdoblje, koje i godinama iza sebe vuče negativne repove. Zbog toga se nadamo da ga ni mi ni naši potomci više nećemo doživjeti, dakako prvenstveno zbog strahota, ali kasnije i zbog parazita koji se, uz sve one časne vojnike i branitelje, uvijek pojave kako bi, nepravedno, uzeli svoj dio kolača.
Igor Knežević
