Piše: Jasna A. Petrović
Odnos prema umirovljenicima nije samo pitanje novca i malih mirovina. To je i pitanje vrijednosnog sustava. Nažalost, kao društvo vrlo brzo zaboravljamo zasluge, a zahvalnost i poštovanje su nam u debeloj inflaciji. To je nedavno rekao popularni domaći psiholog. Točno, temelj vrijednosti društva oslikava se baš u odnosu prema najslabijima i najnemoćnijima, a to su svakako stari kojih je u Hrvatskoj čak 33,8 posto u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Da, svaki treći dodiruje dno bijede i poniženja, a njihov je život sveden na borbu za preživljavanje, očaj i nemjerljive količine gorčine.
Cijene hrane i energije skaču u nebo, i mnogi umirovljenici na društvenim mrežama i u zakutcima vlastitih domova zazivaju pobunu. Nerijetko javno pitaju čelnike umirovljeničkih udruga kad će ih povesti na ulicu. Pa, podsjetimo se kako su 10. listopada 2017. u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske u Zagrebu i još četiri grada održani prosvjedi pod sloganom ‘Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti’ Tada je 50% svih mirovina bilo niže od hrvatske linije siromaštva za samca koja je iznosila 2.085 kuna. Danas je 65% mirovina ispod 2.927 kuna koliko u 2021. godini iznosi službena linija siromaštva. Tada se na prosvjedima okupilo oko 7.000 osoba, u Zagrebu njih oko 3.000 pod kišobranima. Malo ili puno? U svakom slučaju – nedovoljno, iako dovoljno da bi se podiglo temperaturu u Banskim dvorima iz kojih su zaduženi odmah pronašli telefonske brojeve rukovodstva i preuzeli listu zahtjeva.
Zašto na prosvjedima nije bilo više umirovljenika, osobito zašto u Zagrebu nisu došli svi nezadovoljni stariji građani, svi oni koji skupljaju plastične boce i kopaju po kontejnerima, svi kojima je život postao patnja? Zato jer je padala kiša, dok je u sunčanima Puli i Splitu okupljeno ipak po tisuću umirovljenika s transparentima i megafonima?
U suradnji s portalom mirovina.hr SUH je dobio ove jeseni rezultate ankete o tome da li bi se umirovljenici odazvali na prosvjed s ciljem povećanja mirovina i promjene modela usklađivanja. Od 1.735 pratitelja tog čitanog portala koji su odgovorili u anketi, čak 1.469 (84,82 posto) je ocijenilo kako je upravo prosvjed jedina opcija. Dodatnih 10 posto čitatelja je kazalo kako bi umirovljenički prosvjed podržali, ali ne bi osobno sudjelovali, a samo 5,37 posto niti podržava niti bi sudjelovalo na prosvjedu te smatraju da prosvjedi ništa neće promijeniti.
Hoćemo li, onda, na ulice? Vrlo je lako preko interneta i društvenih mreža obvezati se na prosvjed, a daleko teže realizirati veći prosvjed koji bi urodio plodom. I dok druge branše (školstvo, zdravstvo…), uz prosvjede mogu štrajkati i obustaviti dobar dio svojih usluga, umirovljenici nemaju takvih opcija. Mogu odbiti primiti sramotan iznos od usklađivanja mirovina? Teško, jer i to je kilogram kruha, litra mlijeka.
Ipak, desetine tisuća siromašnih na glavnim trgovima Hrvatske zasigurno ne bi bilo ono što vladajući žele kao javnu sliku Lijepe Naše. Jesmo li spremni da nas se okupi barem 70.000?, pita se Sindikat umirovljenika, najborbenija udruga za prava umirovljenika. I dok društvo šalje poruku starima kako su preskupi i teret su na grbači mladih; dok ih ignorira njihov resorni ministar, a mlađahni ministar financija plače nad previsokih 2,46 posto posljednjeg usklađivanja, činjenica je da im moramo priznati da, kad su mladi, nemaju iskustva, ali mi, kad smo stari, nemamo snage. I upravo na to računa naša Vlada. Da ćemo odšutjeti svoje poniženje i siromaštvo. Da će nas,„okupirati” i desetkovati korona. A mi im poručujemo da je ogorčenje preveliko, preraslo je strah. I da pas koji laje i grize. Pa, onda, umirovljenici, hoćemo li na ulice?
