Već za vrijeme prvog mandata, još 2017. godine, američki predsjednik Donald Trump kritizirao je ostale članice NATO-a i tražio da povećaju izdvajanja za obranu, pogotovo one zemlje koje nisu ispunjavale cilj od 2 % BDP-a. I dok je Hrvatska taj cilj od 2 % ostvarila upravo ove godine, kada je na obranu potrošila milijardu i 862 milijuna eura, nova geopolitička situacija do danas se promijenila, a stav SAD-a postao puno čvršći, pa je Trump nedavno poručio da SAD neće priteći u obranu članici NATO-a ako bude napadnuta, a nije ispunjavala svoje financijske obveze.
Plati pa te štitimo
SAD je odlučila smanjiti udio svog izdvajanja za NATO, gdje je, tvrde Amerikanci, ulagala 2/3 ukupnog iznosa proračuna svih zemalja članica, pritiskajući Europljane da i oni preuzmu veći teret za obranu, uz sugestiju da bi velik dio vojne tehnologije trebali kupovati od SAD. Strah od ruske agresije, kao i neujednačen politički stav Europljana značio je i da sve zemlje članice izuzev Španjolske na samitu NATO-a u Den Hagu u lipnju, pristanu na povećanje izdvajanja iz proračuna za vojne svrhe na čak 5 % do 2035. godine, uz ogradu da će se za par godina ta odluka preispitati, očito nadajući se da će se do tad ipak prijetnja Rusije smanjiti pa možda i neće biti potrebe za tolikim povećanjem iznosa.
Obveza od pet posto BDP-a sastoji se zapravo od dvije kategorije ulaganja u obranu – 3,5 posto godišnje za temeljne obrambene zahtjeve za postizanje ciljeva NATO-a o vojnim sposobnostima, a 1,5 posto odnosi se na zaštitu kritične infrastrukture, osiguranje civilne spremnosti i otpornosti, pokretanje inovacija i jačanje obrambene industrijske baze. NATO članice će svake godine morati podnositi izvještaj o svom napretku ka predviđenoj potrošnji.
Plenković smiruje
Ako bi se tih 5 % primijenilo danas, Hrvatska bi umjesto 1,862 milijarde eura morala izdvojiti 4 milijarde i 655 milijuna eura za obranu. Logičan je strah da bi to moglo značiti i smanjivanje novca za mirovine. Predsjednik Vlade Andrej Plenković odmah u prvim izjavama nakon samita NATO-a kazao je kako ta izdvajanja neće biti nauštrb drugih potreba, navodeći socijalu, zdravstvo i mirovine, dodavši da je Vlada ionako odlučila da će do 2027. godine izdvajati 2,5 posto BDP-a, a do 2030. godine 3 posto za obranu, pa se i 3,5 posto ne čini teško ostvarivo do 2035. godine.
Ministar Anušić je pak objasnio da se drugih 1,5 posto odnosi na investiranje u izgradnju infrastrukture za potrebe obrane – zračne luke, riječne luke, morske luke, cestovni i željeznički koridori, objekti za smještaj oružanih snaga i Civilne zaštite, nadzor granice, policiju, vatrogastvo te za koridore koji su na popisu strateških koridora za NATO-ove trupe za mogući razmještaj na istočne pozicije, poput koridora Vc.
ETUC-ovo upozorenje
Čvrst stav Amerikanaca pritisnuo je vladajuće političare NATO zemalja pa potonji sad moraju prilagoditi svoje proračune, ali i smiriti svoju javnost govoreći kako je izvedivo ostvariti ovoliko povećanje bez zakidanja najugroženijih. Moguće je da će Hrvatska oživiti i pojačati svoju vojnu industriju primjerice povećanjem kapaciteta tvornice Đuro Đaković koja se već desetljećima pati, pa će to imati pozitivan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, ili ulaganjem u luke, autoceste, ali tek ostaje za vidjeti kako će se Hrvatska snaći u svemu nametnutom i hoće li iz nametnute obveze doista proizaći možda i nešto pozitivno.
Europska konfederacija sindikata (ETUC) upozorila je kako najavljeno povećanje izdvajanja za obranu ne bi smjelo ići nauštrb socijalnih izdataka i financiranja javnih potreba, odnosno planovi o masovnom povećanju obrambenih izdataka ne smiju dovesti do ugrožavanja životnog standarda, dodajući da se socijalni proračunski izdaci moraju zaštititi jer su sredstva EU-a, izvorno namijenjena programima kohezije i oporavka, već sada preusmjerena prema obrambenom sektoru.
Oporba nije zabrinuta
Zanimljivo je i mišljenje bivšeg ministra financija, SDP-ovog Borisa Lalovca, koji smatra da se financiranje povećane potrošnje za obranu kroz poreze, odnosno državni proračun neće dogoditi, već da će ga kao i u slučaju oporavka od pandemije COVID-a, najvećim dijelom financirati Europska komisija kroz fondove, a ne nacionalni proračuni zemalja članica, jer u suprotnom, kaže, Europska unija ne bi bila konkurentna.
„Sjetimo se da se Europska komisija zadužila za programe oporavka od pandemije, u nas poznat kao Nacionalni program oporavka i otpornosti (NPOO), a ne države, i sredstva proslijedila članicama. Tako će najvjerojatnije biti i za ovo najavljeno povećano financiranje obrane“, kazao je Lalovac.
EU novac neće ići umirovljenicima
Dakle, mirovine ovakve kakve jesu ne bi se trebale dirati, odnosno smanjivati na račun obrane, kao što je to napravila npr. Vlada ratnih 90-ih, ali treba reći da je novac iz NPOO Hrvatska koristila i za povećanje mirovina (npr. za povećanje najniže mirovine, novi model obiteljske mirovine), pa se dolazi do zaključka da ako će EU kroz svoje fondove davati većinu novca za ulaganje u obranu zemalja članica NATO-a, ostat će manje novca za druge kategorije, što će posljedično ipak značiti da će mirovine biti niže nego što bi potencijalno mogle biti.
No, sve su ovo tek procjene budućnosti za koju nitko ne zna što nam donosi. Kraj rata u Ukrajini i smanjivanje opasnosti od daljnjih sukoba bio bi dobar početak, ali još bitniji scenarij za hrvatske umirovljenike je da naša Vlada promijeni stav prema umirovljenicima i osjetnije poveća mirovine i tako smanji jaz između visina plaća i mirovina koji je među najgorima u cijeloj EU, bez obzira pristizao ili ne novac iz EU fondova.
Igor Knežević
