Od oko 30,1 posto starijih od 65 godina, a čak 50 posto njih ako su samci, potencijalni su kandidati za nacionalnu naknadu za starije osobe, uz uvjet da su imali prebivalište u Hrvatskoj najmanje 20 godina. Pošto je riječ o nečemu što se pogrešno smatra mirovinom, stvorile su se brojne zabune u javnosti. Ipak, na inzistiranje umirovljeničkih udruga, promijenjen je naziv ove potpore, te se prihvatilo da nema imovinskog cenzusa kako su zahtijevali mnogi „dobronamjerni” ugledni znanstvenici. Također, specifičnost je ove naknade da će se automatski usklađivati prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena , što je čini prvom socijalnom potporom koja će pratiti inflaciju.
Dva su, međutim, problema s nacionalnom mirovinom. Prvi je izostanak ozbiljne kampanje kojom bi se starije osobe raspršene po brdima, selima, bespućima, uputilo u njihova prava. Na to pravo imaju i oni koji nemaju struju, mobitel, radio, pa kako će onda saznati za svoja prava. K tome, sustav socijalne skrbi trebao je obaviti ozbiljne pripreme i provesti kampanju informiranja starijih siromašnih osoba o njihovom pravu na tu potporu, te im organizirati prijavljivanje. Kako i s kojim novcem i prijevoznim sredstvom da oni podnesu svoj zahtjev? Da im se, ironije li, prijave na e-građanina ili elektronskom poštom?
Ipak, u prvih pola mjeseca siječnja 2021. godine stiglo je, uglavnom poštom, oko 5.500 prijava, te je za očekivati da će se do kraja godine, uz ozbiljniji napor svih institucija, doseći očekivani broj od 19.700 prijava.
Drugi problem je što uporno i neshvatljivo ministar Aladrović odbija donijeti odluku o mogućnosti isplate nacionalnih naknada putem pošte, već inzistira da se podiže u bankama. Nevjerojatno i tužno. Možda prorade pamet i srce.
J.A.P.
