U travnju 2026. godine Jasna Steković izabrana je za predsjednicu zagrebačke Podružnice SUH-a Oporovec, gdje je na čelu zamijenila dugogodišnjeg kolegu Marijana Jardasa. Kolega Jardas zbog poodmaklih godina i svega što one nose odlučio je uzde prepustiti novim mladim snagama, a to je svakako Jasna koja je za SUH-ove pojmove sa svoje 63 godine mlada kolegica. Pola godine nakon preuzimanja dužnosti predsjednice odlučili smo vidjeti kako se Jasna snašla u podružnici. No, prvo malo o njoj. Kaže kako nije udana i nema djecu, ali i da život nije manje aktivan ukoliko nemate svoju obitelj. U mirovini je od 1. listopada 2024. godine, te je otišla sa čak 41,5 godinom staža i 61,5 godina života.
„Radni vijek provela sam u poduzeću Tisak, prvo kao prodavačica na kiosku, a kasnije u sektoru financija. Tada sam se i učlanila u Sindikat trgovine i nakon nekog vremena postala sam sindikalna povjerenica tog sindikata za Tisak. U tom smjeru kretalo se i moje razmišljanje kako biti aktivan u mirovini. Nekako Sindikat umirovljenika, podružnica Oporovec, bio je logičan slijed, gdje sam osjetila zajedništvo i strast članova radne grupe koji se trude svojim djelovanjem i aktivnim radom omogućiti umirovljenicima druženje, ali i potrebnu pomoć“, kazala nam je u uvodu.
Podružnica organizira niz aktivnosti, od igranja bele, volontiranja za Crveni križ u Kauflandu gdje se skuplja pomoć za potrebite, zatim dijeljenje voća po donaciji, organiziranje izleta, mjerenje tlaka i šećera, organizacija mobilnog mamografskog pregleda, posjet bolesnim članovima i ostale aktivnosti kojima se pokušava uljepšati dane umirovljenicima.
Jasna nam je kazala i kako veliku pomoć njezini članovi imaju i od Središnjeg ureda SUH-a, jer dobivaju pomoć SUH-ovih pravnica iz Pravnog savjetovališta, ali i da članovi koriste pogodnosti i popuste koji su vezani uz članstvo u SUH-u i SSSH što siromašnom umirovljeničkom novčaniku znači puno.
Nakon toga zanimalo nas je što Jasna misli kako žive umirovljenici u Hrvatskoj.
„Umirovljenici u Hrvatskoj žive vrlo skromno, a neki i ispod razine dostojanstva. Biti umirovljenik kod nas je posebno teško kada si bolestan, jer lijekovi i sva skrb i njega je nešto što većina umirovljenika ne može priuštiti, a i njihove obitelji često nisu to u mogućnosti. Palijativna skrb postoji, ali je nedostatna, jer ako ste teško pokretni ili nepokretni i sami, a nemate financijske uvjete koji bi to sve pokrili, pitam se kako je tom starom i nemoćnom čovjeku koji je cijeli život radio, a sad mu u bolesti nema tko pomoći. Da, trebala bi obitelj, ali često smo svjedoci da to nije tako, i stari čovjek ostaje sam i napušten bez riječi, a nasljedstvo odlazi obitelji“.
Jasna nam kaže kako mnogi ljudi zapravo ne doživljavaju umirovljenike kojima je potrebna pomoć.
„Važno je uočiti barem u svojoj sredini da umirovljenik treba pomoć i ponuditi je. Naime, vrlo često imamo slučaj da se neki umirovljenik stidi svoje neimaštine, bijede i na kraju samoće, jer ga je obitelj kojoj je vjerovao napustila. I tu onda i mi u Sindikatu umirovljenika se uključujemo kako bi prepoznali te ljude i pomogli im na način da ih uključimo u društvo. Kroz naše aktivnosti u podružnici svi mogu pronaći nešto za sebe, u najmanju ruku nekoga s kime će popričati, jer nažalost ima puno onih koji se zatvore u svoja četiri zida, ali i u sebe, što jako negativno utječe na njihovo zdravlje“.
Upitali smo Jasnu i što smatra najvećim problemom hrvatskih umirovljenika.
„Nema dileme, prvo i osnovno su niske mirovine, od kojih velika većina nas ne može živjeti dostojan život u starijoj dobi. Ako nemate novca, lošije se hranite, zdravlje vam brže propada jer ne možete dobiti bolju i pravovremenu skrb, a i ovo što sam ranije rekla, povlačite se u sebe i svoja četiri zida, jer jednostavno nemate novca ni otići na kavu s prijateljem, jer vam i to predstavlja trošak. Zato je važno da SUH nastavi svoju borbu za veće mirovine, ali naravno ne samo to, jer vidimo i da imamo premalo domova za starije osobe, a liste čekanja na pregled koji može značiti razliku između života i smrt su predugačke. Uglavnom, želim svim umirovljenicima povećanje mirovina za poboljšanje uvjeta života“.
Nakon standardno teških tema kad je u pitanju standard hrvatskih umirovljenika, za kraj smo ostavili i one lakše. Naime, osim što je predsjednica podružnice SUH-a, gdje svojim volonterskim radom pomaže svojoj zajednici, to nije sve što se tiče njezinog volonterskog rada. Naime, svoje slobodno vrijeme Jasna provodi i kao aktivni volonter u udruzi za zaštitu životinja Noina arka.
„Život ne treba biti kompliciran, i životinje trebaju našu pomoć isto kao i ljudi. Zemlja je jedna te da bi sve funkcioniralo, trebamo imati suživot sa životinjama, jer jedno bez drugog ne ide. Baš kao što prikupljam pomoć za ljude, to isto radim i za životinje, prikupljam hranu, deke, plahte, ručnike i ostale potrepštine. I dalje sam aktivna u toj udruzi, gdje prošetam i pomazim koju šapicu“.
Za kraj Jasna je svim umirovljenicima koji imaju viška slobodnog vremena i ne znaju kako bi ga ispunili poručila: „Ako volite životinje pridružite se volontiranjem nekoj od udruga u svojoj sredini, to je isto dio kojim možete ispuniti svoje slobodno vrijeme“.
Igor Knežević
